Veleposlanik Ruske Federacije u Bukureštu Valeri Kuzmin pozvan je u Ministarstvo vanjskih poslova (MAE) kojemu je prenijeto duboko nezadovoljstvo rumunjske strane u vezi s “deformiranim, krnjim i nesukladnim načinom” na koji su pristupio, uključujući u javnoj komunikaciji Veleposlanstva Federacije Rusije, važnim temama, “s bilateralnom relevantnošću, koje potječu iz povijesne prošlosti”, prema News.ro.
Valerij KuzminFoto: Agerpres
Kuzmin je pozvan nakon oštrih izjava glasnogovornice ruskog ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove objavljenih na Facebook stranici ruskog veleposlanstva u reakciji na rezoluciju Europskog parlamenta o povratku rumunjske riznice koju je zaplijenila Rusija.
“Po nalogu ministrice vanjskih poslova Luminiţa Odobescu, veleposlanik Ruske Federacije u Bukureštu Valery Kuzmin pozvan je ujutro 17. ožujka 2024. u sjedište Ministarstva vanjskih poslova u vezi s nizom nedavne izjave ruske strane. Veleposlaniku je prenijeto duboko nezadovoljstvo rumunjske strane iskrivljenim, krnjim i nekonformističkim načinom na koji se, uključujući i javno priopćenje Veleposlanstva Ruske Federacije, obrađuju važne teme od bilateralne važnosti, koje su njihovo porijeklo u povijesnoj prošlosti”, objavio je u nedjelju MAE.
Kako je priopćeno iz MAE, veleposlanika Ruske Federacije podsjetili su “na potrebu punog i stalnog uključivanja u diplomatsku praksu, uključujući i u smislu očuvanja odgovornog ponašanja u javnom komuniciranju”.
Moskva tvrdi da joj je Rumunjska dužna
Rumunjska, koja traži povrat svoje riznice, željela bi riješiti svoje gospodarske probleme na račun Rusije, tvrdi glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova, a prenosi RIA Novosti. Štoviše, ona tvrdi da bi rumunjski dugovi Rusiji premašili 20-25 puta vrijednost cijele rumunjske riznice. Reakcija dolazi u kontekstu u kojem je Europski parlament u četvrtak izglasao rezoluciju u vezi s povratom rumunjskog blaga koje je Moskva prisvojila prije više od jednog stoljeća.
“Rumunjska pokušava svoje stoljetne fantomske dugove staviti na teret Rusije, kako bi poboljšala katastrofalno stanje svoje nacionalne ekonomije”, napisala je Zaharova na Telegramu, prenosi Agerpres, a poziva se na RIA Novosti.
Zaharova: Dugovi Rumunjske prema Rusiji 20-25 puta premašuju vrijednost cijele rumunjske riznice
Ustvrdila je da rumunjski dugovi prema Rusiji i Sovjetskom Savezu premašuju, “prema izračunima stručnjaka”, 20-25 puta vrijednost cijele rumunjske riznice koja je stigla u Rusiju 1916.-1917.
Komsomolskaia Pravda piše, citirajući glasnogovornicu ruskog ministarstva vanjskih poslova, da je 1949. Moskva “oprostila Rumunjskoj gotovo sav dug za razaranja prouzročena tijekom Drugog svjetskog rata”. Ruska publikacija također piše da je Rumunjska 2022. godine od Rusije zatražila uplatu 4 milijarde eura u svoju riznicu.
“Međunarodni slučaj bez presedana nezakonitog prisvajanja zlatnih rezervi”
Reakcija dolazi u kontekstu u kojem je Europski parlament u četvrtak izglasao rezoluciju u kojoj se pokazuje da Rusija mora u cijelosti vratiti rumunjsko blago te da izvršna vlast EU-a i druge nadležne europske institucije trebaju učiniti sve što je moguće kako bi poduprli taj napor. Rasprava, kojoj je nazočila velika većina rumunjskih zastupnika u Europskom parlamentu, bila je prvi put da se u Europskom parlamentu pokrenulo pitanje rumunjske riznice koju je Rusija nezakonito prisvojila.
- “U rezoluciji usvojenoj u četvrtak, zastupnici Europskog parlamenta naglašavaju činjenicu da, unatoč nekoliko pokušaja diplomatskih pregovora nakon Prvog svjetskog rata, rumunjsko nacionalno blago, poslano u Rusiju na čuvanje između 1916. i 1917., nikada nije u cijelosti vraćeno od strane Rusije.
- Ovo je međunarodni slučaj bez presedana nezakonitog prisvajanja zlatnih rezervi i predmeta baštine i predstavlja trajnu zabrinutost za rumunjsko društvo, dodaju zastupnici u Europskom parlamentu,” navodi priopćenje Europskog parlamenta.
