Krajem prosinca 2023. sindikati liječnika i medicinskih sestara dva su puta stupili u štrajk tražeći akciju podrške javnom zdravstvu. U lipnju je CGIL izašao na ulice. Liste čekanja za pretrage i posjete te hitne službe i dalje su problem u mnogim regijama. Kako se brani pravo na zdravlje i provedba članka 32. Ustava? “Treba nam mobilizacija naroda. Vlada redizajnira značenje samog članka 32. kroz nekoliko mjera, zdravstvo već neko vrijeme nije univerzalno i sve je manje javno. Održavanje gornjih granica potrošnje za osoblje i dodatnih gornjih granica plaća, neuspjeh u provedbi reforme lokalne pomoći i privatizacije NHS-a, neuspjeh u provedbi ministarske uredbe 77 i povećanje ugovora i eksternalizacije, poticanje korištenja plaćenih usluga unutar i izvan NHS-a , dajte dimenziju dezinvestiranja Vlade u NHS iu ispravnu valorizaciju operatera”. Serena Sorrentino glavni tajnik javne službe CGIL-a, u intervjuu za Adnkronos Salute o sadašnjosti i budućnosti javnog zdravstva i njegovih djelatnika.
Glavni tajnik ulazi u stvar. “Ideja da ‘uslužne ljekarne’ i ‘teritorijalne funkcionalne agregacije’ opće medicine i ordinacije pridruženih liječnika opće medicine i specijalista postanu zamjena za društvene domove ne odgovara potrebi za integracijom, univerzalnošću i organizacijskim modelima koji se temelje na multidisciplinarne timove, što je prava teritorijalna reforma kojoj se građani i operateri nadaju – podsjeća Sorrentino – Ministar Schillaci nastavlja davati intervjue u kojima izjavljuje da želi dovršiti reformu sadržanu u Pnrr ali potom iu regulatornim aktimai, polazeći od zakona o proračunu, te u samoj remodulaciji Pnrr-a pokazuje da se ide u suprotnom i suprotnom smjeru. Postoji temeljna razlika između dva modela: jedan je usmjeren na preuzimanje odgovornosti za građanina i pružanje skrbi tijekom njegova života, drugi je usmjeren na umnožavanje centara koji pružaju usluge.
Od 2020. do 2022. zdravstvena skrb bila je prioritet vlada koje su se mijenjale, a završetkom pandemije ponovno je postala ‘problem’ Regija. Postoji li rizik da će se podjela sjever-jug proširiti diferenciranom autonomijom? Mnogi si ne mogu priuštiti ‘kartu’ za putovanja nade na liječenje. Zašto Italija ozbiljno ne uspije u ozbiljnoj reformi zdravstva? „Zdravstvo predstavlja dvije trećine proračuna Regija, oko zdravstva se vrte znatni interesi, od imenovanja menadžera (unatoč pravilima koja bi trebala jamčiti odvojenost između političkog upravljanja i upravljanja) do nabave, do tržišta usluga namijenjenih privatnim menadžerima – ističe Sorrentino – Što je NHS više uskraćen i raskomadan, mislim na pražnjenje odjela, teritorija, nedostatak reforme primarne zdravstvene zaštite i mreže kronične skrbi, to je javni prostor koji se smanjuje sve više ispunjavaju dva rastuća i suprotstavljena fenomena koji produbljuju jaz nejednakosti: odricanje od tretmana, okretanje privatnom tržištu.
Deset čvorova koje treba razvezati za javno zdravlje. “
Prvi treba razriješiti ulogu konvencionalne medicineThe drugi planiranje ponude obuke, treći koji se odnosi na valorizaciju osoblja iu smislu zapošljavanja i prilagodbe plaća, Četvrta – primjećuje Sorrentino – ne smatrajte LEAs maksimalnim jamstvenim pragom kojem treba težiti, već minimalnom razinom koju treba osigurati, peti standardi kvalitete, primjerenosti i osoblja trebali bi se primjenjivati na javni i privatni sektor prema sporazumu uz ograničenje jednake plaće kako bi se spriječile distorzije (kao što su operateri tokena i ugovorni damping), šesti rehabilitirati inicijativnu medicinu kao središte skrbi ulažući dvostruko više sredstava u prevenciju (danas daleko ispod 5% očekivanih prema europskim standardima)”.
“Sedmi promijeniti mehanizam financiranja zdravstvenog sustava koji se više ne odnosi na rashode temeljene na BDP-u (koristan, ali ne i dovoljan pokazatelj), već na očekivane zdravstvene ishode temeljene na programiranju Pakta o zdravlju i regionalnim zdravstvenim planovima čineći temeljnim alatima epidemiologiju i profile zajednice procjena utjecaja zdravstvenog planiranja, osmi – nastavlja sindikalist – zadržavanje ulaganja u javnozdravstvena istraživanja uz razvoj sustava proizvodnje lijekova i javnih biomedicinskih tehnologija, također jačanje onoga što već postoji u protetici i rehabilitaciji kao što je centar Budrio Inail, deveti integrirati psihološku dobrobit u sustav osnovne i društvene skrbi obnavljanjem iskustva prisutnosti specijalističkih potpora u obrazovnom sustavu, u obiteljskim savjetovalištima, jačanjem i raširenim odjelnim iskustvom o mentalnom zdravlju, deseti ulaganje u odjele za prevenciju u kombinaciji s nadzornim sustavima na području zdravlja, sigurnosti i javne higijene”.
“Ako se osoba ne vrati u centar skrbi, zdravstvena skrb će se i dalje vrtjeti oko usluga što ne štiti nužno zdravlje nego prečesto samo spekulativne interese.”
Prekarno zapošljavanje u zdravstvu. “Naš sustav je krut i odbija inovacije, ali susrećemo mnogo mladih zdravstvenih djelatnika koji od nas traže da nastavimo s našom borbom jer ne žele odustati od liječenja, već to žele raditi dostojanstveno i s adekvatnim alatima. Možda postoji malodušje jer zdravstveni radnici, jednako kao i zdravstvena skrb, nisu tretirani kao prioritet u političkoj agendi, međutim u mobilizacijama posljednjih mjeseci nalazimo da nema odustajanja i zato su umjesto toga središnji u socijalnoj agendi CGIL-a i mnogi pokreti i udruge građanstva. Potrebna nam je transverzalna i opća mobilizacija za ponovno pokretanje Nacionalne zdravstvene službe čiji protagonisti moraju biti zdravstveni radnici zajedno s građanimakao što je bio slučaj za osvajanje važnih zakona koji i danas oblikuju profil provedbe članka 32. Ustava u zdravstvu: zakon 833 iz 1978., zakon 194 iz 1978., zakon 180 iz 1978.”. Tako je Serena Sorrentino glavna tajnica CGIL Public Function, u intervjuu za Adnkronos Salute o sadašnjosti i budućnosti javnog zdravstva i njegovih djelatnika.
„Nesiguran posao i odsustvo karijernih izgleda koji idu uz proces stručnog usavršavanja, naporni radni uvjeti tri su pitanja na koja se moraju dati odgovori izvanrednim planom zapošljavanja – predlaže – kako to tražimo već tri godine. kao što je Fp Cgil , stavljanje više sredstava na ugovore i uklanjanje gornjih granica koje ograničavaju rast plaća i zaposlenosti Planiranje zdravstvene obuke, međunarodna mobilnost, poluga valorizacije trebaju biti dio stalnog praćenja koje omogućuje ‘prilagodbu’ tekućeg programiranja.
