Izvješće OECD-a za Rumunjsku 2024. na temu nacionalnog obrazovanja djelo je od gotovo stotinu stranica u kojima se, poznatim, hladnim, neutralizirajućim, aseptičnim birokratskim stilom, analiziraju prednosti i mane rumunjskog obrazovnog sustava. Takva se izvješća pišu i ažuriraju godišnje. Oni predstavljaju vjerojatno vjerodostojan i znanstveni pokazatelj onoga što ide dobro ili manje sretno u rumunjskim školama.
Dan Alexandru ChițăFoto: Osobna arhiva
Općenito, ništa drugačije nego u slučaju poznatih PISA testova, između 40-50% rumunjskih učenika nema prosječne vještine u matematici ili razumijevanju poluformalnog teksta i pridruženog osnovnog znanstvenog vokabulara, zajedno sa svim pojmovima uključeni. 15,6% rumunjskih učenika nije završilo srednju školu na vrijeme. Mi smo 20-25% ispod europskog prosjeka u pogledu kompetencija i vještina koje se pravilno uče u našim školama. Ruralna sredina odgovorna je za oko 84% ovih loših rezultata. Stope napuštanja škola među najvišima su u Europskoj uniji. Od 5.901 javne škole, 22% bilježi loše i vrlo loše rezultate godišnje. Inspektorati i školske uprave ne ocjenjuju se prema tim stvarnim učincima na teritoriju, već se homogeniziraju putem administrativne centralizacije koja se provodi hijerarhijski. Opći nadzori na razini škole događaju se rijetko, desetljećima, iako je zakonom propisan interval od najviše 5 godina za svaku pojedinu školsku jedinicu.
Iako Zakon o preduniverzitetskom obrazovanju br. 198/2023 daje veće ovlasti za ARACIP, koji preuzima mnoge funkcije inspektorata, oni nastavljaju postojati u obliku i unutarnjem ustrojstvu pred zakonom, transparentnost i valjanost kriterija odabira nacionalnog tijela inspektora su, od prije pandemije i do 2024. barem opskuran i kritičan. Inspektorskog ispita nije bilo najmanje pet do deset godina, iako ni tada ispit nije bio natjecateljski i pošten, nego simulakrum uz suglasnost stranke.
Pažljivo upravljanje postojećim osobljem i resursima u županijskim inspekcijama s visokom stopom neuspjeha u školi ne postoji. Unatoč ispitima ravnatelja i zamjenika ravnatelja u 2021. i 2022. godini, stvarna, provjerljiva i mjerljiva kvaliteta upravljanja odgojno-obrazovnim jedinicama ostavlja daleko od željenog. Nisu realizirani konkretni tečajevi i predmeti, osim CRED obrazovnog paketa i mnoštva tečajeva kako bi se povećao stupanj digitalizacije u javnom sustavu. Osjeća se tiha opozicija koja vreba u sustavu, koja opstaje unatoč svakom deklarativnom protivljenju izdanom odozgo. Svaka ozbiljna sociološka studija utvrđuje visoku korelaciju između škola s niskim rezultatima i visokim stopama ispadanja i najsiromašnijih okruga u Rumunjskoj ili najnerazvijenijih područja u bilo kojem okrugu. Tamo gdje postoji razvoj i financijska akumulacija, koliko god neravnomjerno raspoređena, rumunjske su škole iznad standarda OECD-a.
Naglasak stavljen na ARACIP kao reformsku instituciju zadivljuje lucidnošću prijedloga, ali i njihovom trenutnom nemogućnošću primjene budući da su inspekcije ispolitizirani prostori izgrađeni na mrežama nepotizma. S prolaskom, odgođenim do 1. siječnja 2025., misije inspektorata nadležnih za ARACIP, možemo li očekivati još jedan val politizacije samog ARACIP-a, u slučaju da ova strašna institucija doista postane aktivna u smislu novi zakon o preduniverzitetskom obrazovanju? Rumunjska obrazovna politika će se uključiti slijepa ulica– interesi stranke i nekih slabih zastupnika, promovirani u tajnosti ili naizgled izvan svake prividne profesionalnosti i poštenja. Borba za vlast između županijskih inspekcija i ARACIP-a nastavit će se u lako sumnjivim oblicima, a da i u narednom razdoblju, izborno intenzivno vaskulariziran, gordijski čvor nitko ne presječe. Stabilnost, što znači očuvanje status quonova je ključna riječ kada rat pokuca na istočna vrata Europske unije.
Također, uz gore navedene, u izvješću OECD-a ističu se niski troškovi po učeniku u usporedbi s drugim europskim zemljama. Gotovo milijun učenika uči u seoskim školama s učiteljima koji nisu uvijek kvalificirani prema najvišim standardima i svakako ispod onih u gradu u smislu kontinuiranog stručnog usavršavanja. Socijalne potpore porasle su kao nacionalni udio od 2020. do 2023., ali su još uvijek nedostatne da osiguraju neku egzistenciju za člana obitelji.
