U ožujku 2003. Zrakoplov irskog niskotarifnog prijevoznika Ryanair prvi je put sletio na finsko tlo, u zračnu luku Tampere-Pirkkala.
Direktor Ryanaira odjeven u kariranu košulju, traperice i tenisice izašao je iz zrakoplova Michael O’Leary.
U pozadini je svirao rog. Ryanair je trebao otvoriti svoju prvu liniju leta iz Tamperea.
Na konferenciji za novinare novinar je pitao zašto je Ryanair odlučio doći u Tampere.
“Zato što ovdje uvijek sunce sja, piće je jeftino i ovdje ima mnogo šarmantnih slobodnih žena”, odgovorio je O’Leary.
Na snimanju HS-a odmah se poželio ušuljati u motor aviona Boeing 737-800 kada su ga zamolili.
Ryanair i O’Leary su upravo po takvom provokativnom besplatnom publicitetu postali poznati.
Micheal O’Learyjev nepretenciozni stil, koji testira smisao za humor mnogih ljudi, dobro je funkcionirao u izgradnji brenda Ryanair.
Ryanair je već godinama najvrijedniji europski zrakoplovni prijevoznik.
Već se natječe s američkim Delta Air Linesom za trećeg najvrjednijeg zračnog prijevoznika na svijetu.
Prema O’Learyju, Ryanair već kontrolira petinu europskih putničkih letova.
Rekao je za Wall Street Journal (WSJ) u intervjuukako je cilj povećati tržišni udjel na 30 posto u sljedećih deset godina.
Upravo sad Svijet bruji o činjenici da će Michael O’Leary, koji je vodio Ryanair, ako se financijski ciljevi zrakoplovne kompanije ostvare kako se očekuje, dobiti bonus od čak stotinu milijuna eura na temelju programa poticaja koji mu je postavljen za pet prije nekoliko godina.
“Očito je pitanje vrijedi li itko sto milijuna za pet godina”, komentirao je O’Leary poticaj.
“Ako nogometaši Premier lige zarađuju 20 milijuna godišnje i (francuska nogometna zvijezda Kylian) Mpappé dobije 130 milijuna da iduće godine ode igrati za Real Madrid, tada svoj ugovor smatram vrlo dobrom investicijom za dioničare Ryanaira.”
Michael O’Leary je poznat po svojim brojnim grubostima.
O Ryanairovim transatlantskim letovima rekao je: “Nema pogodnosti u ekonomskoj klasi. U poslovnoj klasi sve je besplatno, uključujući i pušenje.”
On podjednako laje na konkurente, zaposlenike i kupce.
Kašnjenje svoje supruge 30 minuta na vlastito vjenčanje objasnio je ovako: “Dolazi letom Aer Lingusa.”
Pilote je nazvao “slavljenim vozačima autobusa”.
Maltretiranje kupaca postalo je toliko popularan zaštitni znak O’Learyja da ga časopisi objavljuju kompilacije njegovog najboljeg pletiva ili “upotrebu zahoda u strojevima treba promijeniti u naknadu” tipa njegovih prijedloga bez pameti.
U travnju 2009. O’Leary je rekao da Ryanair razmatra dodatnu naknadu za debele putnike jer njihov prijevoz povećava potrošnju goriva i zauzima više prostora.
Komentari često imaju ton ironičnog bavljenja vlastitim poslom, u stilu:
Od svih ovih društvenih interesa Ryanair dobiva besplatni publicitet koji mu je potreban.
Posljednji u rujnu su aktivisti za zaštitu okoliša u znak prosvjeda udarili O’Learyja tortom s kremom u lice.
Čin je snimljen i dobio je veliki publicitet. Prema podacima kompanije, u tjednu nakon tog čina broj Ryanairovih rezervacija porastao je za šest posto.
