Astronomi koji rade sa svemirskim teleskopom James Webb otkrili su zajedničke kemijske elemente oko dvije mlade zvijezde koji se nalaze u octu, mravljim ubodima, pa čak i margaritama, objavila je NASA, prema CNN-u i News.ro.
James WebbFoto: NASA/ESA/CSA/STScI/Naslovne slike/ / INSTAR slike / Profimedia
Složene organske molekule promatrane instrumentom srednjeg infracrvenog zračenja uključivale su octenu kiselinu, komponentu octa, i etanol – poznat i kao etilni alkohol.
Tim je također otkrio jednostavne molekule mravlje kiseline, koja uzrokuje osjećaj pečenja povezan s ubodima mrava, kao i sumporov dioksid, metan i formaldehid. Znanstvenici vjeruju da je moguće da su neki spojevi sumpora, poput sumpornog dioksida, igrali ključnu ulogu na ranoj Zemlji, što je na kraju utrlo put nastanku života.
Otkriveno je da su novootkrivene molekule sastavljene od leda oko IRAS 2A i IRAS 23385, koje su dvije protozvijezde, odnosno zvijezde toliko mlade da još nisu formirale planete. Zvijezde nastaju iz uskovitlanih oblaka plina i prašine, a materijal koji preostane od stvaranja zvijezda rađa planete.
Prema prethodnim istraživanjima, protozvijezda IRAS 23385 procjenjuje se na 15.981 svjetlosnu godinu od Zemlje na Mliječnom putu.
Novo otkriće zaintrigira astronome jer bi molekule otkrivene oko zvijezda mogle biti ključni sastojci za potencijalno nastanjive svjetove, a ti bi se sastojci mogli ugraditi u planete koji će se vjerojatno na kraju formirati oko zvijezda.
Svemir je pun teških metala i elemenata i kemijskih spojeva koji su stvoreni i otpušteni zvjezdanim eksplozijama tijekom vremena. Zauzvrat, kemijski elementi ugrađeni su u oblake koji tvore sljedeću generaciju zvijezda i planeta.
Na Zemlji je prava kombinacija elemenata omogućila nastanak života i, kao što je slavni astronom Carl Sagan jednom rekao: “Mi smo napravljeni od zvjezdane materije.” Ali astronomi su se dugo pitali koliko su česti elementi neophodni za život u svemiru.
Potraga za složenim molekulama u svemiru
Prethodno su znanstvenici koristeći James Webb otkrili vrste leda sastavljene od različitih elemenata u hladnom, tamnom molekularnom oblaku, međuzvjezdanoj skupini plina i prašine u kojoj se mogu formirati molekule vodika i ugljikovog monoksida. Gusta masa u tim oblacima može kolabirati i oblikovati protozvijezde.
Detektiranje složenih organskih molekula u svemiru pomaže astronomima u određivanju porijekla molekula, kao i drugih većih kozmičkih molekula.
Znanstvenici vjeruju da složene organske molekule nastaju sublimacijom leda u svemiru, odnosno procesom kojim se kruta tvar pretvara u plin bez da prije toga postane tekućina, a Webbovo novo otkriće pruža dokaze koji podupiru tu teoriju.
“Ovo otkriće pridonosi jednom od dugotrajnih pitanja u astrokemiji”, rekao je Will Rocha, voditelj tima programa James Webb Observations of Young ProtoStars i postdoktorski istraživač na Sveučilištu Leiden u Nizozemskoj.
“Koje je podrijetlo složenih organskih molekula ili COM-ova u svemiru? Nastaju li u plinovitoj fazi ili u ledu? Otkrivanje COM-ova u ledu sugerira da kemijske reakcije u čvrstoj fazi na površinama hladnih zrnaca prašine mogu izgraditi složene vrste molekula.”
Studija koja detaljno opisuje nova otkrića protozvijezda prihvaćena je za objavljivanje u časopisu Astronomy & Astrophysics.
Pogled na rani Sunčev sustav
Razumijevanje oblika složenih organskih molekula može pomoći astronomima da bolje razumiju kako se molekule na kraju ugrađuju u planete. Složene organske molekule zarobljene u hladnom ledu mogu na kraju postati dio kometa ili asteroida, koji se sudaraju s planetima i u biti isporučuju sastojke koji bi mogli podržati život.
Kemikalije pronađene oko protozvijezda mogle bi odražavati ranu povijest našeg Sunčevog sustava, omogućujući astronomima da se osvrnu na ono što je bilo prisutno kada su se formirali Sunce i planeti koji kruže oko njega, uključujući Zemlju.
“Sve te molekule mogu postati dio kometa i asteroida i eventualno novih planetarnih sustava kada se ledeni materijal transportira u disk koji stvara planete dok se protozvjezdani sustav razvija”, rekao je koautor studije Ewine. van Dishoeck, profesor molekularne astrofizike na Sveučilište Leiden.
“Radujemo se praćenju ovog astrokemijskog traga korak po korak s više Webbovih podataka u nadolazećim godinama.”
Tim je svoje istraživanje posvetio koautoru studije Haroldu Linnartzu, koji je iznenada preminuo u prosincu nedugo nakon što je rad prihvaćen za objavljivanje.
Linnartz, koji je vodio Laboratorij za astrofiziku u Leidenu i koordinirao mjerenja korištena u studiji, bio je “svjetski vodeći u laboratorijskim studijama plinovitih i smrznutih molekula u međuzvjezdanom prostoru”, navodi se u izjavi Sveučilišta u Leidenu.
