britanske s vođom Laburističke stranke S Keirom Starmerom u svjetlu brojki, ne čini se da je loš dan. Bliže se izbori, a laburisti u anketama vode pred konzervativcima, odnosno torijevcima, koji su sada na vlasti, s dvadesetak postotnih bodova.
Impresivne su i brojke Electoral Calculusa, specijaliziranog za izborne prognoze. Ažurirano krajem veljače modeliranje temeljem toga bi laburisti s 99 posto vjerojatnosti postali najveća stranka na izborima, a s 95 posto vjerojatnosti stranka bi dobila većinu u Donjem domu.
Profesor političkih studija na Sveučilištu u Bristolu Mark Wickham-Jones međutim, mislim da Starmer ne spava dobro noću.
“Laburisti imaju brdo za penjanje nakon poraza na izborima 2019. Već je krenulo naprijed djelomično uz pomoć izjednačavanja koje su dali konzervativci, ali još je dug put”, formulirao je u telefonskom intervjuu za STT.
Wickham-Jones se, uz izjednačavanje torijevaca, između ostalog poziva na brojna komešanja i vjetrovitosti na mnogim ključnim pozicijama kako u stranci tako iu vladi, kao i stranačka vrata koja su razbjesnila narod, tj. stranku konzervativaca. Djelatnici stranke i uprave usred korona ograničenja. Osim toga, Britanci pate od krize troškova života, gospodarstvo je u recesiji, a zdravstveni sustav je u lošem stanju.
Postoje faktori neizvjesnosti, kao i uvijek na izborima. Na primjer, novoizvučene izborne jedinice utječu na rezultat.
“Malo je vjerojatno da Starmer još uvijek pobjedu smatra sigurnom i raspodjeljuje ministarska mjesta”, kaže Wickham-Jones.
Ipsos veljačke ankete prema Starmeru je konzervativni premijer Rishi Sunakia popularniji i bolje razumljiv običnim ljudima. Iako se Starmeru često prigovara da nema jasne stavove, prema istraživanju, i Sunak ima isti problem: 48 posto ispitanika ne zna za što se Starmer zalaže, a kod Sunaka taj udio je 45 posto.
Wickham-Jones ne vjeruje da još uvijek postoji politika zvana starmerizam.
„Radnički čelnici često imaju poteškoća u komuniciranju jasnih vrijednosti. Na primjer (bivši konzervativni premijer) Margaret Thatcher snaga je bila u tome što je mogao jasno artikulirati što je njegov konzervativizam. Nisam siguran da smo ikada saznali što (bivši laburistički čelnici) Tony Blair, Gordon Brown ili Ed Miliband zapravo predstavljeno.”
Međutim, Wickham-Jones vidi da Starmerovi laburisti imaju zajedničke elemente s takozvanim Novim laburistima Blaira i Browna. Kaže, između ostalog, da se i jedni i drugi pozicioniraju u političkom centru i ističu jedinstvo stranke. I poput Blaira, Starmerkin je izvorno predstavljao umjereniju, takozvanu meku ljevicu.
“48 posto ispitanika ne zna što Starmer predstavlja. Sunakov udio je 45 posto.
Starmerija kritiziran je zbog nedostatka karizme, posebno u usporedbi s bivšim premijerom, koji je bio mariniran u mnogim vlastitim juhama Borisu Johnsonu. Johnsonovo pranje odlučili su Kohut i njegovi sljedbenici Autor: Liz Truss međutim, kratka i kaotična vladavina učinila je da se Starmer čini dovoljno dosadnim u očima mnogih Britanaca. Osim toga, ujedinio se s vlastitom strankom koja je bila lider u vrijeme izbornog poraza 2019 Jeremy Corbyn nakon.
Wickham-Jones kaže da je čuo da je Starmer osobno znatno karizmatičniji od svoje političke slike. Profesor ističe da je Starmer kao bivši tužitelj izuzetan u britanskoj politici jer je imao život prije politike. Osim toga, Starmerovo djetinjstvo bilo je skromno, zbog čega se čini da ima više razumijevanja za obične ljude nego samozatajni Sunak.
“Naklapanja konzervativaca učinila su da Starmer izgleda s pravom dosadno u očima mnogih Britanaca.
Izbori moraju se organizirati najkasnije do kraja sljedećeg siječnja. O datumu će odlučiti Sunak, koji je obećao izbore za drugu polovicu tekuće godine.
Wickham-Jones smatra sredinu studenog vjerojatnim datumom. Nakon toga bi bilo preblizu Božića, a prije toga su američki izbori početkom studenog.
“Tržištu se neće svidjeti ako SAD glasa u utorak, a UK u četvrtak.”
Prema nekim procjenama, izbori se predviđaju za svibanj. No, Wickham-Jones smatra da bi torijevci radije pričekali i nadali se da će se ekonomska situacija poboljšati.
Jedan Neuspjesi laburista vidljivi su u području Velikog Manchestera u Rochdaleu, gdje su krajem veljače održani dopunski izbori za predstavnika Laburističke stranke autora Tonyja Lloyda umrijeti. Laburistički kandidat na izborima bio je izvorno Azhar Alikojemu je stranka ipak uskratila podršku zbog ovog komentara Izraela.
Ali je, između ostalog, rekao da je Izrael dozvolio ekstremističkoj organizaciji Hamas da napadne zemlju u listopadu kako bi zauzeli Gazu. Ispričao se zbog svojih izjava, ali laburisti su ostali bez kandidata.
Pobjedu u Rochdaleu odnio je čelnik Radničke stranke Britanije (WPB), koji je nedavno istupio iz laburističke stranke George Galloway, čija je kampanja bila usmjerena na rat u Gazi. Galloway je dugo kritizirao Izrael i podržavao Palestince. U pobjedničkom govoru odmah je uputio pozdrave Starmeru i kritizirao njegove stavove o Gazi.
Wickham-Jones kaže da se pobjeda Gallowaya, koji je poznat kao izvrstan voditelj kampanje, ne može tumačiti kao predznak za predstojeće izbore. Na dopunskim izborima ne glasuje se o budućoj vlasti niti se mijenja aktualna pa je cenzus za davanje protestnog glasa niži od uobičajenog.
Wickham-Jones vjeruje da će Galloway zadržati svoje mjesto i na sljedećim izborima. Manje je vjerojatno da će Galloway uspjeti mobilizirati druge glavne kandidate. Ako bi se to dogodilo, prema Wickham-Jonesu, to bi čak mogla biti i prednost za laburiste, budući da bi se glasovi laburističkih protivnika podijelili na mnoge kandidate.
Rochdaleova kampanja pokazala je da rat u Gazi igra vrlo važnu ulogu za neke birače. Laburistička stranka imala je ogromnu krizu antisemitizma 2010-ih, pa je zbog toga to pitanje za stranku posebno osjetljivo. Situacija za civile u Gazi je strašna i Starmer joj ne može pobjeći.
“Nije sasvim iznenađujuće da biračko tijelo reagira ili da su se laburisti sada našli u teškoj situaciji”, kaže Wickham-Jones.
