Sa stajališta infrastruktura mobilnosti, „mnoge države s divljenjem gledaju na talijanski sustav, jer on predstavlja mjerilo. Na primjer, interkonekcija, koja omogućuje ulazak na naplatnoj kućici Milano i izlazak na naplatnoj kućici Rim bez međunaplatnih kućica i koja je kod nas normalna, u Francuskoj ne postoji. Isto vrijedi i za elektroničku naplatu cestarine, na koju smo već navikli, a u druge zemlje tek stiže. O tutorima i ostalim novotarijama da i ne govorimo. Sve to čini naš sustav mjerilom na koje se gleda s divljenjem.” Tako je Diego Cattoni, predsjednik Talijanske udruge koncesionara autocesta i tunela (Aiscat), tijekom institucionalnog sastanka „Od Europe do Milana: putovanje u budućnost“, koji je u ponedjeljak 11. ožujka u Assagu organizirao Milano Serravalle – Milano Tangenziale SpA , koncesionar povijesne autoceste iz grupe FNM. Susret je organiziran u svrhu promocije 51. izdanja ASECAP dana koji će se prvi put održati u Milanu, od 13. do 15. svibnja, u Palazzo Mezzanotte.
“Ako se vratimo pedeset godina unatrag, Italija je bila europska zemlja s najvećim brojem kilometara autocesta – dodaje Cattoni – Mi smo imali nešto više od šest tisuća dok su u Francuskoj imali tri tisuće, u Španjolskoj tisuću, au Njemačkoj ispod nas. Danas je Španjolska dosegla 18 tisuća kilometara, što je čini trećom zemljom u svijetu po broju kilometara nakon Sjedinjenih Država i Kine, Francuska ima 12 tisuća, a Njemačka 14 tisuća. Italija i dalje ima nešto više od šest tisuća. To nije dobro i moramo imati hrabrosti da to jasno kažemo.”
“U međuvremenu smo gospodarski rasli, etablirali se kao druga europska industrijska sila po dodanoj vrijednosti, nakon Njemačke. Nadalje, Lombardija je već godinama na vrhu ljestvice Sole 24 Ore europskih regija koje stvaraju najveću dodanu vrijednost – objašnjava predsjednik Aiscata – Veneto je ove godine bio šesti, a Emilia Romagna osmi. Tri pogranične talijanske regije, s ukupno 20 milijuna stanovnika, stvaraju najsnažniji europski kontekst u smislu mogućnosti stvaranja dodane vrijednosti. S ove točke gledišta puno smo narasli, ali to se ne može reći za kilometre autocesta. Moramo imati nove autoceste.”
“Uz to, moramo se fokusirati i na izvanredne zahvate koji održavaju mostove, vijadukte i tunele. Vijek trajanja ovih radova isprva je procijenjen na ‘neodređeno’ – nastavlja – ali danas znamo da je to pedeset godina. Dakle, nalazimo se pred mrežom autocesta s malo kilometara i potrebom za velikim zahvatima, uključujući i održavanje.” “Međutim, naša zemlja također ima velik i snažan kapacitet za inovacije – ističe Cattoni – posebno u sektoru digitalizacije i tehnološke tranzicije. Digitalizacija znači autonomnu vožnju iu Italiji postoje projekti koji su u tom smislu jedinstveni u Europi. Zapravo, već imamo rute autocesta spremne za potpuno autonomnu vožnju. 95% prometnih nesreća uzrokovano je ljudskom pogreškom, a zahvaljujući digitalizaciji također možemo težiti smanjenju nesreća na nulu.”
