Zabuna u manifestu Therese May iz 2017. sadrži lekcije za danas

Besplatno otključajte Editor’s Digest

Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.

Dobro jutro. Jedan od razloga zašto su konzervativni zastupnici sretni kada ih se pita što bi trebalo ići u njihov manifest jest to što mnogi od njih to vide kao posljednju nadu stranke da preokrenu svoje političko stajalište. (Još jedan razlog je taj što su ušli u politiku zbog promjene načina na koji država funkcionira, ali ne trebamo dopustiti da nas to danas nepotrebno zadržava.)

Jesu li u pravu? Pa, donekle. Svatko tko je proživio opće izbore 2017. znat će razmjere štete koju manifest može nanijeti vladajućoj stranci. Manifest planova Therese May da se uhvati u koštac s krizom socijalne skrbi i njihov kasniji rasplet jako su je povrijedili i pridonijeli tome zašto je izgubila punoljetnost. Manifest Jeremyja Corbyna također je pridonio porastu laburističke stranke.

Ali za vladajuće stranke mislim da su manifesti obično sekundarni problem: mogu prestrašiti birače, ali ih ne mogu pridobiti. Čitao sam manifest Konzervativne stranke iz 1997. neki dan, jer ja sam takav blesav. to je . Neke od politika (o školama, na primjer) imaju primjetan odjek u vlastitom programu Novih laburista u kasnijim godinama, a druge (promjena pravila o posvajanju, recimo) na kraju je proveo David Cameron. Konzervativna stranka izgubila je zbog drugih razloga: karizme Tonyja Blaira, Crne srijede, stalnih unutarnjih sukoba i ljigavosti, što god.

Sadašnji veliki problemi Torijevske stranke ne mogu se čarolijom otkloniti nekim otrcanim obećanjima u njihovom sljedećem manifestu. Ali njegov bi manifest mogao pogoršati stvari – a moglo bi mu pomoći ako laburistička ponuda sadrži vlastite drekavce.

Tako ćemo proći kroz neke stvari koje mogu poći po zlu s manifestima tijekom ove stanke. Za danas, neka razmišljanja o tome što je pošlo krivo za Theresu May 2017. i zašto se to dogodilo.

Nacrti

Najveći problem s Konzervativnim manifestom 2017. je taj što je to prvenstveno bio dokument o unutarnjoj svađi u torijevskoj stranci, a ne dokument osmišljen da, znate, pridobije glasove.

Izborna kampanja Therese May imala je teoriju, naime:

a) Naslijedila je niz obećanja o porezu i potrošnji od Davida Camerona koja se nikako nije mogla održati i trebala ih je riješiti.

b) Većina koju je naslijedila bila je premala za postizanje Brexita.

c) Bilo koji izbori na kojima je laburističku stranku vodio Jeremy Corbyn bili su ogroman dar.

Kao rezultat svega toga, najvažnije u kampanji 2017. bilo je uspostaviti osobni mandat za puno škakljivih i teških pitanja, a ne fokusirati se na pobjedu nad državom u cjelini.

I da budemo pošteni prema njoj, kasniji događaji su prilično uvjerljivo pokazali da su a) i b) zapravo bili točni! Ali problem s ovom teorijom je da c) nije bila istinita. (Ili barem nedovoljno istinito. S obzirom na to da je May nakon svega još uspjela formirati vladu, mogli biste tvrditi da je c) izdržala. Ali to je argument za drugi put.)

Nepostojanje bilo čega za glasanje za u manifestu postao veliki problem. Nije postojalo samo pitanje koje je privuklo naslovnice – to obećanje da će se popraviti socijalna skrb neizbježno je značilo razgovor o tome tko će biti bez džepa – već i niz problema koji manje privlače pažnju. Uključivala je vrlo malo o pravima životinja, što je značilo da je, iako je Mayeva vlada planirala nastaviti s inicijativama iz Cameronove ere poput zabrane prodaje bjelokosti, stranka i dalje bila napadnuta i izgubila je glasove jer nije spomenula politiku u manifest.

Ovdje postoji korisna lekcija za obje strane, a to je da je jedan od Mayinih najvećih problema bio taj što iza pisanja njezina manifesta nije bilo dovoljno političkog razmišljanja. Bilo je puno političkih misli, ali ne i političke strategije.

Kad god mi konzervativni ili laburistički zastupnici govore o svom manifestnom procesu, rijetko čujem imena Isaaca Levida ili Morgana McSweeneyja, izbornih stratega dviju stranaka. Ovo mi sugerira da njihovi procesi pripreme dokumenta izgledaju osjetljivi na isti nedostatak od kojeg je patio manifest Therese May.

Sad probaj ovo

Ovaj sam tjedan najviše slušao , divnu snimku američkog skladatelja Roya Harrisa kako dirigira nekim svojim vlastitim djelima, .

Najvažnije vijesti danas

• Isplate najvećim trgovcima u Velikoj Britaniji iznose ukupno 5 milijardi funti | Skupina od 3000 trgovaca privatnim kapitalom dijelila je godišnji preneseni interes. Takozvana prenesena kamata – smanjenje dobiti koju PE ulagači ostvaruju na uspješnim poslovima – našla se pod sve većim nadzorom u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon što su laburisti obećali povećati oporezivanje poticajne naknade s 28 posto na graničnu stopu poreza na dohodak od 45 posto.

• Laburisti se zagrijavaju za Thatcher | Laburisti preuzimaju sjećanje na bivšu konzervativnu premijerku Margaret Thatcher kako bi pomogli Keiru Starmeru da proširi svoju izbornu privlačnost i osvoji mjesta u središtu Torijevaca.

• Moramo razgovarati o Brexitu | Najnoviji film FT-a, zašto Brexit ostaje slon u sobi za britanski posao i kako bi zapravo mogao bolje funkcionirati.

• Pendle prosvjed | Dvadeset vijećnika i njihov čelnik nakon što su optužili svoje nacionalno vodstvo za maltretiranje, javlja ITV.

U nastavku se nalazi aktualna britanska anketa Financial Timesa koja kombinira ankete o namjerama glasovanja koje su objavili glavni britanski anketari. našu metodologiju i istražite anketne podatke prema demografskim podacima uključujući dob, spol, regiju i više.