U kaos zalutali Haiti je najsiromašnija zemlja u Americi. Mukotrpna svakodnevica i slabost vlasti hrane kriminalne bande koje sada na koljenima drže velik dio zemlje od 11 milijuna stanovnika.
Lako je okriviti bezbrojne državne udare na Haitiju i beskrajnu korupciju njegovih vladara za nasilnu bijedu.
Primjeri modela su medicinska pozadina François “Papa Doc” Duvalier i njegov sin Jean-Claude “Baby Doc” Duvalier. Njihova duga i okrutna diktatura između 1957. i 1986. grabila je narodna sredstva, uključujući pomoć za razvoj, za vlastiti opstanak.
Kad su američke zračne snage prevezle mlađeg Duvaliera i njegovu suprugu, koji su bježali od ustanka, na sigurno u Francusku, navodno imao je u svojim Louis Vuitton koferima 130 milijuna dolara u gotovini iz Središnje banke Haitija i toliko dragocjenosti da je smjela ostati promjena odjeće.
haićanski međutim, siromaštvo ima dulje korijene, a razlog mu se također snažno nalazi u inozemstvu.
Nepravdu koju je doživio Haiti ne treba tražiti u onome što je opterećivalo cijeli kontinent prije nekoliko stoljeća: osvajanjima Europljana, istrebljenju domorodačkog stanovništva i kolonijalnim plantažama koje su omogućili robovi afričkog podrijetla.
Haiti je još jednom isisan od strane zapadnih sila u 19. i 20. stoljeću, iako je već stekao neovisnost 1804. – jedina država na svijetu nastala iz pobune robova.
Plantaže šećera učinile su Haiti jednom od najbogatijih kolonija u Americi, ali su plantaže i proizvodna oprema gotovo potpuno uništeni u ratu za neovisnost.
Nakon osamostaljenja Haitija najvažniji izvozni proizvod kave je bilo, ali ni s njom se mlada nacija nije imala priliku obogatiti.
Godine 1825. Francuska je izvršila pritisak na svoju bivšu koloniju da sklopi ugovor prema kojem je Haiti morao platiti 150 milijuna franaka odštete za imovinu koju su Francuzi izgubili, poput plantaža i robova.
Veličina tog iznosa može se povezati s činjenicom da je 1803. francuska Louisiana prodana Sjedinjenim Državama za 80 milijuna franaka. Područje zapadno od rijeke Mississippi bilo je otprilike veličine 75 Haitija ili gotovo četvrtine današnjeg Sjedinjenih Država.
haićanski ogromna svota trebala je biti isplaćena u pet uzastopnih godina u ratama od 30 milijuna franaka, iako je godišnji prihod zemlje u prvoj godini plaćanja bio samo oko pet milijuna franaka.
Da bi otplatio svoj dug, Haiti je morao uzeti kredit – ni od koga drugog do od francuske banke, koja je naplaćivala kamate na kredit.
Predsjednik Haitija Jean-Pierre Boyer pristala na nerazumne uvjete kako bi Francuska priznala neovisnost Haitija. Inače bi se i prijetnja od francuskog napada i trgovinski embargo koji su nametnule Francuska i Sjedinjene Države nastavili. SAD je još uvijek bio robovska ekonomija i smatrao je neovisnost Haitija opasnim presedanom.
Boyerova se odluka još uvijek može dovesti u pitanje, jer je život haićanske elite i dalje tekao u blagostanju, a plaćanje duga porezima je palo na vrat običnim Haićanima. Mjera naroda bila je puna i Boyer je na kraju bio prisiljen otići u egzil, ali je Francuska osigurala nastavak svojih zahtjeva slanjem svojih ratnih brodova da prijete Haitiju bombardiranjem.
američki novine The New York Times shvatio sam sljedeće godine, uz pomoć dokumenata koje su vlasti arhivirale – prema povjesničarima, očito po prvi put – koliko je Haiti na kraju platio za svoju neovisnost sa svim njezinim višestrukim učincima.
Prema izvješću, Haiti je tijekom sedam desetljeća Francuskoj platio 112 milijuna franaka, što je u današnjem novcu ekvivalentno oko 500 milijuna eura.
