“Riskirati ću, možda nitko nikada nije uložio toliko energije u mađarski film. I ne radi se samo o novcu, nego i o ljudskom odnosu. Oni o katarzi razmišljaju kao o modernoj, staromodnoj stvari, ali mi je smatramo vječnom”, rekao je Rákay Philip. Sad ili nikad! kreativni producent dao je izjavu za novine povodom predstavljanja filma. Progovorio je i protiv nabildovanih filmaša, kritičara i deheroiziranih filmova, a govorio je i o “svjetskoj duhovnoj tranziciji” protiv koje se treba boriti.
“Ballybish filmaši često izlijevaju svoje grozničave snove na publiku čisto iz vlastitog zadovoljstva, kao svojevrsnu grupnu terapiju za samoizlječenje, a kada ni pretučenog psa nije briga, onda naravno dolazi mantra da je njihov visoki let Plebs ne razumije umjetnost, niti zaslužuje njihovu veličinu”, rekao je.
Prema njegovim riječima, lijevo-liberalna inteligencija “glasno, sa sebi isklesanog moralnog pijedestala, proklamira: oni su velika filmska industrija, a mi smo tečajni filmaši, oni su neovisno-objektivni intelektualci, a mi smo propagandisti , jer intelektualci i umjetnici mogu biti samo ljevičari”. Prema Rákayevim riječima, klevete i sada bruje jer desničarski redatelji također mogu šutnuti loptu.
“Nažalost, značajan broj mađarskih filmaša svjesno deheroje priče. Ne voli dizati publiku, nego je mentalno zabijati u zemlju…” Prema Rákayu, “čak i kao misaoni eksperiment, bilo bi bolno” razmišljati o tome kakvog Petőfija snimaju filmaši koje je osuđivani bi snimili, ali im inače “nikad nije palo na pamet, iako bi itko imao priliku snimiti prethodnih desetljeća snimiti film o Petőfiju, kralju Mátyásu ili grofu Istvánu Bethlenu. Nisu. O pljačkašu viskija, da, jer trebamo heroje, zar ne…”
Sa svetim smo ludilom krenuli na posao
Sad ili nikad!, u kinima će se prikazivati od 14. ožujka, Rákay je poručio Mandineru da je spreman na negativne kritike i da ga nije briga, samo vjeruje da će se film svidjeti publici.
Prema Rákayu, nije istina da Sad ili Nikad! to je najskuplja produkcija u povijesti mađarskog filma, jer je prema njegovim riječima Kincsem, snimljen 2015.-2016., bio realno skuplji. Osim toga, za film Petőfi, kompletan grad izgrađen je u Fótu s otprilike polovicom budžeta od šest milijardi dolara, koji je Disney već kupio za “znatnu naknadu za iznajmljivanje”.
Scenarist i kreativni producent filma je Szente Vajk, redatelj je Balázs Lóth, no svoj doprinos scenariju su dali i Márk Kis-Szabó te, naravno, sam Rákay. „Moglo bi se reći da smo s svetim ludilom krenuli na posao; jedno od najvećih iskustava u mom životu je da se sve to kasnije prenijelo na članove posade, pa čak i na statiste,” rekao je Rákay o zajedničkom radu.
“Sad ili nikad! – u tom smislu – produkcijski film američkog tipa, u kojem je zadnja riječ i pravo odlučivanja bila Vajeva i ja kao kreativnog producenta.”
U filmu Sándora Petőfija glumi Nándor Berettyán, a Móra Jókaija Balázs Koltai-Nagy. “Puno smo radili s njima na izgradnji njihovih uloga, a na kraju su povjerovali da su pred kamerama sami Petőfi i Jókai. Nisu igrali, jesu. Više od toga vam ne treba“, rekao je o njima Philip Rákay.
Producent je rekao Mandineru da je bilo glumaca koji su odbili njihovu ponudu zbog njegove političke pripadnosti. Na pitanje je li Áron Molnár tražen za ulogu, Rákay je odgovorio: “Mogao bih reći da nismo mogli pronaći njegov broj telefona, ali to nije razlog zašto ga nismo zvali. Mislili smo samo na bistrooke, talentirane mlade glumce. Dakle, s njim nije bilo dodirnih točaka…”
Prema Rákayu, sigurno je da se film neće proslaviti na međunarodnim filmskim festivalima jer
“Previše je patriotizma u ovom filmu da bi ga globalistički mainstream mogao pozitivno vidjeti”.
Umjesto toga, nada se Sada ili Nikad! U Mađarskoj to može postati “generacijsko iskustvo”. “To je bezvremensko djelo, pravi obiteljski povijesni pustolovni film, pun humora, uzbuđenja i bolnih trenutaka. Na probnim projekcijama, gdje je bilo zastupljeno nekoliko dobnih skupina, svi su bili dirnuti.”
Na pitanje što bi Petőfi rekao o filmu, Rákay je odgovorio: „Ako se Petőfi danas osvrne na nas, bit će ispunjen dobrim osjećajem da Mađarska još postoji, da postoji nacionalna samosvijest, da je nacija živa. Kako ga poznajem, i on bi volio naš film…”
Postoji borba svjetova u svakom smislu
“Shvatimo da dok bjesne pravi ratovi i vodi bitka svjetova u svakom smislu, sve više bjesni i kulturni rat. Može se reći: aberantni ideološki pritisak koji diktira SAD opasniji je nego u desetljećima Hladnog rata.” Prema Rákayu, već je 1960-ih bila “javna tajna” da su Sjedinjene Države “pokušale izgraditi američki san u glavama ljudi kroz civilne organizacije, zaklade i, naravno, holivudske filmove, neizravno utirući globalno put ekonomskoj -političko-ideološka ekspanzija velikih sila“.
“Danas su idiotizam otvorenog društva i ideologija bolesnog probuđenja rašireni posvuda u zapadnoj Europi.”
Prema Rákayevim riječima, često ide na kazališne predstave u Londonu, gdje se “krajnosti budne ideologije stalno guraju u lice, gotovo svaka predstava ima rodne i LGBTQ teme, čak i u apsurdno smiješnim situacijama. Jedva se usuđuju govoriti o povijesti svoje zemlje, nacionalnim osjećajima i zajedničkim nazivnicima svog društva.”
Prema Rákayu, najvažnija polja “svjetske intelektualne transformacije” su sveučilišta, filmska produkcija i kazališta. “Teško to podnosim i pokušavam se boriti svim silama. Moramo zaštititi normalnost i univerzalne vrijednosti od iskrivljenog, bolesnog pogleda na svijet”, rekao je.
“Čini se da je moja javna uloga i dalje potrebna, a dok god mogu pridonositi uspješnoj obrani domoljubnih vrijednosti, bit ću tu na bastionu”.
No, ne staje ni na filmskoj produkciji, već se radi na priči o Mohaču 1526. godine.
