NEW YORK — NEW YORK (AP) – Olivia Colman i Jessie Buckley igraju žene koje spajaju pisma u novom filmu “Wicked Little Letters”, ali njihov omiljeni način komunikacije je WhatsApp. Sa svojim muževima vode grupni razgovor s imenom koje se ne može ispisati, nadahnuto nekim od ružnih riječi iz njihova filma. Što pišu jedni drugima?
“Ima puno ‘ja je——— volim te. Pomazit ću ti lice kad te vidim,” kaže Colman.
“S dugim ‘uuuuuuu'”, dodaje Buckley.
“Mi smo kovači riječi”, kaže Colman.
Colman i Buckley bili su dobri prijatelji otkako su se prvi put sreli u noći provedenoj, prikladno, u pismima. “Jesmo li se tako upoznali?” kaže Colman, pokrećući njezino sjećanje. “Briljantno.” S američkim naglaskom Buckley zvoni: “Kakav dobar kut.”
Svaki je prisustvovao predstavi “Pisma uživo” u Britaniji gdje glumci dramatično čitaju povijesnu i književnu korespondenciju. Buckley je pročitao ljubavno pismo Maud Gonne WB Yeatsu. Noć je trajala uz karaoke do 6 ujutro. Pjesme su uključivale Adelinu “Someone Like You” i Amy Winehouse “Back to Black”.
“Što je možda na neki način saželo noć”, kaže Buckley. “’Someone Like You’, to je ljubavna pjesma, zar ne? Oh, ne, to je pjesma za prekid. Baš smo se zaljubljivali. ‘Back to Black’ govori o ovisnosti.”
Buckley zastaje radi efekta, a zatim dodaje: “Bio sam ovisan o tebi.” Colman navija.
U Thea Sharrock “Wicked Little Letters”, koji će Sony Pictures Classics objaviti u kinima u petak, Colman i Buckley igraju vrlo različite susjede u Engleskoj 1919. godine. Edith (Colman) je konzervativna žena koja ide u crkvu s dominantnim ocem (Timothy Spall) koji živi pored Rose (Buckley), slobodne samohrane majke koja nesramežljivo bljuje slatki jezik. Kad ljudi po selu počnu primati prljava anonimna pisma koja ih vrijeđaju, sumnja se okreće prema Rose.
Temelji se na stvarnoj priči o Littlehamptonskim pismima, koja su u to vrijeme postala nacionalni skandal. “Opaka mala pisma” rijetka su stvar: nepristojan film iz razdoblja.
“Imamo neku ideju o Britaniji i žene koje su živjele 1930-ih samo su pekle zdrav kruh i išle u crkvu”, kaže Buckley. “Ali istina je da su bili prljavi (psovka). Oni su kao i svi mi.”
Radnja filma, koji je Colman producirala sa svojim suprugom Edom Sinclairom, odvija se dok sufražetkinje marširaju. I dok Edith i Rose postaju zaklete neprijateljice, povezane su zajedničkim iskustvom muške potlačenosti.
“To je svakako priznanje za putovanje koje su žene prošle”, kaže Colman. “U tom je trenutku bilo bolje nego što je bilo u prethodnim točkama i pokazuje koliko smo daleko stigli od tada. Još uvijek nismo stigli dovoljno daleko.”
Dio užitka u “Wicked Little Letters” je to što po prvi put stavlja živahni par prijatelja jedne nasuprot drugima, s Buckley koja glumi slobodnu i iskrenu ženu koja nije tako različita od nje same, a Colman igra nešto poput njezine plašljive suprotnosti. Colman je nazvao Buckley da joj ponudi ulogu.
“Rekao sam, ‘Postoji ovaj scenarij i bili bismo ti i ja kao susjedi koji psujemo jedni druge i zabavljamo se’,” prisjeća se Colman. “I mislim da si rekla ‘U redu!'”
