Osjećaj malena greška dovodi do skupog popravka ili čak zamjene telefona. To je situacija koju mnogi vlasnici pametnih telefona prepoznaju.
Isto vrijedi i za drugu elektroniku: novi uređaj često je jeftinija opcija od popravka manjeg kvara ili zamjene jednog dijela.
Ovim se problemima bavi nova EU direktiva koja je odobrena na posljednjoj plenarnoj sjednici ovog EU parlamenta u Strasbourgu. Zakon se zove direktiva o pravu na ispravak.
Direktiva znači zakonodavstvo EU-a koje postavlja ciljeve za države članice. Zemlje članice same odlučuju o načinu provedbe.
Najvažniji zahtjev Direktive o pravu na popravak je sljedeći: proizvođač mora potrošaču ponuditi mogućnost popravka proizvoda po razumnoj cijeni. To se mora učiniti tijekom zakonske odgovornosti za krivnju, ali i nakon toga, ako je ispravak moguć.
Ako se popravak izvrši tijekom razdoblja odgovornosti za grešku, trajanje odgovornosti za grešku se u većini slučajeva produljuje za jednu godinu.
„Direktiva potrošaču daje pravo zahtijevati popravak. Naravno, serviser onda za to može tražiti razumnu cijenu”, rezimira posebni stručnjak Ministarstva pravosuđa. Toni Tähtinen.
Prilika moraju se ponuditi na popravak, čak i ako je sjedište proizvođača izvan EU. Pomoć dobivaju i vlasnici kineskih telefona.
U tom slučaju odgovornost za popravak prelazi na ovlaštenog servisera ili trgovinu koja je prodala uređaj.
„Obveza popravka u osnovi je odgovornost proizvođača, a zatim ovlaštenog predstavnika. Ako toga nema, odgovornost snosi uvoznik i naposljetku distributer. Mogu koristiti podizvođača (za popravke), kaže Tähtinen.
Direktivom se nastoji produljiti životni vijek proizvoda i time sačuvati okoliš. Osim za pametne telefone, odnosi se i na mnoge druge skupe uređaje. Na popisu su tableti, monitori, serveri, rashladna oprema, usisavači, perilice posuđa, perilice rublja, sušilice rublja, oprema za zavarivanje te baterije za električne bicikle i skutere.
Direktiva je uvjerljivo odobrena: 584 zastupnika glasala su za, samo tri su bila protiv. Sada Vijeće EU-a mora službeno odobriti direktivu. Nakon toga zemlje EU-a imaju dvije godine za implementaciju direktive.
Popravljanje osim dostupnosti, direktiva utječe na dizajn proizvoda: dijelovi bi trebali biti uklonjivi i zamjenjivi.
Rezervni dijelovi i upute moraju biti dostupni. Direktiva zabranjuje proizvođačima da umjetno otežavaju popravak uređaja.
Posljednji spomenuti zahtjev posebno je razveselio Jori iz Ahva, koji radi kao CTO Swappie, finske tvrtke koja prodaje rabljene pametne telefone. Swappie kupuje rabljene pametne telefone, popravlja ih i preprodaje.
“Trebalo bi nam biti lakše popravljati opremu i raditi to malo jeftinije. Na taj način stavljamo više pametnih telefona u opticaj“, sažima učinke direktive.
Danas, primjerice, Apple pokušava kontrolirati kako se mogu popraviti iPhonei koje on proizvodi.
„Servisi u mreži proizvođača uređaja imaju popis popravaka koji se mogu obaviti. I smijete vršiti samo popravke koji vraćaju proizvod u prvobitno stanje. Osim toga, smijete koristiti samo rezervne dijelove proizvođača, po cijeni koju navodi proizvođač”, nabraja.
Ahvosen ilustrativan primjer je pukotina na staklu pametnog telefona.
“Moglo bi se popraviti promjenom stakla, što košta pet eura. Ali proizvođač inzistira da u tom slučaju morate zamijeniti cijeli ekran, gdje je staklo, ploča, drajveri i sve ostalo. Rad i deset eura rezervnih dijelova plaća rad i 500 eura rezervnih dijelova.”
Prema Ahvonenu, Apple pokušava tehničkim sredstvima spriječiti da popravke obavljaju samo njegovi ovlašteni serviseri na načine koje sam definira. Također je pod utjecajem softvera.
“Mogu postojati kriptografski potpisi koji uzrokuju prestanak rada značajke ako se komponente promijene”, objašnjava Ahvonen.
Direktiva EU nastoji zabraniti takve ispravke, osim ako za njih ne postoji temelj povezan s autorskim pravima.
“Proizvođači ne smiju koristiti nikakve ugovorne klauzule, hardverska rješenja ili softverske tehnike koje sprječavaju popravak proizvoda”, kaže direktiva.
