“Finska a Španjolska može sjediti na svojoj jeftinoj struji i nadati se da će stići investicije,” istraživač tržišta električne energije Georg Zachmann kaže.
Zachmann je upravo održao prezentaciju na Danu energetske industrije u Helsinkiju. Tema je bilo izvješće koje je nedavno objavio Zachmannov poslodavac, Bruegel Research Institute.
Objašnjava zašto bi europsko tržište električne energije trebalo ujediniti stvarnim djelovanjem i napustiti posebne nacionalne aranžmane.
Nakon energetske krize mnoge su zemlje počele energičnije osiguravati nacionalnu samodostatnost u opskrbi električnom energijom. To je također slučaj u Finskoj.
Prema Zachmannu, prijeti uništenjem učinkovitog funkcioniranja tržišta električne energije – a s njim, u najgorem slučaju, cjelokupne zelene tranzicije.
Ulaganja u zelenu industriju koja je prihvatila Finska također mogu biti u igri.
Kada bi električna energija slobodno tekla među državama i kada bi se investicijama upravljalo centralno, prema Bruegelovom izvješću, uštede bi se na razini cijele EU računale u milijardama eura godišnje. U prosjeku bi cijena električne energije bila jasno niža nego sada.
Nismo si smjeli priuštiti rasipanje, jer elektrifikacija u svakom slučaju zahtijeva velika ulaganja.
“Sada je prednost ako ima zemlje, sunca i vjetra.
Najviše uštede bi proizašle iz izgradnje obnovljive proizvodnje električne energije tamo gdje je to relativno najisplativije. Solarni paneli proizvode dvostruko više električne energije u Španjolskoj nego u Finskoj, navodi Zachmann kao primjer.
S druge strane, u Finskoj se od vjetroturbina ostvaruje više koristi nego bilo gdje drugdje u Europi. Bila bi zajednička korist kada bi jeftina obnovljiva električna energija proizvedena u Finskoj i Španjolskoj slobodno tekla Europom.
To bi zahtijevalo više prijenosnih veza i napuštanje nacionalnih mehanizama podrške koji iskrivljuju tržište.
Za Fince za energetske tvrtke bilo bi dovoljno veće i cjelovitije tržište. Dobila bi se bolja cijena električne energije proizvedene u Finskoj, a investicije bi bile isplativije.
Ali u društvu općenito, ideja da bi finska električna energija iz vjetroelektrana tekla za industrijsku upotrebu u srednjoeuropskim zemljama, kao što je Zachmannova domovina Njemačka, više je strana.
U Finskoj se nadaju da će jeftina električna energija u Finsku privući tvornice koje proizvode zeleni vodik i industriju koja koristi vodik. Električna energija bi se dakle ovdje prerađivala u izvozne proizvode veće dodane vrijednosti.
Velesila zelene industrije zvuči puno bolje nego djelovati kao dinamo u srednjoj Europi.
Je li je li san o zelenoj industriji realan? Prema Zachmannu, dijelovi su teoretski na strani Finske.
“Električna energija je nova nafta. Na tome će se puno graditi kad se odvojimo od ugljena. Na primjer, transport i grijanje će se u budućnosti uglavnom temeljiti na električnoj energiji.”
Koncentracije teške industrije u Europi nastale su prije stotinu godina oko nalazišta ugljena.
“Sada je prednost ako ima zemlje, sunca i vjetra. Moguće je da će privući i industriju koja troši puno energije.”
U Španjolskoj ima posebno zemlje i sunca. U Finskoj ima puno zemlje i vjetra. Proizvodnja električne energije u obje zemlje brzo raste.
No, prema Zachmannovom mišljenju, najveći upitnik je vezan uz to gdje će se ova obnovljiva električna energija u konačnici trošiti u Europi. Ne misli da je to mjesto nužno Finska.
„Investitori brine da je likvidnost (finskog) tržišta toliko niska da će cijena odmah porasti ako se jedan veliki korisnik električne energije priključi na mrežu. Integracija s mrežama drugih zemalja pomogla bi u tome”, kaže.
Postoje i drugi razlozi za skepticizam.
„Teoretski, imalo bi smisla da se zeleni čelik proizvodi ovdje u blizini proizvodnje električne energije i transportira u njemačku automobilsku industriju. U praksi, međutim, Njemačka podupire svoju industriju čelika tako da se tamo proizvodi čelik”, kaže.
I Njemačka i Francuska podupiru svoje industrije koje troše puno električne energije iznosima s kojima se Finska ne može natjecati.
“Proizvodnja vodika ovdje uz relativno visoke troškove i njegov transport odavde barem je teško isplativ, jer su troškovi prijenosa visoki i treba izgraditi prijenosne veze.”
“Bez subvencija se neće graditi rezervne elektrane.
ZachmanniN prema Finskoj u svakom slučaju ima koristi od poboljšanja prijenosnih veza prema Estoniji i Švedskoj, a preko toga prema srednjoj Europi.
Prijenosne veze osiguravaju dostupnost električne energije i izjednačavaju cijene. Iako je tijekom energetske krize nestašica plina u Njemačkoj naglo podigla cijene iu Finskoj, općenito veze donose stabilnost.
Energetska kriza ipak je natjerala gotovo sve zemlje da traže nacionalna rješenja za osiguranje stabilnosti elektroenergetskog sustava i cijena. Ne usuđujete se vjerovati tržištu električne energije, koje se isključivo oslanja na potražnju i proizvodnju na tržištu.
u Finskoj tržište mu tradicionalno vjeruje da će uravnotežiti situaciju, a ne situaciju. Snažan porast snage vjetra promijenio je obrazac, a sada se iu Finskoj planira tzv. mehanizam kapaciteta.
To bi osiguralo rezervno napajanje u onim trenucima kada je potrošnja električne energije velika i postoji manjak proizvodnje iz ovog ili onog razloga.
Bez subvencija se neće graditi rezervne elektrane, jer one praktički veliki dio vremena stoje kao prazan kolateral. Naravno, bilo bi jeftinije da dovoljno fleksibilne potrošnje prirodnim putem dođe u mrežu.
Zachmannova a prema Bruegelovim istraživačima, bilo bi razumno izgraditi eventualnu pričuvu kako bi u natječaju mogli sudjelovati i strani akteri.
“Ako se rezervni kapacitet izgradi zajedno, može se uštedjeti oko 20 posto troškova”, kaže Zachmann.
Ali što ako se prijenosne veze prekinu, kao sada između Finske i Estonije? Može biti teško osloniti se na rezervne snage u inozemstvu kada je brod bacio sidro u Baltičkom moru prošle godine i kada se događaju druge neobične stvari.
“Da, mora se obratiti pozornost na nova sigurnosna pitanja.”
