Par preokret godine završio je u utorak, kada je Britanski parlament usvojio je takozvani Ruandski akt.
U praksi bi zakonski paket omogućio slanje tražitelja azila u Ruandu gdje čekaju odluku. Vlasti Ruande bi stoga odlučile hoće li podnositeljima zahtjeva biti odobren azil ili ne.
I UN i EU pozvali su Britaniju da odbaci prijedlog. Prema Agenciji EU-a za temeljna prava, zakon bi kršio ljudska prava migranata.
U mirovini povjerenik zločina Thomas Elfgren pripada sljedbenicima vijesti iz Ruande. Između 2007. i 2011. vodio je istragu Centralne kriminalističke policije o masovnom uništenju i pet godina živio u Ruandi.
Čak i nakon toga provodi nekoliko mjeseci godišnje u Ruandi.
Elfgren također poznaje zemlju kroz obiteljske veze, jer je svojedobno usvojio šest mladih ljudi iz Ruande. Danas sva djeca i unuci osim jednog žive u Finskoj.
britanske možda najznačajniji spor u parlamentu odnosio se na pitanje sigurnosti Ruande. Prema mišljenju Gornjeg doma, Ruanda trenutno nije sigurna zemlja za tražitelje azila. Donji dom je, s druge strane, zemlju smatrao sigurnom. Na taj način bi tražitelj azila mogao ostati u Ruandi i nakon pozitivne odluke.
Prema Elfgrenu, barem Ruanda više nije zemlja poput svoje divlje reputacije. Nakon genocida 1994. godine, razvijala se prema gospodarskom rastu i nacionalnom jedinstvu. Sada je zdravstvo sređeno, djeca se školuju, a tu su i startup tvrtke.
“Rekao sam da je tamo sigurnije nego u Helsinkiju”, kaže.
Elfgren donekle se slaže i s glavnim opravdanjem britanske vlade, tj. borbom protiv trgovine ljudima.
Ministarstvo unutarnjih poslova zemlje procijenilo je da je više od pola milijuna imigranata stiglo u Britaniju vodenim putem u posljednjih deset godina. Ove godine ih je došlo više od 6000.
Vladina ideja je da će prijetnja odvođenja u Ruandu prestrašiti ljude od pokušaja opasnih ruta do Britanije. Na taj način bi se stalo u kraj krijumčarenju ljudi preko kanala koje traje godinama.
“Istina je da, primjerice, na obalama Sredozemnog mora postoje tisuće poduzetnika koji onima koji ostave bilo što obećavaju novac. EU bi trebala biti u mogućnosti učinkovitije intervenirati u njihovim aktivnostima”, kaže Elfgren.
“Još uvijek nisam siguran hoće li odvraćanje britanske vlade djelovati. Oni koji odu često imaju hitan slučaj u svojoj domovini. Tada ne razmišljaju više o opasnosti putovanja brodom nego o tome kakvo je mjesto Ruanda.”
“Prema Elfgrenu, Ruanda barem više nije zemlja poput svoje divlje reputacije.
Stručnjak za Ruandu ne sumnja u sposobnost Ruanđana da organiziraju postupak azila u svojoj zemlji. Cijeli aranžman temelji se na sporazumu o suradnji između Britanije i Ruande. Elfgren vjeruje trenutnoj administrativnoj kulturi zemlje.
Mnogi Ruanđani koje poznaje također su podržali to pitanje u međusobnim razgovorima.
“Ruandski mentalitet je takav da su ljudi vrlo ozbiljni u onome što rade. Zato vjerujem da će učiniti sve da ispune ugovore i obveze”, kaže.
“Čak se govori da bih… kao tražitelj azila rado otišao u Ruandu.”
Je li Osnovni finski ministar unutarnjih poslova Mari Rantanen tako da je Elfgren postao iznenađujući pobornik outsourcinga postupka zahtjeva za azil?
Ne tako puno. Elfgren također nalazi nešto za kritizirati u britanskom modelu.
