Doživio je najteži izborni poraz u karijeri Recep Tayyip Erdogan predsjednik – piše Financial Times, nakon što je turska oporba odnijela veliku pobjedu na lokalnim izborima u nedjelju u velikim gradovima. Analitičari pišu o povijesnoj pobjedi oporbe, jer otkad je Erdogan došao na vlast prije 21 godinu, nikada nije bilo primjera da je vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) poražena na nacionalnim izborima.
Turska državna novinska agencija Anadolu – javni mediji pod snažnom kontrolom Erdogana – još je u nedjelju ujutro nakon 90 posto prebrojanih glasova govorila o “tijesnoj konkurenciji”, ali su istovremeno priznali da CHP vodi na nacionalnoj razini omjerom 37,3:35,8. Ova stranka je pobijedila ne samo u Ankari, glavnom gradu, i ne samo u najvećem turskom gradu Istanbulu sa 16 milijuna stanovnika, nego je postigla i mnoge lokalne uspjehe diljem zemlje. Tako će i treći turski grad Izmir biti pod kontrolom CHP-a, kao i četvrti najveći grad Bursa, odnosno turistima najpoznatiji Antalija.
Bursza je posebno važna jer je “nova akvizicija” za CHP – tri najveća grada već su “pod njegovom jurisdikcijom” od 2019. čini se da oporbena stranka pobjeđuje, štoviše, CHP je postigao ovaj rezultat kada oporbena koalicija zapravo nije funkcionirala, tako da bi se stranka sada sama mogla suprotstaviti AKP-u na nacionalnoj razini.
Na najvažnijem izbornom “bojištu”, Istanbulu, pobjednički oporbeni kandidat, Ekrem Imamoglu rekao je: rezultat je poruka i predsjedniku i njegovim oporbenim suparnicima. Imamoglua je uoči objave izbornog uspjeha čekala ogromna gužva – na ulicama Istanbula nije bilo potrebno brojati na koliko se malih uličica i uličica u nedjelju navečer protekla gužva. Bilo je spektakularno kako je publika navijala i mahala nacionalnim zastavama ispunila ogroman prostor u kojem se nalazila i pozornica.
Narodna stranka Republike nije obična Socdem stranka, već također slijedi politički trend nastao u vrijeme stvaranja moderne Turske, “kemalistički” trend koji naglašava ulogu “sekularnog, svjetovnog” (tj. ne- islamističkom) državom, a u isto vrijeme ne prezire nacionalizam i populizam – o tome pogledajte naš članak u kutiji.
S druge strane, predsjednik Erdogan i vladajuća AKP grade se na tradiciji islamizma i Otomanskog Carstva, čak i ako to ne čine uvijek otvoreno, jer obično samo pragmatičan političar može ostati na vlasti 21 godinu. Erdogan također razborito koristi nacionalističku retoriku: radije spominje samo turske manjine koje žive izvan granica, ali bilo je trenutaka kada je učinio simboličnu gestu: primjerice, primajući arapskog čelnika, turski predsjednik je postrojio člana počasna straža u vojnim odorama koja predstavlja nekadašnje arapske pokrajine sultana .
Prema kandidatu CHP-a za gradonačelnika Istanbula Ekremu Imamogluu, on sam je pobijedio kandidata AKP-a za milijun glasova. Murat Kurumot. Imamoglu je dobio apsolutnu većinu u gradu, ispred Kuruma za 11 posto. Budući da je uspio zadržati mjesto gradonačelnika koje je osvojio 2019. usred neprekidnih patnji vlade, Imamoglu je postao figura broj jedan u opoziciji. Intervjuirani prolaznici u Istanbulu rekli su međunarodnom tisku:
Što u Turskoj znači patnja jednog oporbenog grada? S jedne strane, stanovnici grada, koji proizvode otprilike jednu trećinu turskog BDP-a, bili su prisiljeni trpjeti smanjenje državnih resursa. S druge strane, Imamoglu se osobno suočio s ozbiljnim prijetnjama.
Krajem 2022. oporbeni gradonačelnik Istanbula osuđen je na više od dvije i pol godine zatvora nakon što je dužnosnike koji su provodili izbore 2019. nazvao “idiotima”. Kao što je poznato, Imamoglu je pobijedio na izborima prije pet godina, ali je tada AKP osporio rezultat, a Erdoğan je raspisao još jedno glasovanje navodeći neregularnosti. Bijesni Imamoglu potom je izgrdio izborne službenike, ali je potom na ponovljenom glasovanju odnio još veću pobjedu nego na prvom.