Učinak tereta duga nije tako jednostavan. Prema izvješću, dobivanje tog iznosa za vlastite potrebe Haitija potaknulo bi njegovo gospodarstvo za oko 20 milijardi eura tijekom nekoliko stotina godina. Ne možemo biti sigurni u stvarni učinak, ali prema ekonomistima i ekonomskim povjesničarima s kojima je časopis razgovarao, procjena se ne može smatrati pretjeranom, već opreznom.
Da je gospodarski rast Haitija slijedio tipičnu karijeru drugih latinoameričkih zemalja, procjena bi se popela na oko sto milijardi eura.
Za usporedbu: bruto nacionalni proizvod Haitija je samo oko 20 milijardi eura godišnje, a godišnji državni proračun je nekoliko milijardi eura.
Haiti je svoje izvorne dugove s kamatama otplatio 1888. godine, no uglavnom zbog nedostatka novca, zemlja je na prijelazu u 20. stoljeće podigla još velikih zajmova s obje strane. Prema The New York Timesu, 1911. godine 84 posto izvoznih poreza na kavu otišlo je na smanjenje državnog duga.
U godini Središnja banka Haitija, osnovana 1881. godine, pripada samoj zemlji samo imenom. Isprva sa sjedištem u Parizu, vlasništvo nad središnjom bankom kasnije su podijelili Francuzi, Nijemci i Amerikanci.
Godine 1914. američki marinski korpus prenijeti Zlatne rezerve središnje banke Haitija u New Yorku.
Sljedeće godine Sjedinjene Države su okupirale Haiti. Srušio je rasnu segregaciju i sustav prisilnog rada za, između ostalog, izgradnju željeznica. To opravdano štiteći interese okupacije, pogotovo kako je rastao utjecaj Njemačke, ali i stabiliziranjem nestabilne zemlje i rasističkom snishodljivošću.
“Primjer (Haitija) pokazuje da je afrička rasa potpuno iscrpljena u pogledu sposobnosti političkog organiziranja i inteligencije potrebne za vladanje. Nema sumnje da imaju urođenu sklonost pribjegavanju brutalnosti i zbacivanju civilizacijskih okova koji pogađaju njihove tjelesne sklonosti,” američki državni tajnik Robert Lansing rekao je.
Sjedinjene Države preusmjerile su velik dio poljoprivrednog dohotka Haitija na plaće svojih dužnosnika poslanih tamo i u vlastite banke u New Yorku.
Okupacija se nastavila do 1934., ali je haićansko gospodarstvo ostalo pod kontrolom SAD-a do 1947.
Prošlosti od tada je četverostruki predsjednik Haitija najsnažnije pokušao ispraviti nepravde Jean-Bertrand Aristidekoji je po podrijetlu svećenik.
Aristide je podigao francusku odštetu u svom posljednjem mandatu na vlasti, koji je završio kada su pobunjenici zauzeli glavni grad Port-au-Prince 2004. godine.
Sjedinjene Države i Francuska organizirale su Aristidov bijeg u Srednjoafričku Republiku, a kasnije je dobio azil u Južnoj Africi. Nakon toga Aristid je tvrdio da su ga “otele” Sjedinjene Države i Francuska.
Druge godine u The New York Timesu U seriji Haiti francuski veleposlanik na Haitiju u vrijeme događaja Thierry Burkard tvrdioda su u praksi Francuska i Sjedinjene Države izvele “državni udar”, što je “vjerojatno bilo i malo” o Aristidovim odštetnim zahtjevima.
Tako je, smatra Burkard, Francuska imala “lakši posao” prešutjeti odštete koje nije imala namjeru isplatiti Haitiju.
Bivši američki veleposlanik na Haitiju James Foley odbijeno članak u novinama Miami Herald. Uvjeravao je da je sam Aristid zatražio njegovu evakuaciju iz zemlje.
haićanski glavne novine Le Nouvelliste tvoja linija u svom uvodniku 2015. da je traženje odštete bespredmetno.
„Moralni dug je formiran činjenicom da su crnci protjerani iz Afrike bili porobljeni i svaka njihova kap znoja i krvi, kao i svaki komad zemlje (na Haitiju), donijela je bogatstvo u središte carstva. Haiti ne traži kompenzaciju za ovaj moralni dug. Po našem mišljenju, ne može se zamijeniti. Ostavljamo ga kao prijenosnu mrlju na civiliziranom svijetu.”