Čini se da je Apple u SAD-u barem djelomično prihvatio da zakonodavstvo ide prema olakšavanju popravaka. Mnogi su se iznenadili kada divovska tvrtka smjestila se u podršku predsjednik Joe Biden zakonodavstvo o ispravljanju.
Europska komisija željela je ubrzati kružno gospodarstvo tijekom petogodišnjeg razdoblja koje će uskoro završiti. Kružno gospodarstvo znači izbjegavanje otpada, produljenje životnog vijeka proizvoda i ponovnu upotrebu materijala.
“Da bismo imali kružno gospodarstvo, recikliranje mora biti dovoljno financijski isplativo da se može provoditi u velikim razmjerima”, kaže Ahvonen. Prema njegovu mišljenju, ova direktiva vodi u tom smjeru.
EU parlament prošli tjedan odobrio uredbu o ekološkom dizajnu, koja je povezana s direktivom o pravu na pravni lijek. Također zahtijeva dizajn proizvoda koji olakšava zamjenu dijelova.
Prema Ahvonenovim riječima, ovaj je zakon dobrodošao i u svijetu pametnih telefona.
“Pametni telefoni stalno su dizajnirani da ih je sve teže rastaviti i popraviti”, kaže on. “Planiranje je napravljeno prije svih ostalih kriterija. Svi ti uređaji su, na primjer, zalijepljeni.”
Ahvonen se sjeća starih Nokiana čije je kućište bilo zašrafljeno. Sve što je serviser trebao učiniti bilo je odvrnuti vijak i prionuti na posao. Proizvođači pametnih telefona pouzdali su se u vodootpornost, ali Ahvonen smatra da je to izgovor.
“Da, nekada su postojali vodootporni telefoni na navoj.”
Je li vam ikada palo na pamet da je jedan od razloga za sadašnji dizajn upravo to što se proizvodi ne mogu popraviti i potrošač bi umjesto toga morao kupiti novi?
“Izgleda tako. Teško je pronaći bilo koje drugo opravdanje za njihov dizajn.”
u EU tijekom proljeća bilo je nekoliko odstupanja od dogovorenog ekološkog zakonodavstva. Direktiva o korporativnoj odgovornosti ublažena je u posljednjih nekoliko metara, a dekret o obnovi potpuno je pao.
Finska vlada predvođena koalicijom bila je uključena u traženje slabljenja direktive o korporativnoj odgovornosti. Osim toga, glasalo je protiv uredbe o obnovi koja poboljšava stanje prirode.
EU parlamentarac koalicije specijaliziran za pitanja okoliša Sirpa Pietikäinen vjeruje da Direktiva o pravu na pravni lijek neće doživjeti istu sudbinu.
“Ovo je prošlo s odličnim uspjehom”, kaže Pietikäinen.
Dakle, je li sanacija više ujedinjujuća tema u Europskom parlamentu od ostalih zakona o zaštiti okoliša?
“Da, hvala Bogu.”
Međutim, i ova je direktiva usput omekšala. Izvorno se trebao odnositi i na manju elektroniku. Prema Pietikäinenu, to bi bilo neophodno.
“Odatle dolazi svo beskorisno smeće. Trebali bismo doći do točke u kojoj su proizvodi popravljivi i dugotrajni. Prešli smo na kulturu jednokratne upotrebe u ime jednostavnosti.”
Također Profesor na Sveučilištu u Helsinkiju Eva Heiskanen smatra da je direktiva korak u pravom smjeru, iako je kao takva još uvijek nedostatna.
“Male mehaničke nedostatke koji se javljaju tijekom normalne uporabe treba popraviti”, kaže. “Na primjer, taj pametni telefon često još uvijek radi, osim ako ne želite osmu kameru”, kaže Heiskanen.
„Ovo djeluje kao protusila stalnoj potrebi za obnovom. Druga je stvar postoje li usluge popravka po razumnoj cijeni. To je izazov.”
Heiskanen je proučio dostupnost usluga popravka. Na primjer, broj postolara u Finskoj se polako smanjio. U svakom selu ne možeš ni cipele popraviti, a kamoli elektroniku.
“To je povezano s činjenicom da su novi proizvodi stalno relativno jeftiniji. Popravak nema isti razvoj produktivnosti koji se može postići u masovnoj proizvodnji. Teška je to konkurencija.”
Prema Heiskanenu, ako se žele mogućnosti popravka, to se mora podržati političkim sredstvima.
“Igralište bi trebalo biti izjednačeno.”
Jedna od mogućnosti bili bi bonovi za popravak. Spominju se u novoj direktivi kao jedna od opcija koju bi zemlje članice mogle koristiti za poticanje potražnje za uslugama popravka.
