72 godine, od čega 24 u Kremlju, i sudbina koja će ga najvjerojatnije vidjeti na vlasti doživotno. Vladimir Putin očekivano uvjerljivo pobjeđuje na izborima u Rusiji i sprema se ostati na čelu države barem do 2030. kada će po dugovječnosti na vrhu prestići čak i Staljina. Još sigurnih šest godina mandata za novog cara koji će, reizabran po peti put, moći produljiti svoju vladu za još šest godina, ako samo želi. I nema razloga misliti da će u nekoj daljoj budućnosti dati ostavku.
Ali tko bi mogao preuzeti Putinovu palicu? Pitanje je Washington Post postavio dok su birališta još otvorena, ali sa sviješću o plebiscitu koji se podrazumijeva. U međuvremenu, jedno je već bilo sigurno za promatrače: bivši KGB-ov špijun vladat će dok god je živ. Ali ova dugovječnost mogla bi se pokazati i kao prednost i kao slabost. Jedna od ‘tajni’ Putinove dugovječnosti na vlasti nedvojbeno je njegov stil vođenja koji ne dopušta suparnike. Aleksej Navalni, najjača i najkarizmatičnija oporbena figura posljednjih godina, umro je prošlog mjeseca u arktičkoj kažnjeničkoj koloniji. Drugi potencijalni suparnici su ubijeni, poput Borisa Njemcova, ubijenog u Moskvi 2015. Ista sudbina tijekom godina također je bila rezervirana za one za koje se vjerovalo da su njegovi saveznici. Poput glave Wagnera, Jevgenija Prigožina, koji je poginuo u avionskoj nesreći dva mjeseca nakon svoje pobune. Čak su i njezini nominalni suparnici na izborima ovog vikenda, Ekaterina Duntsova i Boris Nadeždin, isključeni iz glasanja iz tehničkih razloga.
Budući da putinizam ne priznaje suparnike, do sada je bilo malo mjesta za moguće nasljednike. Jedan od njegovih najbližih saveznika je Dmitrij Medvedev, sada potpredsjednik ruskog Vijeća sigurnosti. Medvedev je bio predsjednik Rusije između 2008. i 2012., dok je Putin bio premijer, u ‘tandemskom’ vodstvu osmišljenom da zaobiđe ograničenja mandata. A koje su trajno promijenjene 2021. Medvedev koji se nekoć smatrao nekom vrstom ‘reformističke’ verzije Putina, sada je poznat po agresivnom nacionalizmu i podrugljivim izjavama o Ukrajini i Zapadu. Suludi sadržaj nekih njegovih poruka često šokira, iako neki analitičari tvrde da Medvedev igra unaprijed planiranu ulogu “dvorski klaun” kako bi Putin izgledao umjerenije.
Između mogući kandidati za njegovo nasljeđivanje tu je trenutni premijer, Mihail Mišustin, ili vojni čelnici poput ministra obrane, Sergeja Šojgua, iako obojica nemaju podršku javnosti. Za razliku od gradonačelnika Moskve, Sergeja Sobjanina, koji bi ipak mogao platiti vođenje grada u kojem je stranka Jedinstvena Rusija manje jaka.
Nikolaj Patrušev, tajnik ruskog Vijeća sigurnosti, smatra se vrlo moćnim, ali je ostao iza scene sve do invazije na Ukrajinu, kada ga je njegova jastrebova retorika učinila vodećim glasom. Guverner regije Tula, Aleksej Djumin, nije dobro poznat na Zapadu, ali njegova prošlost Putinovog bivšeg osobnog tjelohranitelja, unaprijeđenog na više vojne razine, dovela je do nagađanja da bi on mogao biti jedan od favorita za uspjeh.
Boravak Također je teško zamisliti scenarij u kojem vlast ostaje u obitelji. Službeno, ruski predsjednik ima dvije kćeri, obje akademkinje. Ali do sada nije bilo znakova koji bi upućivali na buduće vodstvo bilo kojeg od njih dvoje. Bez pravih suparnika i bez jasnog određenog nasljednika, velik dio nagađanja o budućnosti Rusije sada se usredotočuje na Putinovo zdravlje.. Prošle godine se popularnim Telegram računom proširila glasina da je predsjednik doživio srčani udar, unatoč očitom nedostatku dokaza. Čak i ako su to samo glasine, one odražavaju temeljnu činjenicu – prema Washington Postu -. Ukoliko se nešto značajno ne promijeni u Rusiji, Putin će umrijeti dok je na vlasti.
Mnogi predviđaju da će, kada ode s vlasti, doći do žučne i kaotične borbe. “Dani, mjeseci i godine nakon Putinova odlaska mogli bi biti još turbulentniji nego što itko očekuje“, rekao je Robert Person, stručnjak za Rusiju na američkoj Vojnoj akademiji, koji je međutim rekao da borba za moć ne znači da će se sustav u konačnici promijeniti.
