Bruxelles
Vlada i dalje je predan ciljevima na razini EU-a za borbu protiv gubitka prirode, iako onemogućuje stupanje na snagu uredbe o obnovi, kaže ministar okoliša i klime Kai Mykkänen (kuhati).
Prošli tjedan je uredba o obnovi neočekivano naišla na protivljenje država članica. Finska se također usprotivila uredbi. Uredba bi prisilila zemlje EU da poduzmu mjere za poboljšanje stanja prirode. 20 posto kopnenih i morskih područja EU-a trebalo je biti uključeno u mjere obnove ovog desetljeća.
Međutim, Finska nije mogla izbjeći obveze zaštite i obnove.
Finska je uključena u međunarodni sporazum Kunming-Montreal, koji postavlja cilj da će 30 posto kopnenih i morskih područja biti zaštićeno ovog desetljeća. Osim toga, 30 posto oslabljenih ekosustava uključeno je u opseg mjera obnove.
Obveze zaštite i obnove također su uključene u strategiju EU o bioraznolikosti. Prema njemu, primjerice, sve stare i prirodne šume u EU moraju biti uključene u opseg stroge zaštite.
Je li vlada još uvijek predana tim ciljevima?
“Vlada je predana međunarodnim obvezama”, kaže Mykkänen.
Kaže da vlada priprema obvezu bioraznolikosti, koja je praktički plan kako će Finska provoditi obveze iz sporazuma Kunming–Montreal. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša, plan bi trebao biti gotov ove godine.
Vlada usprotivio se uredbi o obnovi zbog procijenjenih troškova.
“(Troškovi) vezani su uz tumačenje tzv. zabrane slabljenja, u našem slučaju, posebno u pogledu ekstenzivnih gospodarskih šuma. Koliko je šuma u tom području ograničena. Druga je razina obveza za obnovu tipova staništa koji se pojavljuju vrlo široko, posebno za 2040. godinu. U njima su učinci posebno teški za Finsku na način koji je teško procijeniti,” kaže Mykkänen.
Mykkänen se poziva na izvornu procjenu učinka Komisije, koja procjenjuje godišnje troškove uredbe na više od 900 milijuna eura za Finsku. Kako su pregovori odmicali, procjena troškova pala je na više od 700 milijuna eura.
Međutim, uredba ne određuje koje radnje svaka država mora poduzeti, već bi zemlje članice napravile vlastite planove obnove.
Što bi spriječilo vladu da odabere najisplativije mjere za postizanje ciljeva?
Mykkänen ne odgovara izravno na pitanje, ali ponavlja svoju poruku da je troškove teško procijeniti.
“Još uvijek je vrlo otvoreno u ovoj fazi kakve će postupke komisija prihvatiti u nacionalnim planovima obnove, ako uredba stupi na snagu.”
Komisija je potrebu za uredbom o obnovi obrazložila činjenicom da EU do sada nije uspjela zaustaviti gubitak prirode i pogoršanje stanja okoliša strategijama koje se temelje na dobrovoljnosti.
Koji razlog imamo da vjerujemo da bi voluntarizam ovaj put uspio?
„Mnogi procesi zahtijevaju vrijeme. Ako pogledamo utjecaj programa certificiranja šuma, na primjer, količina trulog drva u komercijalnim šumama u južnoj Finskoj više se nego udvostručila u 40 godina. Imamo puno posla, a utjecaj na razvoj vrste može se dogoditi i sa zakašnjenjem. To nikako ne znači da nisu potrebne i dodatne mjere.”
“U konačnici, stvar je u tome koji je stupanj radikalizma koji procjenjuje svaki pojedinac”, kaže Mykkänen.
“Koliko smo jaka, obvezujuća pravila EU-a spremni prihvatiti za zemlje članice? Koliko vjerujemo da je, ako je alternativa preuzimanje rizika pravila koja su previše obvezujuća, onda bolje nastaviti s nacionalnim propisima u nekim aspektima?”
Konačno nalog za vraćanje još nije pao, ali je sada ostavljen na stolu. Belgija, koja vodi pregovore, rekla je da pokušava pronaći većinu iza uredbe.
Mykkänen ne odgovara izravno na pitanje želi li vlada da uredba prestane važiti.
“Dajmo predsjedavajućoj zemlji mir da se pokuša pomaknuti iz situacije.”
“Ili će se za to naći većina na ovaj ili onaj način ili će se stvar ostaviti da se inkubira duže vrijeme, a kasnije će se modificirati ili će se na njeno mjesto donijeti nešto sasvim novo.”
