ruski gospodarstvo će značajno oslabiti u sljedećih nekoliko godina, predviđa Banka Finske.
Gospodarski rast usporava se na jedan posto i više nije podržan izdašnim državnim financiranjem vojne industrije.
Vanjska trgovina znatno je smanjena zbog sankcija. Osim toga, u Rusiji počinje veliki manjak radne snage zbog obrazovanih ljudi koji su poginuli u ratu i koji su pobjegli iz Rusije.
Industrije koje primaju prihode od vojne industrije dobro napreduju, ali se privatna potrošnja slabo razvija.
“Javni sektor, posebice u zdravstvu i obrazovanju, ima velikih problema koji slabe uvjete za gospodarski rast. Što dulje bude trajao agresorski rat u Ukrajini, to će se gospodarstvo više kretati prema slijepoj ulici u nadolazećim godinama”, kaže čelnik istraživačke jedinice Banke Finske za gospodarstva u razvoju. Iikka Korhonen.
No, u Vladinom proračunskom planu javnofinancijski rashodi iduće bi se godine znatno smanjili. Prema Korhonenovom mišljenju, to bi bilo moguće samo pod pretpostavkom da se rat završi ili da se njegovi razmjeri znatno smanje.
“Druga alternativa je da se javna potrošnja mora početi oštro rezati iz izvora koji nisu vojna industrija, ili bi prihodi trebali biti jasno veći od predviđenih. Ako se mnogo toga mora smanjiti u obrazovanju, zdravstvu i infrastrukturi, stanje gospodarstva će još više porasti.”
Posljednji usprkos svemu, rusko gospodarstvo poraslo je očito više od očekivanog. Kada država poveća financiranje vojne industrije, to prirodno povećava ukupnu potražnju i bruto domaći proizvod.
Prema Finskoj banci, vrlo velik dio povećanja javnih rashoda kanalizira se u izdatke za potrošnju i ulaganja potrebna za ratovanje, od kojih je značajan dio, međutim, uništen.
Kao protutežu tome, Finska banka predviđa usporavanje rasta tržišnih ulaganja zbog visokih kamata, rasta troškova rada i većeg poreznog opterećenja.
Kamatna stopa Središnje banke Rusije trenutačno iznosi 16 posto, čime želi spriječiti poskupljenje potrošačkih cijena, odnosno ubrzanje inflacije. U veljači je inflacija iznosila 7,7 posto.
Uvozna roba poskupjela je zbog slabljenja rublje i sankcija. Povećanje državne potrošnje, pak, otežava obuzdavanje inflacije.
Vojna industrija u izravno opslužujućim industrijama, tvornice već rade na krajnjim granicama svojih proizvodnih kapaciteta. Uz to, zbog sankcija nedostaje strojeva, opreme i najsuvremenije tehnologije.
Osim nedostatka radne snage, problem pogoršava i činjenica da su druge privatne tvrtke dobile nalog da služe vojnoj industriji. To pak slabi najvažniji izvor gospodarskog rasta, odnosno produktivnost rada.
Prošle je godine privatnu potrošnju potaknula značajna povećanja plaća, no ona se teško mogu priuštiti u budućnosti. Pogotovo ako se agresorski rat u Ukrajini produži, a troškovi vojne industrije rastu istom brzinom kao do sada.
Oni koji sudjeluju u vojnim operacijama dobivaju znatno veću plaću i druge naknade od prosjeka, što je do sada podržavalo potražnju potrošača.
zapadne zemlje zbog uvedenih sankcija, inflacija će u Rusiji vjerojatno i dalje biti visoka, što će oslabiti kupovnu moć kućanstava.
Druga je stvar u kojoj je mjeri predsjednik Vladimir Putin općenito brinu o dobrobiti građana.
“Ljudi postupno siromaše, ali to ne mora nužno imati nikakvog utjecaja na politiku ili popularnost vrhovnog menadžmenta. Realni raspoloživi dohodak kućanstava bio je niži već 2021. nego 2013.“, kaže Korhonen.
Zbog sankcija su ruska država i ključne poslovne banke izolirane od međunarodnih financijskih tržišta. Zaplijenjene su inozemne investicije središnje banke u vrijednosti od 300 milijardi eura.
Sirova nafta koja se morem transportira izvan EU ima najveću cijenu od 60 USD po barelu. Proizvodi i tehnologija potrebni naftnoj industriji ne smiju se izvoziti u Rusiju, a ulaganja u energetsku i rudarsku industriju su zabranjena.
Kao rezultat agresorskog rata i sankcija, dugoročni kamen temeljac ekonomske politike predsjednika Putina u svakom slučaju erodira, kaže Korhonen.
“Proračunskim planom se ukida paušalni porez od 13 posto za bolje stojeće i pooštrava se oporezivanje. Osim toga, dobit poduzeća bila bi oporezovana znatno strože nego sada.”
država prihodi se stoga smanjuju, što se mora nadoknaditi pooštravanjem poreza.
Korhonen ne vjeruje da će državna sredstva nestati, barem u idućih nekoliko godina, ako se prihodi najvažnije izvozne industrije, odnosno trgovine naftom, ne smanje još više nego sada.
Kad su tijesna vremena, deficit se može financirati i zaduživanjem kod domaćih banaka.