Inače, na ponovljenim izborima 2019. protukandidata je pobijedio za 770.000 glasova, zbog čega se još većim rezultatom smatra činjenica da je ove godine u najmnogoljudnijem turskom gradu, metropoli od 16 milijuna stanovnika, pobijedio za milijun glasova.
Međutim, jedna od posljedica Imamogluove osude 2022. godine i danas je živa: prošle godine mu, primjerice, nije bilo dopušteno da se kandidira na predsjedničkim izborima, pa je predsjednik Erdogan uspio zadržati svoju vlast. Imamogluova nedavna pobjeda čini vjerojatnim da je u nedjelju rođen novi politički vođa opozicije. Osim toga, CHP je ovoga puta sama ostvarila bolji rezultat od prošlogodišnje “igračke” koalicijske oporbe koja je sudjelovala na parlamentarnim izborima 2023. – iako se tada šest stranaka udružilo protiv Erdogana.
Imamogluova pobjeda u Istanbulu mogla bi negativno utjecati na predsjednika Erdogana ne samo politički, već i osobno. Godine 2019., nakon 25 godina vladavine AKP-a, oporba je došla na vlast u najvećem turskom gradu, u kojem je rođen i sam šef države, au kojem je jedan stadion nazvan po Erdoganu, koji je karijeru započeo kao nogometaš. Štoviše, Erdoganova politička karijera također je uzletjela u Istanbulu: prije samo trideset godina, 1994., postao je gradonačelnik grada, a zatim je napredovao do premijera i predsjednika. Ove godine pak Erdoganu nije pomogla ni činjenica da je on sam Viktor Orban predao konja prošlog prosinca.
U posljednjih mjesec dana opće poskupljenje iznosilo je 70 posto, a očekuje se pogoršanje situacije do ovog ljeta. Činjenica da AKP slabi i u Anadoliji jasno je vidljiva i u rezultatima iz Ankare. I ovdje aktualni oporbeni gradonačelnik, Mansur Yavas pobijedio, i to sa zapanjujućom razlikom, očekuje se da će protukandidat AKP završiti s rezultatom od oko šezdeset posto, Turgut Altins prije.
CHP je svojim uspjesima u Istanbulu, Ankari i još 81 gradu, kao i na selu, ostvarila najbolji rezultat od izbora 1977. godine. CHP je sada ojačao u ruralnim područjima kao što je grad Adiyaman, koji je tragično pogođen potresom 2023. godine. (Užasno loše svladavanje posljedica potresa mnogi su okrivili Erdoganove, što je važno jer je AKP nakon slične tragedije prije nekoliko desetljeća došla na nacionalnu vlast, nakon također nepoželjnih postupaka tadašnjih vlasti.) Ali pobijedila je i u Kilisu, konzervativnom okrugu koji graniči sa Sirijom.sada CHP, što bi doista moglo značiti prekretnicu u turskom javnom životu.
A sve to može nagovijestiti novu oporbenu strategiju:
Sve to ne znači da je na oporbenoj strani na izbornoj karti ostala samo CHP. U jugoistočnim regijama Turske u kojima žive Kurdi, pobijedila je kurdska Stranka narodne jednakosti i demokracije (NED), koja je osvojila 10 pokrajinskih mjesta umjesto dosadašnjih osam. Sve se to dogodilo nakon što su uhićeni mnogi političari NED-a, lokalni gradonačelnici i predsjednik kurdske stranke. Islamistička stranka Új Jólét mogla je pobijediti u dva konzervativna grada (Sanliurfa i Yozgat). Ova se stranka udružila s Erdoganovima tijekom predsjedničkih izbora prošle godine, ali je od tada raskinula s AKP-om zbog trgovine s Izraelom i ekonomske politike.
Sam Erdogan je suzdržano reagirao na spektakularni izborni neuspjeh. Prema njegovim riječima, “pobjednik sadašnjih izbora je demokracija, nacionalna volja” – odnosno, po njemu, ne CHP.
31. ožujka – ovo nije kraj, već prekretnica za nas
rekao je predsjednik.
Sve to zvuči pomalo jezivo – strani su komentatori ranije strahovali da bi Erdogan u slučaju izbornog poraza mogao skrenuti u još neliberalniji, autoritarniji, autoritarniji smjer. Prema Erdoganovim riječima, nisu dobili rezultat koji su očekivali, ali je dodao: “ne postoji ništa moćnije od volje nacije”.
Voditelj CHP-a, Özgör Özel međutim, prema njegovim riječima, ishod izbora “ne može biti ni za koga poraz”. Dodao je: “U ovoj pobjedi nema gubitnika.”
