“Gdje bile moje ruke? U Kaisinim ustima!”
Smijeh je svjež u Myllypurovom klizalištu i još nije čak ni na ledu, već u zrcalnoj dvorani tijekom vježbi sporednih.
“Zapamtite dobro držanje, laktovi podignuti. Idemo sad”, bodri ga trener Elina Kuosa.
I proći će.
U nedjelju navečer klizački tim Crème de Ments Helsinške klizačke formacije za odrasle trenira u dvorani. Sastav momčadi prilično se razlikuje od onoga što smo, barem u Finskoj, navikli vidjeti u formacijskom klizanju ili “formaciji”, kako kažu klizači momčadi.
Najmlađa klizačica Crème de Mentsa ima 27 godina. U timu je pet muškaraca, a treći je stariji od 60 godina. Minimalna dob je 25 godina – nema gornje dobne granice.
“Sada imam 73 godine. Ja sam najstariji u grupi”, kaže Helena Väänänenkoja je već 15 godina uključena u Crème de Ments.
Väänänen počeo se baviti umjetničkim klizanjem kao odrasla osoba 1990-ih. 2002. otišao je Susanna Rahkamon osnovati školu plesa na ledu, a također se natjecao u umjetničkom klizanju za odrasle. Osim toga, radio je, između ostalog, i kao direktor natjecanja u umjetničkom klizanju.
No, u jedno je bio uvjeren: nikada neće ići u klizanje za odrasle.
“Izgledalo je tako strašno u ranoj fazi. Međutim, tu sam se navukao”, kaže Väänänen i smije se.
““Pokušao sam reći da ne znam klizati.”
Ako Väänänen ima dugu klizačku karijeru u pozadini, Marko Knuutilalla, 44, situacija je nešto drugačija. Ovo također dobro opisuje tim Créme de Ments – pozadina je vrlo različita.
“Na ljeto će biti šest godina kako uopće ne klizam. Malo sam slučajno postala klizačica”, kaže Knuutila.
Knuutila navodi da je imao više od 30 godina kada je uopće čuo da postoji sport koji se zove formacijsko klizanje.
Međutim, postoji spoj s Väänänäom; oboje su postali entuzijastični za klizanje kroz klizački hobi svoje djece.
“U jednoj igrici smo te uhvatili za rukav da ćeš doći klizati s nama. Pokušao sam reći da ne znam klizati i da sam zadnji put klizao kad sam bio tinejdžer u školi. Onda sam ostao na tom putu”, kaže Knuutila i smiješi se.
Knuutila je isprva bio u muškoj momčadi, ali je već nekoliko godina u Crème de Mentsu.
“Ovo je bio mali level up za mene. A ovo je prekrasan tim. Jako mi se svidjelo.”
Da, muškarci. U momčadi je sada petorica, a recimo na prošlonedjeljnom treningu bila su četvorica. Väänänen kaže da nije uvijek bilo tako.
“Kada sam počeo, prvo smo imali dva čovjeka, ali onda se jedan ozlijedio. Slatko je što postoje muškarci. To utječe na grupnu dinamiku.”
Knuutila ocjenjuje da je spajanje formacijskog klizanja u natjecanje na visokoj razini za mlade žene “finska stvar”.
“Kada pogledate na primjer seniorske momčadi Svjetskog kupa, u turskim ili kanadskim momčadima ima muškaraca.”
Trenerica Elina Kuisma navodi da muškarci vode momčad “u zabavnijem smjeru”.
“Oni unose više opuštenosti u grupu, ali od svih se traže iste stvari, a i muškarci se moraju spustiti kako treba kako bi bili na istoj razini.”
Što je s razlikama u godinama? U ekipi su skoro tri generacije klizača. Knuutila kaže da o tome nije ni razmišljao.
“Na ledu svi žele raditi zajedno. Svi imaju dovoljno opušten stav i nitko ne pokazuje previše zuba u svom smiješku.”
Osim toga, prema Knuutili i Väänänenu, razlike u razini su u konačnici prilično male.
“Tempo mora biti takav da svi ostanu uključeni”, naglašava Väänänen.
Ide li klizanje tempom najslabije karike, da tako kažem?
