Neobično dugotrajni štrajkovi počinju se očitovati u djelatnostima poduzetnika.
Poduzetnik Teippara, tvornice reklama koja proizvodi industrijske natpise u Kemiju Sakari Laukkanen kaže da je tvrtka u petak izdala upozorenje o otkazu cijelom osoblju.
“Sada kada se čini da se štrajk ponovno nastavlja, barem neka otpuštanja dogodit će se sljedeći tjedan”, kaže Laukkanen.
Procjenjuje da će možda morati otpustiti dvoje ili troje zaposlenika od njih osam.
Prema Asiakastietu, promet tvrtke bio je oko 830.000 eura u fiskalnoj godini koja je završila prošlog lipnja.
Centralna organizacija nadničara SAK je u srijedu najavio nastavak političkih štrajkova još tjedan dana. Štrajkovi, prvotno planirani za dva tjedna, sada će trajati najmanje četiri tjedna, što je iznimno dugo za političke štrajkove. Štrajkovi bi trebali završiti 7. travnja.
Zaposlenička se strana protivi vladinim reformama koje slabe mogućnosti štrajka zaposlenika. Osim toga, politički štrajkovi protive se, između ostalog, rezovima u socijalnom osiguranju i povećanju ugovora o radnom mjestu.
Reklamna kuća velika većina kupaca su industrije različitih veličina, pa se početak štrajkova odrazio na nedostatak narudžbi tvrtke, kaže Laukkanen.
Prema njegovim riječima, situacija ga podsjeća na početak koronskog razdoblja u ožujku 2020. Tada su telefoni utihnuli i velik dio već primljenih narudžbi je otkazan.
“Ako je to bio potpuni šok, onda je ovo bila njegova nešto blaža verzija.”
Štrajk se odrazio i na kašnjenja u isporuci materijala. Neki od materijala već su izvan zemlje, kaže Laukkanen.
U luci je zapela i nova proizvodna oprema naručena iz Azije prije mjesec i pol dana. Prvo, isporuka je odgođena četiri tjedna zbog borbi u Crvenom moru. Sada je otpremnik objavio da se brod ne može iskrcati.
“Nitko ne može ponuditi procjenu kada će se magla razići.”
“Situacija Laukkanena podsjeća na početak korona ere.
Mjerna traka zaposlenici su imali razumijevanja, kaže Laukkanen. Umjesto toga, njegovo shvaćanje štrajkača je rezerviranije.
“Štrajkovi i industrijske akcije trebaju biti dopušteni, ali kada se počnete boriti protiv demokratski izabrane vlade, meni se to osobno baš i ne sviđa.”
Laukkanen vidi da je štrajk prodan radnicima upitnim sredstvima, kao što je tvrdnja da će vladini postupci dovesti do plaće po satu od tri eura u Finskoj.
“Ne vjerujem da ćemo ikada vidjeti takve plaće u Finskoj.”
Galopirajući kaže da će, ako se želi popraviti gospodarstvo, to zahtijevati bolne mjere koje utječu na sve. Pozvao bi vladu na industrijski mir.
U tim razgovorima trebaju sudjelovati svi zaposleni, umirovljenici, nezaposleni i poslodavci.
Iz Laukkanesa štrajk počinje izgledati kao borba za vlast koja je poprimila nesrazmjerno velike razmjere.
“Ako se štrajkovi nastave još tjedan ili dva, sigurno govorimo o milijardama, koliki će biti ukupni troškovi.”
Galopirajući želi konkretne prijedloge od strane zaposlenika o tome kako bi se situacija trebala riješiti.
Prije svega, nada se prestanku štrajkova.
“Bio sam kod tri različita klijenta kako bih ih pitao bi li se posao koji nudimo mogao spomenuti malo ranije kako ne bismo morali otpuštati.”
