Gdje hoće li glas finskog glasača otići kada bude glasao za finskog kandidata za Europski parlament u lipnju?
Stranke se na domaćem terenu natječu koja je najpopularnija i koliko europarlamentaraca tj. familijarnije, mogu slati zastupnike u Europski parlament. Ali to je samo prvi korak: finski kandidati izabrani u parlament nisu finski tim, već se pridružuju parlamentarnim političkim skupinama.
Veličina skupina i njihova sposobnost suradnje odredit će budući smjer europske politike. Važnost grupa porasla je tijekom godina.
Primjerice, u Saboru su zastupljene Europska pučka stranka EPP, u čijem zastupničkom klubu su Koalicija i demokršćani, te S&D, u koju idu zastupnici SDP-a. U sadašnjem sazivu parlamenta samo je sedam klubova jer je prag za njihovo formiranje visok: prema pravilima parlamenta, jedan klub mora imati najmanje 23 zastupnika iz najmanje sedam država članica.
Besplatno grupe zastupnika u Europskom parlamentu, teško je doći čak i blizu ručke vlasti.
“To, Kako izborni rezultat u konačnici utječe na europsku politiku odlučit će se u lipnju nakon izbora u Bruxellesu, kada političke skupine pregovaraju o svom sastavu”, kaže profesorica europskih političkih studija Johanna Kantola Iz Centra za europske studije Sveučilišta u Helsinkiju.
“Dugoročni razvoj Sabora je da je moć centralizirana na političke skupine. Samo ako pripadate grupi možete u potpunosti funkcionirati kao meppi i dobiti, na primjer, izvještaje za pisanje.”
Kantola je proučavao političke skupine u Europskom parlamentu iz perspektive jednakosti i demokracije. Vodio je projekt koji je financiralo Europsko istraživačko vijeće, u kojem je pet istraživača detaljno intervjuiralo 150 zastupnika u Europskom parlamentu.
Dakle, treba li finskog birača zanimati koje su skupine finskih predstavnika u parlamentu? Trebalo bi, kaže Kantola, jer se radi o utjecaju.
Prema njegovim riječima, birač itekako može pitati svog kandidata što misli o njegovoj mogućoj budućoj grupi i kako vidi svoje uvjete u njoj. Slično, možete pitati u kakvu će stranku kandidat završiti i što misli o ostalim strankama u skupini. Mogu se jako razlikovati od finske stranke koju kandidat predstavlja.
Čekaj i vidi tako bliže grupama. Pravilo je jednostavno: što je grupa veća, to ima veću moć.
Najveći je EPP desnog centra koji je u razdoblju 2014.–2019. zajedno sa socijaldemokratima S&D imao parlamentarnu većinu. Na izborima 2019. dominacija dviju skupina se raspala: zelene i desničarske skupine pobijedile su na izborima u različitim dijelovima Europe, a parlament je postao rascjepkaniji.
Dakle, u prošlom sazivu većina odluka Sabora se temeljila na velikoj koaliciji. Riječ je o suradnji proeuropskih skupina, odnosno EPP-a, S&D-a i centrističke liberalne Renew Europe (Renew). Često su bili uključeni i zeleni.
EPP ima finsku koaliciju, Renew ima centar i Rkp. Finski Dems i Zeleni su u svojim parlamentarnim skupinama.
Lijevi savez nalazi se u lijevoj skupini Europskog parlamenta, koja je rascjepkana i mala. Grupa uključuje stranke koje su značajno lijevo od lijeve koalicije.
“EPP će biti u vrlo odlučnoj poziciji nakon izbora. Sve prognoze govore da će bez EPP-a biti teško postići većinu u EU parlamentu. Bit će zanimljivo vidjeti traži li EPP suradnju s krajnjom desnicom ili želi nastaviti suradnju sa srednjim skupinama”, kaže Kantola.
Barem u ekološkoj politici, EPP se distancirao od zelenih i približio desničarskim grupama već u ovom parlamentu. Vidjelo se to, primjerice, u obradi dekreta o obnovi.
Cantola kaže da svaka grupa ima svoje karakteristike koje nisu vidljive na površini. U nekima dominiraju određene nacionalnosti – primjerice, u EPP-u je jak utjecaj Nijemaca.
