“To je to ogromna sreća, koja je promijenila cijelu našu život. Pokušali smo imati dijete od 10 godina i već smo razmišljali o liječenju neplodnosti. A onda se dogodilo čudo – i on je rođen”, kaže 35-godišnja Kijevljanka Natalija Tiščenko. Na rukama drži sina, koga zovu Dmitro. Sada je samo 4 dana.
Dječak je rođen prerano, ali ima 2,7 kilograma i normalno siše majčine dojke. No, Natalijin suprug sada će morati kupovati dječju odjeću u manjim brojevima.
Tiščenko očekuje da će kroz nekoliko dana ona i njezina beba biti otpuštene iz bolnice i da će otići kući. Nakon toga planira pola godine na rodiljni dopust.
Supružnici Tiščenko toliko su željeli dijete da ih ni rat nije natjerao da posumnjaju u ovu odluku.
Na susjednom odjelu još jedna trudnica, 28-godišnjakinja Olga Griščenko, s takvim že udobnym deržit na rajovu svoga malyša Emilya. Rođen je prije samo jedan dan.
“Željeli smo imati dijete i prije pandemije, ali smo zbog nje odgodili naše planove. Potom načalosʹ vojna. Sada više ne želimo odgađati, iako sam ja nezaposlena, a suprug mi je djelomično zaposlen.”
Najviše od svega, u procesu poroda, Olga je bila zabrinuta – nije li se u ovom trenutku dogodio alarm u zraku. Srećom, to se nije dogodilo.
Nažalost, Olʹga i Nataliâ – ovo je iznimka u zaraćenoj Ukrajini.
Čak i prije početka ruske invazije punog opsega, stopa nataliteta u zemlji bila je na vrlo niskoj razini. Sada je pala čak i na svjetski antirekord. Takozvana “stopa ukupnog fertiliteta” (očekivani broj djece koju će roditi jedna žena) pala je s 1,16 na 0,7.
Za usporedbu. U Rusiji je taj koeficijent 1,5, au Finskoj 1,36. Iako je i to malo. Samo da bi broj stanovnika u zemlji ostao na prethodnoj razini, ukupna stopa fertiliteta mora biti najmanje 2.
Do početka rata u Donbasu 2014. u Ukrajini se godišnje rađalo oko pola milijuna djece. U 2021. – već dvostruko više. Prošle godine rođeno je 187 tisuća ljudi.
Tužnu statistiku malo ublažava činjenica da su mnoge Ukrajinke napustile zemlju i rodile u inozemstvu.
Broj pobačaja u Ukrajini i dalje je u stalnom padu, čak i u sovjetsko doba.
Za Imati dijete u modernoj Ukrajini je patriotski čin. U roddome tynovyj mama pozdravljam te s tim što oni žive novim grazinama stranom.
Vrač Elena Yaroschuk kaže kako je na početku rata rodilište bilo u skloništu za bombe, a sada radi kao i inače.
Âroščuk smatra da postoji mnogo faktora u padu nataliteta.
”Mnogo žena je izradilo Ukrajinu. Muškarci ginu u ratu. Bez posla i sredstava za egzistenciju.”
No, donekle se može govoriti i o obrnutom fenomenu – kada rat tjera muškarce koji se bore na fronti da pokušaju brže dobiti djecu. Tijekom našeg posjeta vidjeli smo vojnike koji su zajedno sa svojim trudnim suprugama sjedili u hodniku rodilišta. Povodom rođenja djeteta vojnim osobama se daje godišnji odmor od 10 dana.
“Ako je muž na prvoj liniji, a par još nema djecu, pokušavaju ih dobiti. Eto eŝe i pitanje produženja roda”, kaže Âroščuk.
Ukrajinski vojnici čak imaju priliku besplatno zamrznuti biomaterijal. Trenutačno Verkhovna Rada razmatra zakon koji će dopustiti korištenje sperme čak iu slučaju smrti vojnog časnika.
Međutim Tužna je istina da su žrtve ruske agresije i stotine tisuća djece koja zbog nje nisu rođena.
Ako usporedite s 2013., ispada da je svake tri godine rata otprilike minus milijun novorođenčadi. A to je, između ostalog, već četvrtina broja Ukrajinaca koji su umrli 1930-ih od Stalinym holodomora.
Stoga se doista može govoriti o tome da je to čak i jedan neizravni znak ruske politike genocida nad Ukrajincima. Na razini ubijanja i krađe djece
Stanovništvo ukrajinskog teritorija procjenjuje se na 25 milijuna ljudi. Do početka sadašnjeg rata ovdje ih je živjelo 36 milijuna, a 2013. – 45 milijuna.
Stoga u sadašnjoj stvarnosti, svako novorođenče je iznimka od pravila.
Pavel, 28-godišnji građevinar iz Dnjepra, kaže da mu sada ideja o djetetu uopće ne pada na pamet. Iako živi zajedno sa svojom djevojkom i njihova veza je vrlo jaka.
“Moji planovi za budućnost uništeni su 24. veljače 2022. i sada ništa nije obnovljeno. Imao sam radni ugovor u Nizozemskoj, ali nisam mogao napustiti zemlju. Tada sam pokušao smisliti novi plan, u Ukrajini, ali nije proveden. Sada imam samo povremenu zaradu”, kaže Pavel.
“Moje misli o djeci čine mi se apsolutno nemogućima. Kako mogu novoj osobi pružiti slične uvjete za život? Zato moraš biti spreman da me pošalješ na front. Poka ídët vojna – nema ništa perspektivno. I to može biti na duge godine.”
Ukrajina bi hitno trebala početi podržavati natalitet na državnoj razini, ali država za to jednostavno nema novca.
Porodiljni dopust u Ukrajini – samo 126 dana. Rabotaûŝim materâm to plaća poslodavac, a nezaposleni primaju samo 16 eura mjesečno. Nakon rođenja djeteta isplaćuje se jednokratna pomoć od 1000 eura.
U Rusiji mlada majka prima naknadu u iznosu od gotovo 6 tisuća eura.
Sanjanje zavesti djecu žalincâm Dnepra Rusija je pomogla o gruboj realističnosti u kanu Novoga leta: tada je ruski pregled priletio u mjesto rodnog doma. Srećom, sve su se žene uspjele sakriti u sklonište. Rodilo mu se osmero djece.
Sada ravnateljica rodilišta Irina Kulbach prikupiti novac za oporavak. Ona smatra da je riječ o smislu života kao takvog.
“U trančee vojnik meže o tome da će ceres godina biti zajedno sa ženom, a kroz dvije godine – u roddome. Ako ne razmišljate o budućnosti, nema smisla boriti se.”
Članak prvi put objavljeno 5. ožujka 2024.
Članak možete pročitati na finskom odavde.
