Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Pisac je direktor studija ekonomske politike na American Enterprise Institute
Nippon Steel i US Steel postigli su u prosincu dogovor da japanski proizvođač čelika preuzme svog legendarnog američkog konkurenta. Akvizicija je neneprijateljski posao vrijedan 14,1 milijardu dolara u kojem bi Nippon platio 55 dolara po dionici – 40 posto premije na cijenu dionice američke tvrtke dan trgovanja prije dogovora. Ulagači su se razveselili, s dionicama US Steela od 26,1 posto na dan objave.
No spajanju se protivi sindikat United Steelworkers. A u četvrtak prošlog tjedna, predsjednik Joe Biden sa sindikatom, izjavljujući da je “od vitalnog značaja” da US Steel ostane “u domaćem vlasništvu i pod upravom”.
Američki predsjednik koji se protivi ulaganju vjernog saveznika u američku proizvodnu tvrtku znak je da je protekcionizam podivljao. Ono na što bi se Biden umjesto toga trebao usredotočiti je dugoročni prosperitet američkog naroda.
Nipponova akvizicija US Steela donijela bi koristi gospodarstvu općenito, a posebno radničkoj klasi. Tvrtka namjerava ubrizgati tehnologiju i kapital u US Steel. To bi povećalo produktivnost njegovih radnika, stvarajući pritisak na povećanje njihovih plaća i prihoda, te potencijalno povećavajući mogućnosti zapošljavanja i proizvodnju čelika.
Mogu postojati i nizvodne koristi. Kako se produktivnost povećavala, a cijene US Steela padale, smanjivao bi se poticaj domaćim proizvođačima za uvoz čelika iz inozemstva. To bi domaćim proizvođačima moglo omogućiti smanjenje troškova i povećanje konkurentnosti. U SAD-u na svako radno mjesto u proizvodnji čelika dolazi oko 14 u industrijama koje intenzivno koriste čelik.
Glavna prepreka provođenju dogovora je provjera nacionalne sigurnosti koju vodi Ministarstvo financija. Neki izabrani dužnosnici izrazili su sigurnosnu zabrinutost. Ali to je smiješno – Japan je vjerni saveznik Amerike. A prema uvjetima sporazuma, proizvodnja US Steela bit će u SAD-u.
Predsjednik je zastao samo što nije obećao da će blokirati dogovor, a njegova se izjava nije spominjala nacionalne sigurnosti. Ali ako ga blokira iz razloga nacionalne sigurnosti, ponovio bi zlouporabe svog prethodnika, Donalda Trumpa, koji je u “odjeljku 232” uveo carine za nacionalnu sigurnost američkim saveznicima, uključujući Kanadu i europske zemlje.
Doista, nikoga ne bi trebalo iznenaditi da je u siječnju Trump javno blokirao dogovor “trenutačno” ako pobijedi na izborima 2024. Ovo je još jedan primjer protiv zdrave ekonomske politike.
Četiri su šira problema u igri. Prvo, ova epizoda baca sumnju na stupanj do kojeg se govor o “otpornosti” i potrebi za “prijateljskom podrškom” temelji na legitimnoj zabrinutosti za nacionalnu sigurnost. Japan je prijatelj Amerike, tako da Bidenovo protivljenje sporazumu sugerira da je retorika o “otpornosti” često nešto više od smokvina lista za protekcionizam ranga.
Drugo, ovo bi moglo imati obeshrabrujući učinak na spremnost drugih stranih tvrtki da ulažu u SAD. Ali strana ulaganja znak su snage američkog gospodarstva, a Biden bi trebao učiniti sve što može kako bi ih više pozdravio. Više od izravnih stranih ulaganja u SAD povećava produktivnost američkih radnika i izgrađuje industrijsku bazu zemlje i uslužnu ekonomiju.
Treće, Japan je sve važniji pacifički saveznik kako odnos SAD-a s Kinom postaje neprijateljskiji. Biden bi trebao koristiti ekonomsku politiku za jačanje ovog partnerstva, a ne za njegovo slabljenje tretiranjem japanske tvrtke kao sigurnosne prijetnje.
Konačno, predsjednikova neuobičajena intervencija u jednom poslu sama po sebi predstavlja prijetnju ekonomskim slobodama. U slobodnom društvu vlada ne bi trebala pokušavati uništiti dobrovoljne transakcije između privatnih stranaka. Dugoročni prosperitet Amerike počiva na odgovornoj upotrebi vladine moći, uključujući predsjedničku nasilničku propovjedaonicu. Budući da ovaj dogovor očito ne prijeti nacionalnoj sigurnosti, njegovo blokiranje na toj osnovi također bi oslabilo vladavinu prava. Biden dodatno nagriza temeljne norme koje je oslabio Trump.
US Steel je američka ikona. JPMorgan je financirao njegovo stvaranje; Andrew Carnegie pomogao ga je osnovati. Nekada je to bila najveća korporacija na svijetu, a njezine su se tvornice poređale duž obala rijeke Monongahela u Pennsylvaniji. Bruce Springsteen je oplakao zatvaranje tih tvornica.
Ali čak i ikoničnije od US Steela su obveze koje bi Biden potkopao da je blokirao dogovor — zdrava gospodarska politika koja podupire dugoročni prosperitet, vrijednost stranih ulaganja i potpora američkim saveznicima, vladavini prava i gospodarstvu sloboda.
