To što je rektor Sveučilišta Columbia Nemat Shafik pozvao policiju da ukloni studentske demonstracije protiv Izraela bila je “luda reakcija”. ”Bio je to miran prosvjed, uz zvuke rapa uz igrice, pjesmu i ples”, no ona ga je ”pretvorila u pakao”. Na sreću, i zahvaljujući ”dokumentu koji poziva na dijalog koji sam i ja potpisao”, sada se ”klima jako promijenila” i ”otvorio se pregovarački i pregovarački stol između predstavnika studenata, nastavnog osoblja, zaposlenika i uprava sveučilišta“. Cilj je vratiti se u “ozračje pregovora za vraćanje normale”, inače “postoji rizik od preskakanja semestra”, ali “nitko ne želi da dođe do te točke, to bi bilo štetno za nevjerojatna slika, ogromna ruševina”. Nadia Urbinati, koja od 1996. predaje političku teoriju na Sveučilištu Columbia u New Yorku, govori za Adnkronos o prosvjedima iznutra. “To je miran kamp, studenti su puno umjereniji od rektora, ali tretirani su kao kriminalci i to nije moguće”, dodao je Urbinati.
I sama je imala kontakt sa studentima, ”napisali su jedan lijep i vrlo umjeren dokument upućen rektoru koji sam potpisala zajedno s kolegama s mog odjela. Dokument u kojem su tražili da se uzme u obzir problem nasilja koje se pojačava ako se pozove policija”. Među njegovim studentima, kaže, “jedan koji je sa mnom pohađao tečaj retorike jučer je uhićen zbog nesmotrene upotrebe jezika. Rekao je da cionisti trebaju nestati s lica zemlje… Ali osim ovog slučaja nitko od mojih studenata nije suspendiran ili uhićen”. Ističući da su “20 posto uhićenih studenata Columbie Židovi”, Urbinati se prisjeća i slučaja “izraelskog židovskog studenta koji je zamolio da ne dolazi na nastavu kako ne bi prelazio kampus jer se osjećao neugodno”. Zahtjev mu je prihvaćen, ”izniman slučaj riješen tako da mu je omogućeno praćenje nastave putem Zooma”.
Urbinati potom kaže da su proteklih dana republikanski i demokratski predstavnici posjetili prosvjed u kampusu. Obojica su bili glupo arogantni. Republikanski predstavnik predložio je pozivanje Nacionalne garde, što bi kampus vratilo na razine dostignute tek ’68. Prema politologinji, ona je, dakle, “rektorica koja je radikalizirala” prosvjede. Shafik je, objašnjava Urbinati, “bio na Columbiji devet mjeseci i pokazao se vrlo neadekvatnim. On dolazi iz svijeta financija i pokazao je totalnu nesposobnost da shvati da ovdje nije riječ o zaposlenicima banke, već o raznim ljudima s kojima treba doći u kontakt”. Umjesto toga, za vrijeme prosvjeda “rektorica je uvijek ostajala zatvorena u svom uredu ili u svom domu. Nikada nije komunicirao sa studentima”.
Sada se nada da će “prostori i učionice biti dostupni u kojima se može nastaviti rasprava o ratu i odnosima s Izraelom”. Jer, nastavlja Urbinati, ‘ako postoji sloboda poučavanja, ako proučavate teme kao što su rat i mir, nacionalne države, očito je da će se pojaviti rasprava’. Dapače, dodaje on, „dijalog i promišljanje koje promiču studenti je dobrodošao, svakako bez korištenja agresivnih tonova“.