Između intervjua u hotelu u Sohou, razgovor Colmana i Buckleyja bio je uglavnom usredotočen na to koliko će dugo morati ostati te večeri. Ili točnije, koliko su pića uspjeli ugurati. “New York je zemlja prljavih martinija”, izjavljuje Buckley.
Colman je, međutim, upravo letio i odlazio, a Buckley je sutradan imao rano vrijeme za poziv. Bila je slična situacija u filmu “The Lost Daughter” Maggie Gyllenhaal, za koji je Colman također predložio Buckleya. (“Duguješ mi!” odzvanja Colman s cockney naglaskom.) Ali u tom su filmu glumili isti lik u različitim Colman i Buckley nisu imali zajedničke scene, ali su se preklapali na setu tjedan dana dok je Colman bio u karanteni.
“Rekao bih, ‘Hajde, kad ćeš završiti? Što želite popiti? Pripremit ću ga'”, prisjeća se Colman. “Tako bismo proveli večer na suncu i pili, svirali gitaru i pjevali. I Jessie bi otišla,’ (Psovka). Upravo idem na posao.’ Bio si tako herojski igrajući do kasno u noć, a onda odlaziš na posao.”
Kad se istakne da Colman izgleda kao da bi mogla loše utjecati pod takvim okolnostima, Buckley se odmah razvedri.
“Među našim prijateljima postoji vic u kojem Olivia kaže: ‘Ne, ne možeš ići kući.’ Na tvom rođendanu je bila cijela pjesma o tome kako nikome ne dopuštaš da napusti zabavu.”
“Učinila sam grozne stvari”, priznaje Colman, spuštajući glavu. “Zaključao sam ulazna vrata i sakrio ključ. (Mijenjajući se u pijani glas) ‘Ne znam gdje je nestalo.’ Imam slike prijatelja koji trče. Vide otvorena vrata i pobjegnu.”
Možda se ne treba spominjati da Colman i Buckley ne podnose malo represije koja vreba s rubova “Wicked Little Letters”. Dijeli ih nekoliko godina — Colman ima 50, Buckley 34 — ali su simpatični u ulijevanju dramatičnih i komičnih dijelova s prirodnošću i duhovitošću.
“Najveći dar koji vam ovaj posao daje je da naučite nešto što morate odučiti u sebi. Teško je izrasti u ženu od djevojčice. Postoji toliko toga u našem svijetu za što mislimo da trebamo biti jer je oko nas,” kaže Buckley. “Ono što sam naučio jest da se jednostavno morate nastaviti školovati, hraniti i njegovati. A postoji nešto mnogo zanimljivije za reći od usvajanja onoga što se smatra prihvatljivim u društvu.”
Rad s ljudima poput Colmana, kaže Buckley, pomogao joj je da probudi te mogućnosti – mogućnosti koje nije mogla zamisliti kad je imala 15 godina. “I znam da to nikada neće prestati u mom životu”, dodaje ona. “Ima previše toga za raspakirati!”
Colman preuzima Buckleyjevu nit.
“Sviđa mi se činjenica da nisam upisao nijednu dramsku školu osim Bristolske u koju sam ušao jer je netko drugi odustao”, kaže Colman. “Volim sve audicije na koje nisam došao pa mogu ići,’ Ha! U tvoje lice.’ Mislim da ti to daje malo vatre u trbuhu.”
Ubrzo nakon toga, vrijeme je da Buckley i Colman krenu. Dok se sunce spušta niže na horizont centra grada kroz prozor, par se vraća razmišljanju o svojim planovima za večer.
“Napravit ćemo jedan mali”, kaže Colman, rješavajući to. “Postajemo puno odrasliji, zar ne?” Buckley energično odmahuje glavom. “Ne?” odgovara Colman. “Onda te mogu prisiliti da ostaneš vani večeras.”
___
Pratite AP-ovog filmskog scenarista Jakea Coylea na:
