Britanija dogovorili su u četvrtak oko tri milijarde funti godišnje vojne pomoći Ukrajini. Zemlja je rekla da je spremna pružiti Ukrajini pomoć u oružju koliko god je potrebno.
Britanski ministar vanjskih poslova koji je u četvrtak posjetio Kijev David Cameron čak se govorilo o pomoći u oružju izuzetno tup. On je Ukrajini praktički dao odriješene ruke nad oružjem koje je dobavljala Britanija. Prema Cameronu, Britanija neće definirati veća ograničenja za korištenje svog oružja.
“Ukrajina ima pravo napasti ciljeve u Rusiji oružjem ako tako odluči”, rekao je.
“Potpuno je razumljivo da se Ukrajina treba braniti od ruskih napada.”
zapadni lideri zapravo nikad prije nisu dali zeleno svjetlo Ukrajini za korištenje zapadnog oružja za napade unutar Rusije.
Na primjer, Sjedinjene Države pozvale su Ukrajinu da se suzdrži od napada posebno na ruske rafinerije nafte. Njemačka je potpuno odbio poslati Taurus krstareće rakete dugog dometa za Ukrajinu. Najočiglednije se boji da će Ukrajina s njima udariti unutar ruskih granica.
Iako Cameron nije izravno poticao Ukrajinu da napadne Rusiju, nije isključio ni tu mogućnost. Znače li njegove riječi sada neku vrstu promjene u tome kako zapadni čelnici vide agresorski rat koji je Rusija započela u Ukrajini?
“Da, čini se da Cameronovi komentari vode raspravu u novom smjeru na isti način kao i komentari francuskog predsjednika Emmanuel Macron intervju u The Economistu ranije ovog tjedna, kaže Jean Monnet profesor međunarodne politike Pami Aalto sa Sveučilišta u Tampereu.
izjavio je Macron časopisa The Economist u intervjuu u četvrtak da i dalje ne isključuje slanje zapadnih trupa u Ukrajinu. Macron je već razmišljao o istom u veljači, ali tada i mnoge zapadne zemlje odbio njegov prijedlog.
Val prema Cameronovim i Macronovim izjavama poduzimaju male korake kako bi razbili ideju da bi ruski agresorski rat mogao biti ograničen unutar Ukrajine.
“Do sada su se davale izjave ispod tezge da rat ne smije biti rat bez granica i da treba ostati unutar granica Ukrajine. Sada se razumijevanje prirode rata od strane zapadnih zemalja možda mijenja u neograničenijem smjeru.”
Prema Aaltovom mišljenju, i europske sile i Europska unija odbile su vidjeti ruski agresorski rat u Ukrajini kao pitanje međunarodne sigurnosti. Za njega je to dovelo do bijega od zajedničke odgovornosti.
“Između redaka se razumije da Ukrajina brine o svojoj zemlji, a drugi samo pomažu u pozadini. Nismo željeli vidjeti rat kao međunarodno sigurnosno pitanje koje utječe na druge zapadne zemlje”, kaže Aalto.
“Malo po malo, u zraku su se počeli pojavljivati mali znakovi da su zapadne zemlje počele preuzimati veću odgovornost za rat. Ovdje smo još daleko od idealne situacije.”
u Rusiji počeo pokazivati znakove tranzicije tijekom prošle godine na ratnu ekonomiju.
U ovogodišnjem proračunu država izdvaja oko 119 milijardi eura za svoje obrambene izdatke. Njihov udio se tako povećava na otprilike 30 posto ukupnih rashoda federalnog proračuna.
Aalto kaže da je rusko vojno gospodarstvo jedna od slijepih točaka Europe.
“Dok je Rusija napravila dugoročne planove i mobilizirala svoje gospodarstvo za rat, Europa je još uvijek sastavila relativno male pakete pomoći za Ukrajinu. Drugim riječima, u Europi rat nije tretiran tako ozbiljno kao u Rusiji.”
Još jedna slijepa točka, prema Aaltu, prevladala je, na primjer, s hibridnim napadima Rusije na europske zemlje. Smatra da europske zemlje do sada nisu u potpunosti prihvatile činjenicu da uz Ukrajinu Rusija stalno vodi svoj manji rat i protiv drugih zemalja.
“Ako europske zemlje sada počnu uviđati da ih rat podjednako pogađa, bit će im lakše dati Ukrajini slobodnije ruke u ratu protiv Rusije.”
