Kao odvjetnik u sustavu kaznenog pravosuđa, doživio sam dobar dio traume. Vidio sam kako obiteljsko nasilje razdire obitelji, a seksualno zlostavljanje razdire psihu žrtava. Ipak, među stotinama slučajeva na kojima sam radio, bolničkim sobama i kućama u koje su me zvali, i mnogim ispitivanjima silovanja u kojima sam bio prisutan, uvijek sam zapanjen snagom i čistim elastičnost ljudskog duha.
Ne morate biti žrtva zločina ili čak doživjeti traumu da biste se osjećali žrtvom, pogotovo u kulturi koja nas neprestano potiče da se uvrijedimo svakom riječju i djelom. Ne postoji čarobni metak kojim biste se izliječili od mentalnog sklopa žrtve, ali to je moguće postići – i na kraju nam je bolje. Evo ključa kako prestati biti žrtva i živjeti bogatijim, ispunjenijim životom.
Prepoznavanje mentaliteta žrtve
Trauma je riječ koju naša kultura jako voli razbacivati s malo ili nimalo znanja o tome što ona zapravo podrazumijeva. Trauma se sastoji od mnogih stvari, i iako smo je sada prihvatili da obuhvati sve, od toga da nas drugi kritiziraju do uvrijeđenosti na internetu, postoje važne razlike koje treba napraviti unutar pojma.
Prava trauma narušava naš osjećaj sigurnosti. Djeluje tako da nam oduzima kontrolu i ostavlja nas nemoćnima u pogledu na to kako funkcioniramo u prostoru ili stanju uma koji je nereguliran i nepoznat. Često se osjećamo kao da nemamo pojma kako se nositi, zbog čega doživljavamo beznađe i očaj. Trauma može rezultirati odvajanjem od stvarnosti kroz disocijaciju ili izmicanje kontroli. Bilo koja vrsta događaja velikih razmjera koji rezultira ovim reakcijama – seksualni napad, bolest opasna po život, prirodna katastrofa – je ono što je poznato kao “velika T” trauma. Velika T trauma ne samo da utječe na ostatak naših života, već će vjerojatno utjecati i na našu sposobnost da fizički, mentalno i emocionalno funkcioniramo u svakodnevnom životu.
Budimo iskreni na trenutak: većina onoga što danas vidimo označeno kao “trauma” jednostavno ne odgovara kriterijima velike T traume. Možda čak i ne odgovara kriterijima mala T trauma, svakodnevni događaji koji utječu na naše mentalno zdravlje. Mala trauma u obliku slova T može ukazivati na sve, od problema s branikom ili financijskih problema do selidbe u drugu zemlju ili teškog prekida. Iako se u tom trenutku čini potresno, s vremenom se možemo oporaviti od male T traume. Susret s malom T traumom opetovano može negativno utjecati na naše zdravlje, ali mnogo smo sposobniji nositi se s ovom vrstom, u usporedbi s većom traumom.
Budući da već nekoliko godina radim sa žrtvama velike T traume, čini mi se djetinjasto i pretjerano vidjeti kako ljudi svakodnevni sukob ili izravnu komunikaciju nazivaju traumom. Češće nego ne, ti su se pojedinci svim srcem bacili u mentalitet žrtve i pokazuju sve klasični znakovi: potreba za pažnjom, odbijanje preuzimanja odgovornosti ili krivnje, osjećaj nemoći, samosabotaža, nezahvalnost, suovisnost i ogorčenost. Mentalitet žrtve je a udobno mjesto biti jer žanje dosljedne nagrade za svoje sudionike – stalno bježe od krivnje, privlače pozornost i simpatije, dobivaju potvrdu za sve svoje postupke, čak i toksična ponašanja, i ne moraju ulagati puno truda niti riskirati.
Prekidanje ciklusa
Svi smo mi glavni likovi vlastitih života, barem u vlastitom umu. Međutim, kada svim srcem prigrlimo ulogu žrtve, cijelo svoje biće usredotočujemo na uvećavanje vlastite boli i nesreća koje smo doživjeli, stvarne ili druge. Ne samo da je način razmišljanja žrtve obično prenapuhan, nego ga je i iscrpljujuće održavati.