“U principu bi to tako trebalo ići, ali uvijek ima stvari koje nekome jako otežavaju. To je zapravo jako cool karakteristika u ovom sportu ili u klizanju općenito, da iako ima otprilike jednako iskusnih klizača, koji su trenirali jednako puno, nekome je nešto stvarno teško,” kaže Knuutila.
Koju na kraju i dobijete “vući” iz tjedna u tjedan nedjeljom i često dosta kasno navečer na klizalište?
“Ovdje je ova grupa koja se sastaje jednom tjedno. To je stvar”, naglašava Väänänen.
“Stvarno je super”, dodaje Knuutila.
“Da postoji ekipa s kojom se ne bih slagao, ne bih imao ništa protiv doći ovdje jednom ili dva puta tjedno, ali ovdje vlada suludi osjećaj druženja. Ovdje sam također stekao jako dobre prijatelje.”
Obje također ističu sport kao dobru tjelovježbu.
“Klizanje je nevjerojatno dobar sport. Svima pristaje. Susreo sam žene u 80-ima diljem svijeta koje dođu sa strane sa štapom, izađu na led i tamo rade svoj program,” kaže Väänänen.
Knuutila također navodi da “glad raste kada jedete”.
“Namamio sam suprugu na ples na ledu. Već par godina jednom tjedno idemo u školu plesa na ledu. To je takva aktivnost odnosa.”
Koja vrsta momčad je s gledišta trenera? Timom upravljaju dvije Eline, osim Kuisme Elina Van Londersele tj. “Ellu” i “Sisko” među grupom.
“Pa, apsolutno je divno. Oni se očajnički žele razvijati“, kaže Kuisma.
“I ja se osjećam dobro svaki put kad stanem na led. Baš je lijepo biti s ovom grupom”, kaže Van Londersele.
Kuisma naglašava da postoji nizak prag za ulazak u tim, ali postoje neki zahtjevi. Klizač mora znati savijati se naprijed i nazad, petne okrete i trojke (šablon koraka koji ostavlja trag koji podsjeća na broj tri).
“Jači klizači tada pomažu onima koji imaju više izazova. Recimo, mogu staviti malo jačeg klizača i jednog tek startajućeg.”
Kuisma ima jasan stav o broju vježbi, odnosno jednom tjedno.
“Nije dovoljno.”
Van Londersele navodi da se u treninzima posebna pažnja posvećuje bazičnom klizanju i suštini klizača.
“Iako tim ima muškarce i žene svih oblika, veličina i dobi, ipak se na njega gleda kao na tim.”
Sve u svemu, trenerski dvojac ističe kako je vođenje momčadi vrlo opuštena atmosfera.
“Bljesak u očima i kroz radost”, kaže Kuisma.
“Svi se nasmiju nekoliko puta tijekom treninga”, dodaje Van Londersele.
U umjetničkom klizanju u ekipi je 16 klizačica. U skupini Crème de Ments ima više od 20 klizačica, a primjerice na nedjeljnom treningu bilo ih je 17, što je jedna više od ekipe.
“Tijekom treninga mijenjamo tko kliza (u timu). Svake sezone svatko može barem jednom klizati na natjecanjima,” kaže Kuisma.
Crème de Ments natječe se u ligi za odrasle, gdje u Finskoj ima više od 20 timova. Ovosezonski cilj je bio doći do 40 bodova iz slobodnog programa (u utakmicama je samo slobodni program) i momčad je to ostvarila jednom ove sezone. Posljednje natjecanje je 16. ožujka u Lahtiju.
Što je potrebno za 40 bodova?
“Svi moraju jako dobro poznavati program. Koraci moraju biti isti za sve, čvrste ruke i izvedba je u redu.”
Kako ekipa kotira u utakmicama?
“Mi smo tamo na kraju, što znači zlato, srebro ili bronca na drugom kraju. Uvijek je pomalo relativno kako to shvaćaš,” kaže Kuisma i kiselo se nasmije.
Još jedno pitanje: Crème de Menthe je liker od mente, ali što je s Crème de Ments?
“Bila je to smiješna usna”, počinje Kuisma.
Znači li to nešto?
“Mislim da nije. Uostalom, svi pričaju samo o Demeu”, kaže Van Londersele.
“Imamo čudnu stvar što smo pomalo poput ‘demeta’, to jest, ne sjećamo se baš dobro.”
