Poreznik došao je na stranice 26. ožujka nove porezne smjernice, koji se bavio oporezivanjem sredstava osoblja. Uputa, koja se pojavila kao iznenađenje, izazvala je veliku pomutnju u industriji, jer bi, čini se, radikalno promijenila desetljećima staru praksu oporezivanja udjela kadrovskih fondova u određenim slučajevima.
Detalji su složeni i kontroverzni – na to ćemo doći malo kasnije. Čini se da ni stručnjacima nije bilo jasno što je poreznik htio reći svojim uputama. HS je to shvatio, ali o tome malo kasnije.
Deseci tisuća uz pomoć sustava obični zaposlenici dobili su mali porezni poticaj za ulaganje i štednju za loš dan ili starost.
Najvažnije je u cijeloj zavrzlami zapitati se zašto poreznike odjednom zanima sustav star desetljećima.
Odgovor je pohlepa.
Neki pružatelji usluga kadrovskog fonda i tvrtke koje koriste usluge otkrili su prije nekoliko godina da je moguće šire koristiti kadrovski fond za izbjegavanje poreza.
Fondovi osnovane su, primjerice, u medicinskim tvrtkama i odvjetničkim uredima, gdje su partneri poduzetnici mogli neoporezivo kanalizirati veliki dio svojih prihoda u fondove.
Prije je bilo uobičajeno pretvoriti zarađeni dohodak zaposlenika dioničara u blago oporezovane dividende ulaganja u rad. Kad mu je zakonodavac zapriječio put, pokazalo se da bi se kadrovski fond mogao koristiti za istu svrhu.
Široko tumačeći zakon, to je moguće, ali naravno ne i svrha sustava kadrovskog fonda.
Kada se dobronamjerni sustavi počnu koristiti za veliko izbjegavanje plaćanja poreza za osobe s visokim primanjima, ugrožava se egzistencija cijelog sustava.
Takva je pohlepa stoga kratkovidna i glupa.
Kadrovski fond je metoda izumljena prije 35 godina za poticanje običnih zaposlenika na dugoročno ulaganje. Tvrtka je zaposlenicima isplaćivala mali dio dobiti koji je prebačen u fond kojim upravljaju sami zaposlenici. Fond je obično ulagao sredstva u dionice poduzeća.
Na taj način promoviran je narodni kapitalizam i interes zaposlenika za razvoj vrijednosti poduzeća. U to vrijeme ulaganje nije bilo popularno kao danas. Država je dugoročnim investicijama htjela dati malu poreznu mrkvu.
Udio u dobiti mogao se staviti u fond bez poreza. Na taj je način udio poreza također mogao povećati povrat ako se povećala vrijednost dionica poduzeća.
Porez se plaća samo kada se sredstva povlače iz fonda. Povlačenja su ograničena, što znači da je ulaganje neizbježno dugoročno.
“Kada se počnu iskorištavati dobronamjerni sustavi, ugrožava se egzistencija cijelog sustava.
Zakon o kadrovskom fondu od tada je mnogo puta promijenjen. Danas se u fond mogu ulagati bonusi za uspješnost, bonusi ili osobne stvari, a fond može slobodno birati ciljeve ulaganja.
U standardnim sustavima nagrađivanja običnih tvrtki, maksimalni iznos nagrade za učinak često je oko jedne mjesečne plaće.
Ali u nekim se tvrtkama čak i gotovo sva zarada sada može definirati kao bonus za uspješnost koji se može financirati.
Kadrovska sredstva je već u gotovo 400 tvrtki. Oni već uključuju više od 150.000 zaposlenika.
Porezni poticaj bitan je razlog popularnosti fondova. Velika je prednost što možete uložiti i dio poreza. Poreznici dobivaju svoj novac natrag kada se sredstva povuku.
Zato su nove porezne upute poreznika zaprepastile. Stručnjaci u industriji kadrovskih fondova raspravljaju i pitaju se iza kulisa o politici već nekoliko tjedana.
Riječ je o međutim, barem je djelomično posljedica nesporazuma. Prema poreznicima, to nije novo tumačenje, već je svrha bila samo podsjetiti da fondovi posluju po zakonu.
Međutim, komunikacija o tome ponovno je bila slaba.
Sada dolazi malo komplicirana stvar.
Postoje dvije vrste sustava u kadrovskim fondovima, neki čak i pomiješani u istom fondu.
Pretpostavka sustava u nekim starim fondovima je da se financira cijeli bonus za uspješnost članova. Međutim, zaposlenik može odlučiti uzeti dio ili cijeli bonus u gotovini čak i nakon razdoblja određivanja bonusa.
Porezi i popratni troškovi plaće plaćaju se za preuzeti dio kao i obično u gotovini.