Putin, era duga 24 godine
Putin u Kremlj je stigao prije više od 24 godine, 31. prosinca 1999. godine. Iznenađujuće, Boris Jeljcin je bio taj koji je pozvao tadašnjeg premijera da preuzme ulogu vršitelja dužnosti predsjednika i koji je u isto vrijeme podnio ostavku. Tog istog dana Putin je dobio kovčeg s nuklearnim šiframa, primjerak ruskog ustava – koji će nekoliko puta mijenjati kako bi učvrstio i proširio svoju moć – i predsjednikov amblem.
Tamo prvi test anketa za bivšeg agenta KGB-a u Dresdenu stigla je nekoliko mjeseci kasnije, 26. ožujka 2000. Na izborima je pobijedio s 53 posto glasova. No njegova će popularnost s godinama rasti zahvaljujući rastu cijena nafte i plina koji mu omogućuju financiranje redovite isplate mirovina i plaća javnih djelatnika i projekata. I to u svjetlu klime terora koju su potaknule eksplozije u stambenim zgradama u zemlji 1999. i drugi rat u Čečeniji. Godine 2004. ponovno je izabran sa 71,3 posto glasova.
Godine 2008., nakon dva uzastopna predsjednička mandata predviđena Ustavom iz 1993., bivši ravnatelj FSB-a najavio je prvu promjenu dužnosti s premijerom Dmitrijem Medvedevom. Koji se nekoliko mjeseci nakon dolaska u Kremlj odužio uvođenjem reforme kojom je predsjedniku mandat produljen s četiri na šest godina. Korak koji predviđa drugu promjenu dužnosti između Madvedeva i Putina koji, 2012. vratio se na svoj treći mandat u Kremlju, u novoj i mračnijoj klimi. Na ovim je izborima pobijedio sa 63,6 posto glasova.
Ulični prosvjedi u Moskvi i Sankt Peterburgu između 2011. i 2012. protiv prijevare na zakonodavnim izborima i nekoliko mjeseci kasnije na predsjedničkim, balet između Putina i Medvedeva, krađe Jedinstvene Rusije, definirane tih mjeseci kao stranka lopovi i prevaranti Alekseja Navaljnog, pokreću sustavnu političku represiju, makar i razvodnjenu, uvođenjem novih zakona, počevši od onog o nevladinim organizacijama koje se smatraju stranim agentima.
U 2018. godini Putin se po četvrti put suočava s izborima. Reizabran je sa 76,7 posto glasova na izborima za koje OESS ocjenjuje da “nemaju pravu konkurenciju” i u kojima nalazi “pritisak na birače”, ali koji za Kremlj predstavljaju slavlje solidne većine koja je stvorena u zemlji nakon aneksije Krima, čija se četvrta obljetnica, ne iznenađuje, podudara s danom otvaranja birališta.
Početkom 2020. Putin je predstavio više od 200 amandmana na Ustav, a zatim ratificiran na referendumu, uključujući i onaj koji dopušta da se živućim bivšim predsjednicima, dakle njemu i Medvedevu, ponište mandati i stoga ponovno dopušta sadašnja godina. Ali i 2030. “Na brzinu odobrene” izmjene koje “krše ruski zakon na nekoliko načina”, kako je napisao u Washington Postu, iz kaznene kolonije s posebnim režimom u kojoj služi 25-godišnju zatvorsku kaznu zbog izdaje, protukandidat Vladimir Kara-Murza. U posljednjih nekoliko dana zadnje poglavlje u kronološkom redu Putinove ere, s.
Rekordni izbori: Putina glasalo “gotovo 76 milijuna ljudi”
Podaci iz posljednjeg izbornog kruga su impresivni. Glasati za Putinaobjasnila je ravnateljica Ruske izborne komisije Ella Pamfilova na konferenciji za novinare, “gotovo 76 milijuna ljudi“, „rekordan rezultat“, baš kao iodaziv birača 77,44 posto, više od 74,66 posto na izborima 1991. Za Putina je glasovalo, prema službenim rezultatima koji se odnose na prebrojavanje 99,75 posto glasova, 87,29 posto glasova. Na izbore je izašlo 87,1 milijun ljudi. Pamfilova je osudila pokušaje “neprijatelja” da ometaju sudjelovanje na izborima, uključujući “činove zastrašivanja, kako bi se stvorila panika među biračima”.
Putin je također dobio 98,99 posto glasova u Čečeniji, gdje je odaziv birača dosegao 97 posto, objavila je Izborna komisija. Već 2018. u Čečeniji je glasalo 91,44 posto birača s pravom glasa. A 2012. godine Putin je dobio 99,76 posto glasova u regiji kojom je na autoritaran način upravljao Ramzan Kadirov.
Rusko glasanje u Italiji? U našoj zemlji za predsjedničke izbore glasalo je 4.535 Rusa, objavilo je rusko veleposlanstvo u Rimu u objavi na Facebooku, prema kojoj je u glavnom gradu – gdje je jučer u podne na prosvjedu protiv Putina bilo postrojeno nekoliko desetaka ljudi – glasovalo 1.560 ljudi. , u Milanu 2.247, u Genovi 532 i u Palermu 196.