Rezolucija o povratu rumunjske riznice izglasana je velikom većinom glasova. “To je pitanje nacionalnog dostojanstva. Rumunjska ne može i ne smije prihvatiti ništa manje od povrata 91,5 tona zlata i cjelokupnog kulturnog blaga. Zahvaljujem svojim kolegama u Europskom parlamentu na njihovom angažmanu i potpori. Puno je značilo”, kaže europarlamentarac Eugen Tomac.
Povjerenica Europske komisije za koheziju i reforme Elisa Ferreira rekla je u uvodnom obraćanju da govori u ime visokog predstavnika EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josepa Borrella.
“Pozvali ste Europsku komisiju da govori u vezi s povratkom rumunjskog nacionalnog blaga od strane Rusije. Blago je prebačeno u carsko carstvo na zaštitu, ali nikad nije u cijelosti vraćeno Rumunjskoj, ni SSSR ni Ruska Federacija”, prisjetio se visoki dužnosnik EU.
“Europska unija spremna je podržati rumunjske vlasti u potpunom povratu blaga ako to zatraže”, istaknula je Elisa Ferreira. Međutim, skrenula je pozornost na činjenicu da je “neopravdani rat Rusije protiv Ukrajine doveo do obustave mehanizama suradnje” s Moskvom.
Požalila se što je rat protiv Ukrajine “zločin i flagrantno kršenje međunarodnog prava” i podsjetila da “mjere protiv Rusije uključuju najveći paket sankcija koji je usvojila EU”.
Mugur Isărescu: Rumunjska ima potpuno valjano pravo na zahtjev
Rumunjska ima potpuno valjano potraživanje s povijesnog i pravnog gledišta na svoje nalazište zlata evakuirano u Moskvu 1916.-1917., rekao je guverner Narodne banke Rumunjske u studenom.
Što je tada rekao Mugur Isărescu:
- „Počevši od 1991., Narodna banka Rumunjske dosljedno je provodila strategiju u vezi s predstavljanjem unutarnjem i vanjskom javnom mnijenju izdanja riznice poslane u Moskvu, a zatim zaplijenjene od strane Sovjetskog Saveza. Dužničko pravo Rumunjske starije od jednog stoljeća. Mi nismo prve akcije u ovoj liniji.
- Povodom pristupanja Rusije Vijeću Europe 1995., Rumunjska je, zajedno s drugim bivšim komunističkim državama, predstavila prijedloge za povrat dobara oduzetih od strane Sovjetskog Saveza. Potom je Odbor za pravna pitanja i ljudska prava Vijeća smatrao da se ta pitanja trebaju riješiti između dotičnih država članica.
- Rusija nije prihvatila ovu raspravu ni na razini stručnjaka, pod izlikom da Moskva raspravlja o nacrtu zakona o povratu materijalnih dobara drugih država, a koja su u uvjetima rata bila pohranjena u SSSR-u. Kasnije je nacrt zakona na koji su se pozvali ruski stručnjaci odbacila Državna duma Rusije.
- Ovakav razvoj događaja učinio je očitom potrebu da se međunarodno javno mnijenje ispravno informira na temelju nepobitnih dokumenata. A to je značilo informiranje povjesničara, znanstvenika istraživača, političara, diplomata i na kraju, ali ne manje važno, europskih donositelja odluka.
- Kao rezultat toga, naša glavna briga, kažem, briga Narodne banke, bila je objaviti dokumente koje imamo u vezi s ovim pitanjem. Govorim o izvornim dokumentima, ističem originale, okupljene u posebnom dosijeu koji se od 1922. godine čuva u trezoru Guvernera BNR.
- Dosje Državne riznice prenosio se iz ruke u ruku s jednog guvernera na drugog od 1922. godine, uključujući i tijekom komunističkog razdoblja. Tako sam ga i ja dobio – kao dokaz odluke Narodne banke Rumunjske da povrati imovinu koja joj pripada”.
Povijest preseljenja Riznice u Moskvu
Ušavši u rat uz Antantu u kolovozu 1916., Rumunjska će se ubrzo suočiti s iznimno teškom situacijom, kao posljedicom borbi na dvije fronte i u Transilvaniji i na Dunavu. Zato je već u rujnu 1916. Narodna banka Rumunjske poduzela prve korake da zaštiti svoje zlatno blago.
Tako je direktor Podružnice BNR-a u Iaşiju dobio upute da čeka direktora Theodora Căpitanovicija na kolodvoru, „četvrtak, 8. rujna, pet sati poslijepodne“, kako bi pripremio vagone i rezervirao pet soba u hotelu. Tjedan dana kasnije, misija transporta BNR blaga u Iași već je bila završena.
