NEW YORK — Spisateljica i glumica Kate Taney Billingsley mnogo je razmišljala o američkoj rasnoj povijesti i udjelu svoje obitelji u njoj. Jedan od njezinih predaka imao je ogromnu ulogu.
Billingsleyev pra-pra-pra-pra ujak bio je glavni sudac Roger Brooke Taney, koji je 1857. godine donio vjerojatno najgoru odluku u povijesti Vrhovnog suda SAD-a.
Taney je bio taj koji je presudio da Afroamerikanci ne mogu biti građani u sklopu zloglasne odluke Dreda Scotta, nazvane po porobljenom čovjeku koji je neuspješno tražio svoju slobodu. Presuda je pomogla postaviti naciju na put prema ratu.
“Naslijedio sam ovu generacijsku traumu u obitelji”, kaže Billingsley. Odluku je poništio 14. amandman Ustava nakon građanskog rata, kojim su državljanstvo dobili svi rođeni u Sjedinjenim Državama, bez obzira na rasu.
Upravo u vrijeme prosvjeda Black Lives Matter, Billingsley se odlučila suočiti s tom traumom na jedini način koji je znala – pretvarajući je u kazalište.
“Sjeo sam da napišem ovo dramatično pitanje koje je bilo u mojoj obitelji mnogo, mnogo godina, a to je bilo: ‘Trebamo li se ispričati obitelji Scott za ono što je naš predak učinio?’”
Ono što je iskrslo je uzbudljiva predstava “American Rot,” o suvremenom izmišljenom susretu potomaka s obje strane odluke Dreda Scotta u zalogajnici na autoputu u New Jerseyju. Svjetsku premijeru ima ovaj mjesec izvan Broadwaya u kazalištu Ellen Stewart La MaMa.
To je sirovo, razulareno i eksplozivno, kaleidoskopsko djelo, s dvobojnim bijelim i crnim refrenima i nadrealnim dodirima. Konobarica u restoranu je bijela rasistkinja, a u jednom se trenutku pojavljuje i sam Dred Scott. “Ova bi se predstava trebala kretati poput teretnog vlaka”, savjetuje dramaturginja u predgovoru.
“Nisam namjeravao ništa riješiti kada sam pisao ovu dramu”, kaže Billingsley. “Moj cilj nije bio reći: ‘U redu, idemo riješiti američku rasističku povijest i sadašnji trenutak.’ Bilo je to više da nam dopuste da to stvarno iskreno pogledamo.”
Predstava počinje privremenim susretom Jima Taneyja i Waltera Scotta, obojica od 70 godina, jedan je potomak Rogera Brookea Taneyja, a drugi Dreda Scotta. Dok dvojica muškaraca razgovaraju, razgovor postaje sve napetiji jer svaki od njih iznosi svoje pritužbe i nasljeđe mržnje.
“Moramo vjerovati u luk moralnog svemira, zar ne?” pita Jim, ispričavajući se u ime svoje obitelji. “Znaš da su ubili Kinga, zar ne? Walter uzvraća.
Spominju se supruga Clarencea Thomasa, Ginni, klimatske promjene, ubojstvo 12-godišnjeg Tamira Ricea od strane policije i skandal s upisom na koledž, s bijelim zborom koji pjeva: “White! bijelo! I pun inata!/Kršimo svako pravilo kako bi naša djeca išla u dobre škole!”
“American Rot” je proširenje Billingsleyeve jednočinke “A Man of His Time” i prošao je kroz razne iteracije, a sve su režirali “Roseanne” i zvijezda Broadwaya Estelle Parsons. Najnovija verzija ima 14 likova, glazbu i koreografiju. John Douglas Thompson je Billingsley potaknuo da proširi svoj početni kratki rad, koji se pojavio u podcast verziji The Actors Studio.
Proširena verzija rezultat je godina putovanja zemljom i traženja niza glasova, uključujući potomke porobljenih ljudi koje drži njezina obitelj i drugi. “Osjećala sam da moram šutjeti i slušati”, kaže ona.
Billingsley je svoju predstavu napunila ženama i djecom obojice muškaraca, izvornih suparnika Rogera Brookea Taneya i Dreda Scotta, te lika glavnog medvjeda koji stoji. Također uključuje ariju teškog Taneyinog rođaka s ekonomskim problemima koji smatra da je Jimova ideja da se ispriča smiješna. Jim se djelomično temelji na dramatičarevu ocu.
Parsons je pomogla predložiti koncept dvobojnih zborova i shvatila je da ga ne želi prepustiti drugom redatelju koji bi izrezao dijelove koje je obožavala. “Mislila sam da je ovo mjuzikl bez glazbe”, kaže ona.
Billingsley se nada da će predstava moći zaživjeti posvuda, a unatoč profesionalnoj zvučnoj kulisi i rasvjeti ovoga puta, može se producirati iu školama i malim kazalištima. “Voljela bih da se ova predstava radi samo u praznoj crnoj kutiji bez puno novca”, kaže ona.
Namjerno je strukturiran bez pauze: Billingsley ne želi publici dati priliku da rano ode. “Stvarno se suočavaju sa stvarima koje možda ne žele gledati”, kaže ona.
Iako dramaturginja inzistira na tome da ne želi riješiti američke rasne podjele, predlažu se neki koraci — otpuštanje tinjajuće mržnje, početak procesa opraštanja i stvarno obavljanje posla na amputaciji nadmoći bijele rase.
“Puno će se osjećaja javiti”, kaže Billingsley. “Bilo je vrlo teško suočiti se s tim stvarima koje su u mom genetskom sastavu i u mom nesvjesnom, a koje se pojavljuju svaki dan.”
___
Mark Kennedy je na