“Smiješna stvar koju smo naučili tijekom godina jest da se loš publicitet prodaje bolje od dobrog”, rekao je O’Leary u intervjuu. “Mnogi koji nikada nisu čuli za Ryanair guglaju nas i kažu, Isuse, pogledaj ove cijene.”
Ryanair izrastao je iz malenog prijevoznika od 200.000 putnika u diva koji procjenjuje da će broj putnika ove godine porasti na 200 milijuna putnika.
Odlučujuća prekretnica u tvrtki koja je bila na rubu stečaja dogodila se 1990. godine, Kun Tony Ryan i O’Leary otišli su u Teksas kako bi upoznali osnivača Southwest Airlinesa, koji se smatra izumiteljem niskotarifnih zrakoplovnih prijevoznika. Herb Kelleher.
Priča kaže da je Kelleher na večeri u zračnoj luci Love Field u Dallasu otkrila tajne uspjeha Southwesta.
Nakon sastanka O’Leary je počeo upravljati Ryanairom i razvijati ga u niskotarifnog avioprijevoznika.
Michael O’Leary, vjeran svom stilu pripovjedača, ovih dana umanjuje važnost tog sastanka.
“Ono što se zapravo dogodilo je da se Herb napio, ja sam popio dvostruko više i pao sam u nesvijest i ne sjećam se ničega o večeri osim da sam se probudio ispod stola u četiri ujutro, a Herb je i dalje pio”, O’ rekao je Leary, prenosi WSJ.
Michael Prema O’Learyju, Southwest je stavio previše naglaska na iskustvo usluge nauštrb točnosti leta i cijena karata.
Ryanair je bio pionir u razvoju pokušaja da putnici na letovima budu samo s malom ručnom prtljagom.
Na taj se način vrijeme okretanja u zračnim lukama može učiniti što bržim, a skupi zrakoplovi ostaju u korisnoj upotrebi dulje tijekom dana.
Vratimo se ponovno u zračnu luku Tampere–Pirkkala u ožujku 2003. Odatle je O’Leary nastavio s gotovo praznim avionom sa 189 sjedala kako bi napravio sličan nastup u Oslu, Norveška i Århusu, Danska. Ukrcao sam se u to vrijeme kako bih razgovarao s O’Learyjem između letova.
Tijekom letova pričao je smiješne priče o svom životu – kada nije zabavljao stjuardese u avionu.
Kažu da su u njegovom rodnom Dublinu bile velike prometne gužve, ali su autobusne trake dobro prometovale. Tako si je O’Leary kupio taksi dozvolu kako bi mogao voziti sa svojim šoferom po autobusnim trakama.
Kravlje ludilo koje je haralo Engleskom, s druge strane, naučilo je O’Learyja da će ljudi kupovati sve dok je cijena dovoljno niska.
Rizik od zaraze bio je mali, ali dobivanje je dovodilo do smrti. Proizvođači mesa problem su riješili prodajući meso po smiješnoj cijeni.
O’Leary je rekao da je koristio istu taktiku kako bi namamio putnike nakon 11. rujna 2001., nudeći milijun besplatnih letova. Novac je prikupljen od pomoćnih usluga.
“Kad se meso može dobiti jako jeftino, mislili su ljudi, što je s jednom bolešću. Mislio sam da će vjerojatno funkcionirati i za letenje”, rekao je.
Zajedno O’Learyjevo, 62, stajalište o tom pitanju promijenilo se tijekom godina.
U intervjuu za WSJ kaže da se 30 godina protivio sindikalnom pokretu, ali da je u međuvremenu promijenio stav.
“Sada u potpunosti prihvaćam da je sindikalno organiziranje bolji način za suočavanje s mnogim zaposlenicima.”
Ryanair je prošle godine imao 25.000 zaposlenih.
U intervjuu za WSJ O’Leary je rekao i da ga ne zanima hoće li Ryanair u budućnosti biti najveći svjetski zračni prijevoznik.
“Sve dok smo najprofitabilniji.”
