Uništen škole, bolnice i džamije.
Čitava sela koja su bombardirana u komadiće. Čak 80 posto od 2,3 milijuna Palestinaca bilo je prisiljeno napustiti svoje domove zbog izraelskih napada.
U najmanju ruku užasno. I jedva da smo vidjeli konačni obrat u beskrajnom sukobu između Palestine i Izraela.
Počnimo s očitim. Napad Hamasa 7. listopada bio je barbarski. Hamas je organizacija označena kao teroristička čija je primarna misija desetljećima bila izvođenje nasilnih napada na Izrael i Izraelce.
Mnogi Izraelci izgubili su živote u bombaškim napadima samoubojicama i raketnim napadima, a ionako napeti odnosi samo su se pogoršali.
Vanjski svijet reakcije na napad bile su brze i jasne.
“Stojimo uz Izrael”, rekao je američki predsjednik Joe Biden.
“Izrael ima pravo braniti se”, rekao je predsjednik Europske komisije Ursula von der Leyen. Ali kad je Izrael uzvratio udarac, nastala je tišina.
Čak ni sportska zajednica nije pokušala utjecati na prestanak sukoba. Gdje su oni koji postavljaju barikade i traže da se Izraelu zabrani sudjelovanje na međunarodnim sportskim događajima?
Gdje su tu stavovi Fife, UEFA-e i MOO-a? Tri organizacije koje glasno govore o tome da žele predstavljati nešto veće.
Za mene je ovo još jedan dokaz bespomoćnog i paraliziranog vodstva u ključnim sportskim organizacijama.
Zadovoljni smo trenutnom situacijom, osobnim interesima i toliko smo kukavni da se ne usuđujemo ljuljati čamac
Guramo glave u grm kad situacija postane pomalo neugodna.
“Sport mora pokušati slijediti vlastite slogane – poštovanje, prijateljstvo, ljudska prava – i kroz sport graditi bolju budućnost.
U našoj kući svatko ima priliku utjecati, ali neki od nas imaju veću odgovornost utjecati kada se pojave velike krize.
Sport je uvijek imao moć prelaziti granice. Zato mi je neshvatljivo da se sada nije tako odlučilo. Ljudi u glavnim ulogama prestali su voditi.
“Ne miješajte sport i politiku”, poručuju.
Većinu vremena, glasovi su isti ljudi. Ali kada zemlja brutalno ubije veliki broj nevinih ljudi, izuzetno je važno da se na nju izvrši pritisak iz više različitih smjerova.
Sport je dio društva, a ne pusti otok sa svojim zakonima i pravilima.
Ne naravno, nije scenarij iz snova da pojedini sportaši moraju ispaštati zbog vlastohlepne vlade neke zemlje.
Također nije lako znati gdje povući crtu. No, sport mora nastojati slijediti vlastite slogane – poštovanje, prijateljstvo, ljudska prava – i kroz sport graditi bolju budućnost.
Deseci palestinskih sportaša već su ubijeni, među kojima su nogometaši, košarkaši i karatisti. Broj je veći ako se uzmu u obzir autobusi i drugi operateri.
Izrael je također uspio pretvoriti palestinski povijesni nogometni stadion Yarmuk u objekt u kojem se nedužni palestinski civili drže zarobljeni i zlostavljani. “Ne miješajte sport i politiku…” Pa da.
u Njemačkoj na ljeto će se igrati europsko nogometno prvenstvo. Nadamo se da će Finska biti uključena, a možda i Izrael.
Izrael koji je u par mjeseci ubio više od 30.000 ljudi, od kojih su većina djeca i žene.
Gdje su oni koji postavljaju kritička pitanja o mogućem sudjelovanju Izraela na Igrama?
Vrijeme je da se glas međunarodne zajednice čuje.
Finski prijevod: Laura Jänisniemi