Povlačenje mreže škola dovest će do spajanja škola, kao što se dogodilo u razdoblju 2000.-2010., kada su mnoge seoske školske jedinice jednostavno nestale zbog demografskog pada i iseljavanja na Zapad. Od tada se broj prijava i situacija iz školskih tajništava višestruko povećao, unatoč prednostima digitalizacije, ne uvijek neuobičajenim u pogledu učinkovitosti protoka informacija.
Rumunjski ravnatelji škola nisu toliko menadžeri koliko dobavljači birokratskih dokumenata u valovima i s automatskom paljbom. Riječ je o dugotrajnom tajničkom poslu, užurbanom, izgubljenom u irelevantnosti, bez jasnih uloga, osim onih opravdavanja opterećenja zaposlenika u inspekcijama. Podaci koji se šalju iz škola često niti ne dospiju na stranice internih izvješća sustava.
Izvješće OECD-a navodi da između postojećih plaća, prema radnom stažu, stupnju, stupnju zasluga, dodatku za doktorat, plaćanju po satu, nema usklađivanja u pogledu kvalitete što se može vidjeti u obrazovanju rumunjskih studenata i građana. Nadalje, plaće su skromne, smještene između Čilea i Estonije na globalnoj razini. Školski mentor, iskusni učitelj, zamišljen je da postane osnovna epistemička karika u sustavu. U odgojno-obrazovnim ustanovama želi se nametnuti nova nastavnička titula, ona učitelja emeritusa.
U velikodušnom i globalističkom stilu OECD-a interveniraju savjeti sakupljeni iz komparativnih primjera drugih obrazovnih sustava: novozelandski, škotski, irski, srpski, velški, portugalski, čileanski, američki, nizozemski, kolumbijski, norveški, slovački, austrijski, danski , francuski i finski. Prije svega, te zemlje nemaju tradiciju sličnu rumunjskoj, s izuzetkom Srbije i Slovačke, koje su prošle iskustvo komunizma. Drugo, svaki od ovih nacionalnih obrazovnih sustava suočava se sa svojim skupom problema koji su se pojavili u posljednjim desetljećima izravno proporcionalno smanjenju postotka srednje klase, a nisu nužno primjeri koje treba slijediti. Treće, rumunjska obrazovna politika nije lako kompatibilna sa životnim standardom koji se očekuje od onih u razvijenim ili nerazvijenim zemljama svijeta.
Pregledavajući sve ovo, ono što izvješće zaboravlja spomenuti su primjeri dobre prakse iz rumunjskog obrazovnog sustava. Ovdje imamo nevidljivu stranu mjeseca. Unatoč kritikama rumunjskog predsveučilišnog obrazovanja, od kojih je većina nedvojbeno opravdana, uživamo u elitnim školama i srednjim školama u Rumunjskoj. Zapravo, te obrazovne jedinice jedine su o kojima Ministarstvo prosvjete i podređene ustanove vode računa u svečanim trenucima kada se političko-administrativno obračunavamo s rezultatima javnog obrazovanja. Kao što 40-50% maturanata dokazuje ozbiljne nedostatke na razini zahtjeva između osnovne i srednje, tako se na antipodu može navesti popis međunarodnih medalja koje su ograničene skupine olimpijaca iz matematike, informatike, fizike. , robotika, geografija, strani jezici itd. dobivam ih skoro svake godine. 45% polupismenih ljudi pozdravlja 0,1% – olimpijske patricije i senatore – u areni školskog života. Ako se unutar županije Ilfov ne može govoriti o vrijednoj srednjoj školi s barem pristojnim rezultatima, iako u ovoj županiji živi najbogatija populacija Rumunjske, prvi nacionalni fakulteti u Bukureštu rasadnici su studenata na najprestižnijim svjetskim sveučilištima. Neki od profesora u ovim prestižnim srednjim školama izvrsni su profesori, često izvan školskih sati. U oceanu submediokriteta i skromne nastavne prakse, nekoliko otoka izvrsnosti izranja iz dubina u najbogatijim urbanim središtima. Pitanje koje bismo si trebali češće postavljati može se formulirati na sljedeći način: nije li to razvijanjem više ili manje svjesnog elitizma s jedne strane, sastavljenog od iscrpljujućeg dodatnog rada i rezultata za osobnu korist (za portfelj, stupnjevanje zasluga, do zadovoljiti ponos, itd.), za djecu i tinejdžere iz već naprednih društvenih sredina, zanemarujemo li prosječne zahtjeve i okrećemo leđa većini kategorija socijalnog dohotka u Rumunjskoj? _Pročitajte cijeli članak i komentirajte na Contributors.ro