Prvi predmet kritike vezan je uz moguće širenje britanskog sustava. Četrdeset odvjetnika angažirano je u Ruandi za obradu zahtjeva za azilom ljudi koji su doletjeli iz Britanije. Vjerojatno mogu preživjeti barem prve pridošlice.
Međutim, Elfgren se pita kako će ruandsko društvo izdržati ako priljev imigranata nastavi rasti – a kamoli ako sve više ljudi odluči kopirati model.
“Što će se onda dogoditi kada Ruanda više ne bude mogla prihvaćati nove dolaske? Koja je sljedeća država i kako ćemo osigurati da ispunjava sve kriterije ljudskih prava?”
Zatim postoji rizik od pogrešnih odluka. Prema kritičarima, model koji su prihvatili Britanci dodatno potkopava međunarodno pravo na azil, koje je već na kušnji, te može stvoriti mogućnosti za proizvoljno postupanje s ljudima.
Na primjer, britanski sud je smatrao da sustav povećava rizik da Ruanda krijumčari tražitelje azila koji ispunjavaju uvjete natrag u njihove opasne zemlje porijekla.
UN je također britanski zakon smatrao opasnim presedanom koji bi ugrozio vladavinu prava.
“Međutim, glavni razlozi odlaska ljudi su društvena i ekonomska nejednakost te, sve više, klimatski problemi, a to se ne može riješiti nacionalnom politikom prema izbjeglicama niti jedne zemlje”, kaže Elfgren.
“Mislim da se postupkom također krše zajednički dogovorena pravila međunarodne zaštite. Ne mijenjajući ih, ne vidim da bi se Finska ili EU mogle odlučiti na drugačiji postupak. Sada Britanci govore o Ruandi, ali ona nije u središtu problema. Pitanje je mogu li se tako brze odluke donositi u svjetlu sadašnjih dogovora.”
““Što će se onda dogoditi kada Ruanda više ne bude mogla prihvaćati nove dolaske?
u Finskoj posebno Basic Finci su kritizirali cijenu trenutnog sustava azila. Elfgren nije potvrdio dostupnost britanskog modela. Do sada je Britanija platila Ruandi oko 280 milijuna eura, a nitko ne zna konačnu cijenu. Naravno, i sadašnji sustav košta milijarde eura.
“Iskreno govoreći, ne razumijem kako bi britanski sustav uštedio ogromnu količinu novca. Odgovornosti zemlje pošiljateljice ne završavaju stavljanjem ljudi u zrakoplov. Uostalom, još uvijek ima odgovornost za troškove i odgovornost za nadzor i druge odgovornosti.”
Elfgren bi iskoristio novac koji se koristi za prijevoz ljudi kako bi iskorijenio trgovinu ljudima i korupciju.
“Trebali bismo omogućiti sustav u kojem bi se mogle organizirati sigurne rute do zemlje odredišta za one kojima je potreban azil.”
Most u ovom se trenutku čini jasnim da finska vlada namjerava promicati outsourcing europskog sustava azila.
U srijedu U Yleovom A-studiju gostujući ministar Rantanen nije želio zauzeti stav o tome u koje zemlje EU treba usmjeravati tražitelje azila, već se u jednom od svojih komentara osvrnuo na Afriku.
“Svrha je konkretno spriječiti ulazak u Europu. Ako osoba ima hitan slučaj u nekoj afričkoj zemlji, zar joj nije dovoljno da može podnijeti zahtjev za zaštitu u drugoj afričkoj zemlji i dobiti zaštitu”, rekao je Rantanen u intervjuu.
Elfgren smatra ministrov komentar pomalo čudnim.
“Ovo bi se moglo protumačiti kao da bi samo Afrikanci bili dio sustava vraćanja. Dakle, što će se učiniti s Azijatima, na primjer? Može li tražitelj azila koji dolazi u Finsku iz Afganistana ili Pakistana biti prebačen u Afriku?”