Način razmišljanja žrtve zahtijeva našu stalnu opresiju. Nemoćni smo u smjeru vlastitog života, a za svaku lošu stvar koja nam se ikada dogodi kriv je netko drugi. Svaku poteškoću i nazadovanje pogoršavamo i potpaljujemo, i to stalno činimo. Potrebna nam je stalna potvrda naših voljenih, a negativna pozornost i kritika čine da se osjećamo kao da smo zlostavljani. Sve to dovodi do jadne egzistencije.
Ne samo da je način razmišljanja žrtve obično prenapuhan, nego ga je i iscrpljujuće održavati.
Dugujemo to svima oko nas i, što je najvažnije, sebi prekinuti krug percipirane žrtve. Ali to ne možemo postići bez prihvaćanja i preuzimanja vlasništva nad vlastitim ponašanjem. Kad smo toliko navikli obožavati vlastitu bol, ovo može biti najteži korak za poduzeti.
Uzimanje odgovornost teško je. Ali to je također ono što je potrebno za uspješno funkcioniranje u svijetu odraslih. Optuživanje svih i svega nije produktivno, kao ni isprike i opravdanja koja tražimo za vlastito ponašanje. Naučiti prihvatiti stvari onakvima kakve jesu, dobre ili loše, ne samo da je realističniji način ponašanja, već je dugoročno i lakši. Možemo si pomoći i odabirom zahvalnosti umjesto ljutnje. Zahvalnost vodi do sreće i rađa način razmišljanja zadovoljstva. Da, život je težak, nepravedan i neoprostiv, ali mi smo živi, imamo slobodu izbora i moć promijeniti naše okolnosti. Nismo nemoćni i na tome svakako trebamo biti zahvalni.
Živite svoj život usprkos traumi
Zašto sami sebi dugujemo odbaciti mentalitet žrtve i umjesto toga odabrati otpornost? Postoji niz razloga. Za jednog, znanost nam pokazuje da su otporni ljudi sretniji. Prevladavanje nedaća (stvarnih ili drugih) nikada nije lako, ali prikupljanje snage da se oporavimo od prepreka i krenemo dalje čini naš budući put jasnijim i punim nade.
Drugo, ako odlučimo uživati u svojim nesrećama i boli prošlosti, nikada nećemo moći istinski iskoristiti sadašnjost. Živjeti u prošlosti, pogotovo kada nam je učinjena nepravda, primamljivo je. Ali ne možemo promijeniti postupke drugih ili vlastite pogreške. Možemo samo naprijed.
I konačno, dio odrasle dobi je značajna spoznaja da mi upravljamo brodom. Možda nismo uvijek odgovorni za prepreke koje nam se postavljaju, ali smo odgovorni za to kako na njih reagiramo. Psihoterapeut Seerut K. Chawla (koji uvijek dijeli vrijedne i ponekad teško priznate trunke mudrosti o mentalnom zdravlju Instagram i Cvrkut) piše: “Naučite kontrolirati svoje emocije umjesto da pokušavate kontrolirati druge ljude. Nitko nije dužan gledati svijet kroz tvoj objektiv.” Chawla također zagovara altruizam umjesto opsesivne introspekcije i teške istine umjesto stalnog potvrđivanja.
Često je zgodnije i utješnije odlučiti vjerovati da smo žrtve toksičnog ponašanja (a zapravo je to samo ponašanje koje nam se ne sviđa) ili vjerovati da nas varaju umjesto da nam se kaže ono što želimo čuti nego znati da zapravo nismo potlačeni. Ali bavljenje takvim načinom razmišljanja preteča je kronične nesreće.
Završne misli
Život se uvijek svodi na izbore. Možemo odlučiti vjerovati da je cijeli svijet i svi u njemu protiv nas, ili možemo primiti svoje udarce i ići naprijed. Ako je zapravo riječ o narcizmu, a ne o autentičnoj traumi, u opasnosti smo otuđiti sve oko sebe živeći u zabludi. Ako je stvarna trauma u igri, riskiramo dopustiti počinitelju ili incidentu koji je odgovoran da upravlja ostatkom našeg života, umjesto da povratimo vlastitu moć i odlučimo živjeti s voljom i jasnoćom uma.
Volite li Evie? Prijavite se za naš newsletter i dobivajte odabrani sadržaj tjedno!
