Vuosaari travanjski vjetar hladno grize kad rukovoditelji helsinške energetske tvrtke Helen Sari Mannonen i Tuukka Hartikka gestikuliraju na parkiralištu toplane u jednom ili drugom smjeru.
Mannonen vodi Helenine nove poslovne operacije, Hartikka vodikovu stranu.
“Ovdje bi otprilike došlo”, kaže Hartikka. Pokazuje polje pijeska obojeno kamionima i kontejnerima. Luka nije daleko.
“Se” je hidroelektrana čija se gradnja planira započeti već sljedeće proljeće.
Energetska tvrtka grada Helsinkija Helen objavila je odluku o ulaganju u srijedu ujutro. Odluka je pala neposredno prije Uskrsa.
Objekt će biti pušten u rad 2026. godine.
Tvornica vodika Vuosaari bila bi prva takve vrste u svijetu jer bi kombinirala proizvodnju vodika, gust promet, balansiranje električne mreže i daljinsko grijanje.
Vodik bi završio u spremnicima teških vozila. S druge strane, toplina proizvedena proizvodnjom vodika bi se kao daljinsko grijanje vodila u domove stanovnika Helsinkija.
“Izuzetno smo uzbuđeni zbog ovoga”, kaže Mannonen. “Ovdje ima toliko jedinstvenosti.”
Hartikka pokazujući na fotografiju s mobitela, prsti utrnuli od hladnoće.
“Ovdje je benzinska crpka, s tog ugla ulazite. Tamo su kontejneri za elektrolizu, tamo se mogu krcati kontejneri, tamo je centrala…”
Iza se vidi gomila ugljena, a iza nje Helsingin Energia ili Helen toplana na drva. Iz dimnjaka se diže dim.
Hrpa ugljena simbolizira prošlost. Helen je obećala prestati spaljivati posljednji ugljen do 2025.
S druge strane, spaljivanje drva je prošlost, no Helen bi se i toga uskoro željela riješiti. Helen ima za cilj ukinuti svu proizvodnju energije temeljenu na izgaranju do 2040.
Zamijenit će ga energija vjetra, sunca, hidroenergije, male nuklearne elektrane, toplinske pumpe i kombinacija različitih oblika energije. Istodobno, korištenje energije treba učiniti fleksibilnijim nego sada.
S tom slikom budućnosti povezana je i hidroelektrana o kojoj se sada govori.
U budućnosti U tvornici vodika Vuosaari, elektrolizatori bi proizvodili vodik razdvajanjem vode na vodik i kisik. H2O postaje H i O kada se potroši dovoljno električne energije, tj. puno. Još nije posebno nevjerojatno. Tehnologija elektrolize je stara i dobro poznata.
Posebnija je upotreba vodika i topline koju on stvara.
U postrojenju Vuosaari vodik se skladišti kao plin na istoj parceli. Njegova glavna namjena je stanica za punjenje vodikom pored objekta – prva u Finskoj.
Tenk bi se vozio kamionima i kamionima. Prema Mannonenu i Hartiki, velike logističke tvrtke iskazale su interes za punjenje vodikom. Zbog susjedne luke, 2.500 vozila teškog prometa svakodnevno prolazi ovim područjem.
Teško je elektrificirati dugolinijski teret na gumenim kotačima, pa je vodik održiva opcija za smanjenje tih emisija.
Prema Hartiki, razvoj je bio spriječen “problemom jaje-kokoš”: prijevozničke tvrtke nisu nabavile automobile na vodik jer nije bilo stanica za točenje goriva, a stanice za točenje goriva nisu dolazile kad nema automobila na vodik.
Ono što postrojenje Vuosaari čini posebnim je to što se otpadna toplina iz elektrolize može usmjeriti u mrežu daljinskog grijanja, odnosno u domove stanovnika Helsinkija.
Eksponencijalno poboljšava učinkovitost. Otprilike trećina električne energije apsorbirane u elektrolizi bi inače pobjegla kao toplina svrakama.
Postrojenje za proizvodnju vodika također bi pomogao Helen da prilagodi svoju potrošnju električne energije.
Opcija brze prilagodbe vrijedan je proizvod na današnjem tržištu električne energije. Elektrana bi radila punom snagom kada ima puno vjetra ili sunca, a struja je jeftina. Tijekom vrhunca potrošnje, mogla bi se smanjiti.
Prema Mannonenu, Helen vjeruje da postoje rješenja za fluktuirajući problem proizvodnje energije ovisne o vremenskim prilikama ako se tržište ne miješa previše.
U veljači je Helen rekla da će investirati u postrojenje za skladištenje električne energije od 40 megavata temeljeno na litijevim baterijama. Baterije će biti smještene u Nurmijärviju. Helen smatra da će se fleksibilnost potrošnje i energetskih rezervi koje zahtijevaju obnovljivi izvori energije stvoriti ako se cijenama dopusti da im se približe.
Vlada zemlje i energetska tvrtka Fortum su, čini se, na malo drugačijim linijama. Obojica promiču mehanizam u Finskoj koji bi nagrađivao održavanje proizvodnje električne energije neovisno o vremenskim prilikama.
Ovaj sustav, nazvan mehanizam kapaciteta, poticao bi izgradnju proizvodnje električne energije otporne na vremenske uvjete. Također bi se isplatilo postojanje upravljačke snage i osnovne snage, a ne samo proizvedene električne struje. Razvoj mehanizma naznačen je u vladinom programu, ali je njegov oblik provedbe otvoren.
Međutim, država je također pomogla Helenin projekt. Tvornica vodika Vuosaari dobila je više od osam milijuna eura potpore za nove energetske investicije od Ministarstva rada i gospodarstva.
Vuosaari buduća tvornica vodika je samo eksperiment. S veličinom od tri megavata, još uvijek ne čini veliku razliku u svjetskoj, pa čak ni Helsinkijskoj emisiji. Postrojenje za spaljivanje drva koje dimi u pozadini ima snagu od 260 megavata.
Međutim, prema Mannonenu, buduća elektrana na vodik bit će veća zbog svoje nove ideje.
„Kroz pilot (eksperiment) možemo testirati poslovni model i našu fleksibilnost. Kroz to ćemo moći ciljati prema većem objektu.”
U planu je doista veći sličan objekt u Helenu. To bi također odgovaralo istom području. Prema Hartiki, njezina veličina mogla bi biti, primjerice, 200 megavata.
Prvo bi, međutim, trebalo izgraditi i raditi ovaj manji. Mannonen vjeruje da će to proizvesti korisne lekcije.
“Izgradnja većeg objekta je lakša kada znamo što radimo.”
Čitaj više: Helen: Nuklearna elektrana u Helsinkiju mogla bi početi s radom 2036. – “Najvjerojatnija lokacija bila bi Vuosaari”
