Zemaljski Vladin cilj “začepljenja dimnjaka”, odnosno značajnih tehničkih ponora ugljika, neće uspjeti u rasporedu Vladina programa u 2020-ima.
Osim toga, skupo je stvaranje tehničkih odvoda, tj. praktično hvatanje ugljičnog dioksida koji oslobađa šumska industrija. Oporaba i skladištenje emisija bioloških izvora platiti 120–240 eura po toni ugljičnog dioksida.
Ovo je natjeralo stručnjake da se zapitaju gdje su vladine mjere jeftinijeg i bržeg potonuća.
doktor tehnologije Kimmo Klemola Iz Lappeenrante je nakon čitanja zgrabio kalkulator HS stvar od začepljenja cijevi.
Prema Klemolinom mišljenju, jedini razuman način CCS-a, odnosno hvatanja i skladištenja ugljika, su šume. Drugim riječima, neka šume hvataju i skladište ugljični dioksid.
Vlada je za cijeli četverogodišnji mandat Vlade izdvojila 140 milijuna eura za promociju tehničkih sudopera.
Klemola je izračunao da bi tom svotom država mogla otkupiti 14.000 hektara stare šume za zaštitu.
Nakon toga Klemola je izračunao da bi ova količina šume u skladištu vezala 7 milijuna tona ugljičnog dioksida.
Više o Klemolinoj računici možete pročitati u podnaslovu.
140 milijuna eura i 7 milijuna tona ugljičnog dioksida može se usporediti s procjenom finskog klimatskog panela, prema kojoj bi u Finskoj moglo biti moguće stvoriti tehničke ponore ugljika u količini od oko 5 milijuna tona ugljičnog dioksida. Kad bi se financirala javnim sredstvima, godišnje bi bilo potrebno najmanje 600 milijuna eura.
U Klemolinom šumskom skladištu cijena tone ugljičnog dioksida bila bi 20 eura, dok je tehnički ponor najjeftiniji 120 eura po uskladištenoj toni.
„CCS je skup i troši energiju. Šumski ponori ne trebaju struju, oni su jeftin i učinkovit način vezanja ugljičnog dioksida“, kaže Klemola.
Ujedno bi se dodatnom zaštitom poboljšala i raznolikost šumske prirode.
Kad je riječ o promidžbi tehničkih sudopera, 140 milijuna eura je mali novac, ali kad je riječ o kupnji zaštićenih područja, puno. U ovogodišnjem proračunu Ministarstva zaštite okoliša za otkup prirodnih rezervata i naknade za zaštitu predviđeno je 38 milijuna eura.
Klemola ima znanja procijeniti problematiku, budući da se s problematikom energetike i prirodnih resursa bavi već dvadesetak godina. Doktorirao je tehnologiju. Za svoj rad priprema modele životnog ciklusa za procjenu učinaka proizvodnje energije, industrije i prometa na okoliš.
Osim toga, radi u okrugu Južna Karelija Finske udruge za zaštitu prirode. Član je zelene stranke.
Klemola naravno, individualni je poduzetnik iz Lappeenrante. No, kakvi se odgovori i alternative mogu naći u Finskom centru za prirodne resurse, gdje se ovim pitanjem bave brojni istraživači?
Istraživački profesor Raisa Mäkipää kaže da postoje brojni načini pronalaska iu šumama iu poljima.
Najučinkovitija metoda bila bi isušivanje tresetnih polja, odnosno podizanje razine vode u poljima očišćenim za tresetište.
Još jedan učinkovit način bio bi prelazak s čiste sječe na kontinuirani uzgoj u vlažnim močvarnim šumama u kojima dominira smreka, jer čista sječa ovih močvarnih šuma oslobađa mnogo klimatskih emisija.
Obje metode mogle bi uštedjeti emisije za milijun tona ugljičnog dioksida. Obje metode djeluju brzo.
Izbor sredstava nije ograničen na dva.
Umjereno odgađanje sječe značajno bi povećalo ponor ugljika u šumama. Državna vlada bi mogla utjecati na vrijeme ophodnje promjenom zakona o šumama.