Na početku prošlog mandata među strankama EPP-a bio je i mađarski Fidesz, premijer Viktor Orbán tvorevina koja je bila prisiljena napustiti skupinu usred sezone. U nadolazećem mandatu pod kišobran EPP-a mogle bi doći i druge stranke bliske krajnjoj desnici, budući da EPP, kao i druge skupine, nastoji maksimizirati svoju veličinu.
U S&D-u najveću skupinu čine Španjolci, dok u Renewu Francuzi. Renewov izborni uspjeh posebno bi mogao patiti zbog uspona francuskih desničarskih snaga, ali grupa bi još uvijek mogla biti potrebna ako se velika koalicija želi nastaviti nakon izbora.
Unutar EPP-a, S&D-a i Renewa, prema Kantoli, bitno je iz koje zemlje europarlamentarac dolazi. Prema istraživanjima Kantole i njegove istraživačke skupine, Zeleni su istinski transnacionalna skupina, u kojoj je stručnost važnija od matične zemlje.
Desni populisti utjecaj na donošenje odluka u EU ostao je slab, između ostalog i zato što su se podijelili u dvije skupine.
Nakon prošlih izbora Fundamentalni Finci izabrani u EU parlament dugo su raspravljali kojoj će grupi pristupiti, a završili su na Identity and Democracy ID. Odatle su se sredinom sezone prebacili na ECR europskih konzervativaca i reformista, kada je ID-ov proruski osjećaj postao previše.
Može li se u EU parlamentu pojaviti slična koalicija i kombinacija Basic Finns kao u Finskoj, tj. EPP će graditi suradnju s ECR-om? To bi zahtijevalo da oboje pobijede na velikim izborima kako bi postigli većinu. Ostale stranke sadašnje velike koalicije ne žele suradnju s krajnjom desnicom.
“U Europskom parlamentu grupna disciplina je različita.
Autsajderu Ono što je najteže razumjeti u EU parlamentu je upravo neslužbena politika izolacije (Sanitarni kordon). Njime su krajnje desničarske skupine držane daleko od donošenja odluka.
U Finskoj se smatralo da se populiste najbolje može ukrotiti ako im se učini odgovornima za odluke, ali u Europskom parlamentu snagama protiv EU-a nije dopušten ni blizu pravog utjecaja. Primjerice, predstavnici ECR-a, a posebno ID-a nisu bili u glavnoj nadležnosti za najvažnija izvješća.
“Zastupnici krajnje desnice u Europskom parlamentu kažu da Cordon sanitaire nije u pravu i da ne bi trebali biti isključeni iz demokratskog odlučivanja. Oni koji podržavaju cordon sanitaire kažu da se mora zaštititi demokracija i ne smije se dopustiti da na vlast dođe primjerice ID, koja ne prihvaća svačija ljudska prava.
Je li finski predstavnik vezan za liniju svoje skupine pri glasovanju? Nije nužno. U Europskom parlamentu grupna disciplina je različita.
Grupna disciplina postoji u najvećim grupama, ali iu njima je, smatra Kantola, dovoljno ako rukovodstvu grupe unaprijed i na vrijeme kažete da namjeravate glasati suprotno. Nepoštivanje grupne discipline može imati neslužbene posljedice, na primjer, nemogućnost sudjelovanja u raspodjeli odgovornosti.
ECR i ID ne teže postizanju jedinstvene linije jer naglašavaju nacionalne stranke i politiku. Ni ljevica ne teži velikom zajedništvu.
Eventualno glasač bi trebao razmisliti i o prirodi parlamenta. Kantola dijeli parlamente na dvije vrste, radne parlamente i raspravne parlamente.
Europski parlament svakako je djelatnik u toj podjeli: fokusiran je na političke pregovore i dotjerivanje kompromisa, primjerice, u odborima pri dovršavanju EU zakonodavstva.
U EU parlamentu rasprave u velikoj dvorani nisu previše važne. Nekoliko govora u dvorani prelazi pragove europskih vijesti.
Umjesto toga, u Saboru se ističe sposobnost zastupnika da surađuje i pregovara iza kulisa. Prema Kantoli, riječ je o načinu vođenja politike koji favorizira meku moć, u kojoj mogu uspjeti i stručni predstavnici malih zemalja.
“Pojedinačni zastupnik u Europskom parlamentu može imati veliku moć, mnogo veću nego u finskom parlamentu, ako je sposoban graditi međustranačku suradnju i steći povjerenje u svojoj skupini.”