Posebna briga rukovodstva Banke za ovo blago objašnjava se činjenicom da je ono predstavljalo zakonsku metalnu rezervu, temelj bankovne emisije. Prema Statutu BNR-a, “Banka će morati imati rezervu metalnog zlata od najmanje 40% količine izdanih karata”.
U iznimnim uvjetima, poput ratnih, obuhvat je smanjen na 33%. Stoga je količina novčanica u optjecaju ovisila o veličini rezervi metala u riznici Narodne banke, održavajući zlatnu pokriću koja je osiguravala konvertibilnost leua, nacionalne valute.
Iako je Narodna banka Rumunjske bila privatna banka između 1900. i 1925., rezerve metala nisu pripadale dioničarima, bile su vlasništvo institucije, “naša imovina”, kao guverner Narodne banke Rumunjske tih godina (Ioan G. Bibicescu) nazvao ga je.
Zbog napredovanja trupa Centralnih sila prema Bukureštu, kraljevska obitelj, vlada, parlament i druge središnje institucije rumunjske države sklonile su se u Iași.
U moldavski grad, koji je postao prijestolnica nacionalnog otpora, sjedište Narodne banke Rumunjske također se preselilo počevši od 14. studenoga 1916. Uoči zime 1916., dvije trećine nacionalnog teritorija bilo je okupirano od strane vojske Središnjih sila, rumunjska vojska povukla se na nove redove kako bi se podvrgla obnovi, a velik dio stanovništva preselio se na istok zemlje, gdje su izdržali ne samo žestine vrlo oštre zime, već i gladi i bolesti.
Koje su vrijednosti odnesene Rusima
Rumunjska vlada i predstavnici Narodne banke Rumunjske potpisali su s predstavnikom Ruskog Carstva u Iaşiju konvenciju u kojoj su precizirani uvjeti za prvi prijevoz u Moskvu. Prema njezinim riječima, rumunjske vrijednosti bile su “pod jamstvom ruske vlade u pogledu sigurnosti prijevoza, sigurnosti depozita, kao i povratka u Rumunjsku”.
Ova prva pošiljka obavljena je u prosincu 1916. i uključivala je 1738 kutija riznice Nacionalne banke Rumunjske (1735 s kovanicama i tri s polugama) i dvije kutije s draguljima kraljice Marije. Zlato BNR-a vrijedilo je 314,5 milijuna leja, a kraljičin nakit 7 milijuna leja. 1740 kutija pohranjeno je u Kremlju, u Dvorani oružja, u odjeljku rezerviranom za moskovsku podružnicu Državne banke Rusije, a popisane su u siječnju i veljači 1917., kada je zabilježeno da su “praktički sve vrijednosti provjereno, tj. popisano ili izvagano, dokazano je, kvantitativno i protuvrijedno, u potpunom skladu s izjavama Narodne banke Rumunjske”.
Velik broj i raznovrsnost kovanica (engleske funte, austrijske krune, njemačke marke, napoleoni, karoline, tj. rumunjski stup u vrijednosti od 20 leja itd.) objašnjava se činjenicom da su se, prema zakonu, novčanice “plaćale nakon prezentacija u uredima Banke, u liberantnoj nacionalnoj valuti ili u stranim valutama koje su zakonsko sredstvo plaćanja, prema monetarnom zakonodavstvu države”.
U ljeto 1917. rumunjske vlasti u Iasiju očekivale su vojnu ofenzivu razmjera Centralnih sila i, u tom napetom kontekstu, dogodio se drugi transport rumunjske riznice u Moskvu. Ovaj put, vlak koji je krenuo za Moskvu nosio je i vrijednosti Narodne banke Rumunjske i drugih institucija (Rumunjska akademija, Kuća depozita i pošiljaka i drugih banaka, Nacionalni arhiv Rumunjske, Nacionalni muzej antikviteta , Državna galerija umjetnina, ministarstva, samostani).
U tri vagona s vrijednostima BNR, koji su također bili pohranjeni u Oružarnici, u Kremlju, prema protokolu koji su ovoga puta potpisali ruski predstavnik, rumunjski ministar financija i predstavnici BNR, nalazili su se: “naslovi, efekti, vrijednosti, depozite, dio njegovih arhiva i knjiga, njegove papire itd., kao i zlatni dio njegovih depozita u metalima, njegovu privatnu imovinu”.
Ukupna vrijednost rumunjskih dragocjenosti prevezenih u Moskvu u srpnju 1917. bila je 7,5 milijardi leja, od čega je vrijednost u tri vagona BNR procijenjena na 1,5 milijardi leja, od čega je 575.000 leja predstavljalo zlato. Što se tiče zlata, ukupno je u prosincu 1916. i srpnju 1917. Narodna banka Rumunjske deponirala 91,48 tona finog zlata u Moskvi.
