Za vjetroturbine subvencije za proizvodnju koje treba platiti uspješno su započele izgradnju vjetroelektrana u Finskoj, ali će retrospektivno biti nepotrebno skupe.
Stoga bi se isplatilo učiti na greškama sustava sada, kada se u Finsku privlače nove vrste zelenih investicija.
To ocjenjuje ravnatelj Agencije za energetiku Pekka Ripatti i istraživač u Državnom centru za ekonomska istraživanja Kimmo Ollikka.
“Da, trebao nam je nekakav instrument potpore (za poticanje izgradnje vjetroelektrana), ali gledajući unatrag, moglo bi se reći da je moglo biti pametnije da je uzeo u obzir razvoj tehnologije i učenja”, navodi Ripatti.
Ripatti kaže da je iskustvo pokazalo da je feed-in tarifa prevelika, pogotovo za one elektrane koje su izgrađene neposredno prije zatvaranja sustava potpore 2017. godine.
Tehnologija je naglo pojeftinila, ali od države je ipak stiglo obećanje 12-godišnje potpore cijenama pod istim uvjetima.
Potpora proizvodnji energije vjetra, poznata kao feed-in tarifa, započela je 2011. Od tada se tehnologija vjetroelektrana ubrzano razvijala – djelomično upravo zato što je zapravo počela gradnja i uporaba postala češća.
“Tada nije bilo pojma koliko košta proizvodnja energije vjetra, a pogotovo nije bilo pojma koliko će brzo troškovi pasti”, kaže Ollikka.
“Gledajući unatrag, napravljena je greška.”
Feed-in tarifa je zajamčena cijena. Graditeljima elektrana obećano je da će od proizvedene vjetroelektrane dobiti najmanje 83,5 eura po megavat satu, odnosno 8,35 centi po kilovat satu.
Iznos subvencija koji se plaća stoga ovisi o prosječnoj cijeni električne energije. Subvencije mogu ostati neisplaćene i ako prosječna cijena električne energije bude viša od te vrijednosti, kao što je bio slučaj 2022. godine, obilježene energetskom krizom.
U praksi, zbog ograničenja u zakonu, subvencija se može isplatiti najviše do 53,5 eura po megavat satu, ako prosječna cijena električne energije padne na 30 eura po megavat satu ili niže.
Prema riječima Ripatija, iznos se može usporediti s rezultatom aukcije organizirane 2018. godine. Tada je država, poučena feed-in tarifom, odlučila testirati kolika bi bila razina potpore u konkurentskoj situaciji.
Na dražbi su prodane subvencije za proizvodnju 1,4 teravat sati obnovljive energije proizvođačima koji su obećali da će to učiniti uz najniže subvencije. Cijena subvencije iznosila je 2,5 eura po megavat satu, odnosno 51 euro manje od feed-in tarife.
Toliko je bio brz razvoj tehnologije, a time i cijena izgradnje vjetroelektrana. Prema Olliki i Ripatiju, pri planiranju subvencija uvijek se isplati, ako je moguće, koristiti informacije s tržišta o stvarnim troškovima proizvodnje.
Finska ne bio sam sa svojim idejama. Slični sustavi uvedeni su diljem Europe, sa sličnim zajamčenim cijenama.
Vjetroturbine do određene kvote snage bile su uključene u finsku potporu proizvodnji. Nakon što je ta granica dosegnuta 2017., sustav je ukinut. Od tada je izgrađeno mnogo više vjetroelektrana, a danas je otprilike trećina finskog kapaciteta vjetroelektrana pokrivena feed-in tarifom.
Subvencije se isplaćuju svakoj povlaštenoj elektrani 12 godina, zbog čega će zadnje potpore biti isplaćene 2030. godine.
“Pravila igre bila su svima jasna: ako ste se na vrijeme odvažili uložiti u vjetroelektrane, bili ste za to nagrađeni.
Godišnji iznosi subvencija danas mogu postati vrlo veliki, jer prosječna cijena električne energije može ostati niža nego što je bilo predviđeno pri planiranju sustava – dijelom upravo zbog snažnog povećanja količine energije vjetra.
Lani su iz proračuna Ministarstva rada i gospodarstva vlasnicima vjetroelektrana isplaćene potpore za proizvodnju vjetroelektrana u ukupnom iznosu od nešto više od sto milijuna eura, au rekordnoj 2020. godini do 346 milijuna eura.
To se može povezati s činjenicom da je ove godine za zaštitu okoliša i prirode izdvojeno 131 milijun eura koje financira Ministarstvo zaštite okoliša.
Ukupno je dosad isplaćeno oko 1,6 milijardi eura subvencija za proizvodnju vjetroelektrana.
Ollikka i Ripatti Obojica podsjećaju da su pravila igre svima bila jasna: ako ste se na vrijeme usudili uložiti u vjetroelektrane, bili ste za to nagrađeni.
Svi su znali kolika je podrška obećana za količinu vlasti.
Juha Sipilä Vlada (centra) koja je započela 2015., međutim, u zadnji je čas ponudila iznenađenje. Odlučeno je malo smanjiti kvotu s obećanih 2500 megavolt-ampera. Prema Ripatiju, to je izazvalo malu navalu među proizvođačima.
Ukupni kapacitet feed-in tarifnog sustava za energiju vjetra bio je 2.347 megavolt-ampera.
Prema Ripatiju, tada bi zakon dopuštao i izračun jamstvene cijene, ali to nije učinjeno.
Sada su kraljevi vjetropotpora statistike Agencije za energetiku projekti koji su se uspjeli uključiti u zadnji čas. Elektrane Pori Tahkoluoto T1–T10, koje su uvrštene u opseg potpore u kolovozu 2017., prošle su godine dobile potporu od 3,1 milijuna eura.
Još bolja je bila vjetroelektrana Metsälä u Kristiinankaupunkiju, u vlasništvu EPV Tuulivoima, koja se pridružila u listopadu 2017. Lani joj je isplaćeno 7,2 milijuna eura potpore.
U 2020. godini isto područje vjetroelektrana dobilo je subvencije do 20,2 milijuna eura. Regija je bila pokrivena feed-in tarifom manje od mjesec dana prije zatvaranja cijelog sustava potpore.
Istraživač Kimmo Ollikan kada podržavate zelenu tehnologiju, uvijek trebate uzeti u obzir stupanj razvoja dotične tehnologije.
Ako je tehnologija tek u ranoj fazi razvoja, izravna i prilagođena podrška za različite eksperimente može biti dobra.
Primjer takve potpore mogla bi biti subvencija od 30 milijuna eura koju je Ministarstvo rada i gospodarstva objavilo prošle godine da je dodijelilo Suomen Hyötytuuule za izgradnju dviju offshore vjetroelektrana.
Uz potporu preuzetu iz instrumenta EU-a za oporavak, testira se konstrukcija vjetroturbine u dubljim vodama nego što je to ranije rađeno u Finskoj.
Ako se tehnologija počne približavati tržištu, također bi bilo dobro koristiti informacije dostupne s tržišta. Zahtijeva da postoji dovoljno ponuditelja kako bi se stvorila konkurencija.