U najvećem međutim, u nekim fondovima standard je, naprotiv, da se naknada isplaćuje u gotovini. Zaposlenik sam odlučuje hoće li ga financirati.
Što se tiče novih uputa poreznika iz primjera broj tri dobiva ideju da bi u takvom slučaju nagrada trebala biti stalno ubirati porez na dohodak i prije financiranja. To do sada nije učinjeno. Tako su porezni odvjetnici i stručnjaci za kadrovske fondove bili zbunjeni oko te teme.
Primjer je protumačen tako da znači da bi se zadana vrijednost svih sredstava trebala praktički promijeniti kako bi se financirale nagrade. To bi bilo prilično nategnuto. Takvo tumačenje Zakona o kadrovskom fondu, smatraju stručnjaci, ne može se primijeniti.
Pomozite pripremio vodeći porezni stručnjak Tero Määtt sad objasni HS da je nesporazum. Ako sustav pretpostavlja da se nagrada isplaćuje u gotovini, financirana nagrada bit će oporezovana samo ako je zaposlenik odluči financirati nakon razdoblja određivanja premije.
Ako zaposlenik donese odluku prije nego što završi razdoblje određivanja premijejoš uvijek nema poreza na dio koji se financira.
“Tako piše u Zakonu o kadrovskom fondu i tu nema ništa novo”, kaže Määttä.
Alane nesporazum je vrlo razumljiv, jer ovaj bitni uvjet nije uočen da je napisan u primjeru porezne upute.
Määtta je iznenađen galamom, jer misli da bi to trebalo biti samo po sebi razumljivo. Kaže da će se s tim u vezi primjer precizirati.
Dakle, nema brige za one fondove u kojima se odluka o financiranju premija uvijek donosi prije završetka razdoblja određivanja premija.
Ako bi se iz nekog razloga radilo drugačije, to će se riješiti promjenom rasporeda.
“Nesporazum na terenu je itekako razumljiv: u primjeru uputa poreznika nije uočeno da je napisan bitan uvjet.
Stvarno razlog pokretanja problema je vjerojatno zlouporaba sustava. To je vidljivo iz primjera broj četiri porezne upute.
Odnosi se na situaciju u kojoj zaposlenik-vlasnik tvrtke može sam odlučiti koliko će vlastite zarade u bilo kojem trenutku definirati kao bonus za uspješnost i staviti u fond.
U tom slučaju porez se uvijek mora platiti na dio koji ide u fond, kažu u poreznici. Naravno, to financiranje čini neisplativim.
“Situacija prema primjeru nije uređenje prema Zakonu o kadrovskom fondu. Neki od njih su sada izašli na vidjelo”, kaže Määttä.
Eventualno čini se da je to savršeno razuman crtež. Međutim, kada su u pitanju porezni zakoni i njihovo tumačenje, zdrav razum nema nužno mjesta.
Jednom kada se otkrije rupa u zakonu, brani se do posljednjeg. Mogu postojati godine natezanja oko primjene zakona. Vrijeme sudova neće biti pošteđeno.
Sumnjivo iskorištavanje sustava još uvijek nije ograničeno na tvrtke koje djeluju možda protivno zakonu.
Čak iu nekim tvrtkama koje posluju potpuno po slovu Zakona o kadrovskom fondu sustavi su vrlo izdašni.
“Jednom kada se otkrije rupa u zakonu, brani se do posljednjeg.
Počnimo biti na rubu teških pitanja, možete li dobiti prihod u visini višemjesečne plaće kao bonus za uspješnost i sve to bez poreza uložiti u fond.
Svrha kadrovskog fonda bila je potaknuti obične zaposlenike na ulaganje uz razumnu poreznu olakšicu. Nije namijenjen minimiziranju poreza ovlaštenih liječnika, upravitelja fondova, konzultanata, najviših rukovoditelja ili odvjetnika.
Zato pohlepa sada prijeti cijelom sustavu.
Ako da sam ministar zadužen za porezne prihode države, mogao bih reći da je cijela stvar gotova. Nije trik promijeniti zakon ili ga u potpunosti ukinuti.
Postojalo bi jednostavno rješenje: odredimo razuman maksimalni iznos u eurima koji se može staviti u fond. Neka to bude, primjerice, 4.000 ili čak 8.000 eura godišnje, bez obzira što sustav nagrađivanja svake tvrtke najviše može proizvesti.
To bi zaustavilo svađe poreznih odvjetnika, a sustav bi se mogao vratiti svojoj izvornoj namjeni.
Autorica je HS-ova financijska izvjestiteljica i predsjednica uprave najstarijeg finskog operativnog fonda, Sanominog kadrovskog fonda.