Gnojenjem šuma možete postići dodatni rast, a time i sekvestraciju ugljika.
Također, povećanjem zaštićenih područja i povećanjem broja spasonosnih stabala ostavljenih u sječi povećalo bi se ponor ugljika.
Sprječavanje krčenja šuma bilo bi jedno od najučinkovitijih sredstava, pogotovo ako bi se močvarne šume ostavile neiskrčene za polja. Pomoglo bi i pošumljavanje pustara, ali to je skuplja metoda i sporo djeluje.
““Zašto oboje ne mogu biti unaprijeđeni?”
Što kažeš na cijena ovih sredstava? Na primjer, prelazak na kontinuirano pokrovno šumarstvo ne bi nužno koštalo ništa. Promjena polja treseta u vlažnija koštala bi 10-30 eura po smanjenoj toni emisija.
Najjeftiniji sredstva su stoga manja od desetine onoga što košta pokretanje tehničkih odvoda ugljika. Mnoge metode mogu biti reda veličine 50 eura po toni smanjenih emisija, što je još uvijek jasno manje od polovice troškova tehničkih odvoda.
Mäkipää ne razmatra izravno šumske i poljske odvode i tehničke odvode kao alternativu.
“Tehnički odvodi zahtijevaju istraživanje i razvoj, s druge strane, odvodi za korištenje zemljišta zahtijevaju implementaciju.”
„Zašto oboje ne mogu biti unaprijeđeni? Ali ako novac dolazi iz istog proračuna, a neke metode koštaju 10 eura po toni, a druge 200 eura po toni, onda se ne isplati ne provoditi klimatske mjere u šumama i poljima, kada je cilj osjetno smanjenje emisija u sljedećih nekoliko godina. ,” kaže Mäkipää.
Mäkipää ističe da je Vlada umjesto da ga provede zanemarila već spremna sredstva.
Primjerice, potpora za uklanjanje tresetišta bila je pripremljena u mandatu prethodne vlade i bila su dodijeljena sredstva, ali sadašnja Vlada više nema ta sredstva. Isto tako, ukinuta je podrška za pošumljavanje neiskorištenih područja.
Naknada za promjenu namjene zemljišta je pripreman i pojašnjen i za vrijeme prethodne i za vrijeme sadašnje vlade. Naknada bi smanjila krčenje šuma i tako očuvala ponore ugljika.
“Bez dodatnih mjera Finska neće postići svoje ciljeve potonuća. Kad su alternative kupiti nesigurne sudopere iz inozemstva ili prenijeti obveze na prometnu i stambenu stranu s povećanim faktorom, ne bi li se isplatilo financirati ove radnje sada u Finskoj, tako da novac ostane vozačima bagera i zemljoposjednici?” pita Mäkipää.
Stare šume u južnoj Finskoj mogu se kupiti za očuvanje
Klemolin izračun šumskog skladišta od gotovo 7 milijuna tona ugljičnog dioksida temelji se na pretpostavci da bi šuma uzgojila 400 kubika drva po hektaru. Prema grubom pravilu, u kocki drva ima oko 400 kilograma suhe tvari, a od toga je otprilike polovica ugljik, odnosno oko 200 kilograma.
S druge strane, ugljik se može pretvoriti u ugljični dioksid množenjem s brojem 3,67. Na taj se način može izračunati da je u jednom kubiku drva pohranjeno 734 kilograma ugljičnog dioksida. Tome je pridodan učinak grana, krošnje, korijenja i panjeva. Klemola računa da će ih se ipak iskoristiti 68 posto po kubiku debla. Ovako izračunavši, kubik drva skladišti u šumi 1,25 tona ugljičnog dioksida.
A kad dobijete 400 kubika drva po hektaru, po hektaru šume skladišti se 500 tona ugljičnog dioksida. Na površini od 14.000 hektara to čini ukupno 7 milijuna tona ugljičnog dioksida.
Ideja je da se stare šume u južnoj Finskoj, gdje ima puno drveća, otkupe za očuvanje zbog svojih prirodnih vrijednosti. U šumama Kitumaija u sjevernoj Finskoj ima znatno manje stabala od 400 kubičnih metara po hektaru.
