Nacrt uredbe o kamerama za brzinu odobren je danas, 21. ožujka, na Državno-gradskoj konferenciji, kojom se uređuju načini postavljanja i korištenja uređaja za daljinsko otkrivanje ograničenja brzine iz članka 142. Zakona o cestama.
Cilj uredbe o radarima za brzinu je “osigurati njihovu upotrebu u skladu s potrebama prometne sigurnosti, prevencije nesreća i zaštite sudionika u prometu”, ističe se u bilješci MIT-a.
Nova uredba – pojašnjavaju u ministarstvu – odnosi se na fiksne, pokretne ili pokretne postaje za vozila te u slučajevima kada nije moguće odmah prijaviti prekršaj. Oni su također diktirani stroga pravila o postavljanju radara za brzinu. Oni mogu biti smješteni u područjima s visokom razinom nezgoda, dokumentiranom nemogućnošću ili poteškoćama u postupanju s neposrednim pritužbama na temelju strukturnih uvjeta.
No, kamere za brzinu također se mogu postaviti na područjima gdje utvrđeno ograničenje brzine nije više od 20 km/h niže od općeg ograničenja maksimalne brzine, osim ako nisu napravljene posebne i opravdane iznimke. Na primjer, na glavnim izvangradskim cestama, gdje je ograničenje od 110 km/h, uređaj se može koristiti samo ako je ograničenje brzine postavljeno na najmanje 90 km/h, ali ne i za niže granice.
U urbanim sredinama nije moguće kažnjavanje za ograničenje brzine niže od 50 km/h s metodama utvrđenim dekretom, pri čemu je u takvim slučajevima neophodna trenutna obavijest. Također i za izvangradske ceste Udaljenost između znaka za ograničenje brzine i uređaja mora biti najmanje jedan kilometar. Naposljetku, kako bi se spriječio pretjerani broj sankcija, koje su često predmetom sudskih sporova, utvrđene su minimalne udaljenosti za dionice cesta na kojima se uređaji nalaze, kao i minimalne udaljenosti između samih radara za brzinu.
Uredba – ističe se – propisuje da se uređaji u vozilu u pokretu mogu koristiti bez neposredne obavijesti o prekršaju samo u slučajevima kada nije moguće postaviti fiksne ili mobilne stanice. Ti uređaji, međutim, također moraju biti vidljivi građanima.
Tekst je – podsjeća MIT – rezultat opsežne rasprave s ANCI-jem i UPI-jem, uz koje su održana tri tehnička sastanka, kao i brojni neformalni sastanci, kako bi se definirao zajednički stav o sadržaju uredbe. Također treba napomenuti da je većina traženih izmjena prihvaćena.
