Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Zamislite da je zlikovac Jamesa Bonda odlučio postići svjetsku dominaciju ne vojskama ili dronovima nego našim mozgovima. Mogli bi manipulirati našim umovima kako bismo postali ovisni o svjetovima mašte, okrenuti nas jedne protiv drugih i smanjiti našu sposobnost koncentracije.
Izum pametnog telefona bi to učinio. Zatim nas nagovara da to damo svojoj djeci.
Do sada su roditelje koji strahuju da su ove sveprisutne naprave učinile djecu sjedećom, rastresenom i depresivnom plašile moćne tvrtke, naivni učitelji i pritisak vršnjaka. Majke koje mole škole da ne postavljaju domaće zadaće online, podrivajući ograničenja vremena ispred ekrana, rečeno je da je tehnologija “životna vještina”. Očevi koji se boje telefona znače da njihova djeca mogu biti meta grabežljivaca i nasilnika u vlastitim domovima susreću se s odgovorom da njihovo GPS praćenje čuva djecu “sigurnom”. Obiteljima koje vide kako online igrice ometaju učenje rečeno je da one poboljšavaju rješavanje problema. I naravno, nešto od ovoga je istina.
Ali nemoguće je ignorirati eksponencijalni porast u tinejdžerskoj dobi koji se poklopio s pametnim telefonima koji su postali sveprisutni od ranih 2010-ih. U novoj knjizi, Tjeskobna generacija, socijalni psiholog Jonathan Haidt tvrdi da su pametni uređaji i pretjerano zaštitnički raspoloženi roditelji “deformirali” razvojne procese djetinjstva. Zahtijeva da se djeci do 14 godina zabrane pametni telefoni, a do 16 godina društvene mreže.
Donedavno bi se to smatralo ekstremnim i neprovedivim. Ali počinje uzvratna borba. Guverner Floride Ron DeSantis ovog je tjedna potpisao zakon kojim se mlađima od 14 godina u državi zabranjuje pristup društvenim mrežama i nalaže platformama da izbrišu sve već stvorene. Ovo slijedi dokaze o dramatičnom poboljšanju ponašanja u školama nakon što je prošle godine u Orange Countyju uvedena potpuna zabrana pametnih telefona.
Protivnici tvrde da su takve zabrane neustavne i da se miješaju u prava roditelja da odlučuju što je najbolje za njihovu djecu. Ali ovo zanemaruje činjenicu da smo svi zarobljeni u klasičnom problemu kolektivnog djelovanja. Bilo kojem roditelju pojedincu teško je reći ne kada je svačije dijete online — a kada bi ga isključili, to bi ga učinilo društvenim parijom. Djeca koja su najosjetljivija na ovisnička svojstva društvenih medija i aplikacija za igrice vjerojatno će se najžešće opirati.
Ankete pokazuju sve veću podršku zabrane pametnih telefona: u Ujedinjenom Kraljevstvu, nedavna anketa dobrotvorne organizacije Parentkind pokazala je da 77 posto roditelja djece osnovnoškolske dobi želi zabranu za mlađe od 16 godina. Djetinjstvo bez pametnih telefona, pokret koji vode roditelji, dobiva na snazi.
Kina je bila daleko ispred u uvidu opasnosti. Njegov regulator cyber prostora prošle je godine objavio da bi djeca mlađa od 18 trebala biti ograničena na najviše dva sata dnevno na pametnim uređajima. Proizvođači moraju ograničiti korištenje putem “manjih načina rada” sličnih onima koji su uslijedili nakon policijskog sata za tinejdžere video igrice u zemlji 2021. Kineski tinejdžeri ne mogu gledati Douyin, ByteDanceovu kinesku verziju TikToka, više od 40 minuta dnevno. Zapadni TikTok je u međuvremenu uveo jednosatno dnevno vremensko ograničenje za tinejdžere, ali to je kozmetičko: može se jednostavno isključiti.
Činjenica da je Kina daleko učinkovitija u zaštiti svoje djece od tehnoloških ekscesa trebala bi natjerati zapadne zakonodavce na razmišljanje. Rasprave u Washingtonu usredotočene su na to čini li TikTok vlasništvo prijetnjom nacionalnoj sigurnosti. No hiperaktivne aplikacije i algoritmi koji izazivaju ovisnost već su prijetnja jer umanjuju mentalnu stabilnost djece i njihovu sposobnost učenja. U 2022. trećina američkih tinejdžera rekla je da koristi barem jedan od YouTubea, TikToka, Instagrama, Snapchata ili Facebooka “gotovo stalno”. Teško da ćemo dobiti bitku s Kinom oko umjetne inteligencije, ili bilo čega drugog, ako odgojimo generaciju zombija.
Gdje Kina ide prema proizvođačima, Europa se fokusira na učionicu. Francuska, Italija i Nizozemska zabranile su korištenje pametnih telefona u školama; Engleska je ove godine učiteljima dala ovlast da pretražuju torbe i oduzimaju uređaje. Ali kako se nositi s domom i praznicima? Tu se mi roditelji moramo jako dobro zagledati.
Jedna stvar koju roditelji mogu kontrolirati, bez zakona, jest korištenje vlastitih uređaja. Nije dobro pontificirati svojoj djeci o zlu tehnologije dok provjeravate svoju e-poštu za stolom. Reći “to je posao” nije u redu. Nedavno sam gledao dječaka kako sjedi s dosadom za stolom u restoranu, očito želeći razgovarati, a ignoriraju ga drugo dijete i dvoje odraslih koji svi bulje u svoje ekrane.
Roditelji tinejdžera ne izražavaju istu podršku zabrani pametnih telefona kao oni s mlađom djecom. U anketi Parentkinda, samo 36 posto onih sa srednjoškolskom djecom bilo je za. Pitam se znači li to što više ne dolaze po svoju djecu iz škole da žele znati gdje su ili se boje posljedica hladnokrvnosti. Jedna od dobrih, ali podmuklih osobina pametnih uređaja je koliko su postali korisni za odvraćanje pažnje djece kada se roditelji trebaju usredotočiti. U mnogim obiteljima, posebno nakon pandemije, to je postala navika.
Upali smo u distopiju koja podsjeća na Raya Bradburyja Fahrenheit 451, gdje se knjige smatraju opasnima, a ljudi se učahure u svjetove mašte kroz ekrane. Kineska komunistička partija i neki tehnološki rukovoditelji već štite svoju djecu od ovog prokletstva. Vrijeme je da se mi ostali opametimo i zaustavimo nekontrolirani eksperiment Big Tech-a nad ovom generacijom.
