“Zatekao sam se kako zurim u ledenu skulpturu žene iz čijih je grudi curio White Russian, koktel na bazi vrhnja i Kahlua. (Bilo je to) dječje kupanje koje su organizirali osnivač Googlea Sergey Brin i njegova supruga Anne Wojicki (CEO Youtube, ur. .), koji su čekali svoje prvo dijete.” Tako počinje jedna od priča o Kara Swisher, najvažnija američka tehnološka novinarka, koja u ‘Burn Book’ sažima 30 godina koje su Silicijsku dolinu postavile u središte svijeta. Na toj zabavi u San Franciscu svi gosti (osim nje i budućeg kalifornijskog guvernera Gavina Newsoma) bili su prisiljeni nositi pelene za odrasle ili bebe. Uključujući i Wendi Deng, tadašnju suprugu Ruperta Murdocha.
Knjiga je puna slasnih priča, koje često dijeli s Waltom Mossbergom, doajenom američkog tehnološkog svijeta i njegovim mentorom i partnerom. “Trebao je napisati svoju autobiografiju. Kad je odlučio da to ne učini, znao sam da je moj red”, rekao je Swisher u svom podcastu. Trenutno predstavlja dva – Pivot i On – nakon što je radio za Washington Post, Wall Street Journal, New York Times te organizirao uspješne konferencije i osnovao razne izdavačke kuće, uključujući All things D i Recode.
Četvero djece, dugo je bila u braku s direktorom Googlea, a sada živi u Washingtonu s drugom suprugom, koja za “Post” piše: “Morala sam pobjeći iz Silicijske doline, postala sam stvorenje to mjesto”, priznaje ona u knjizi. Koja polazi od koncepta: “Ipak je to bio kapitalizam”, ipak je to bio kapitalizam. Osnivači digitalnih divova vole se predstavljati kao pioniri i vizionari, u misiji da svijet učine boljim mjestom. Umjesto toga, novac je, uvijek novac, pokretačka snaga svega. Za autoricu, koja je i sama digitalna poduzetnica (copyright Ferragni), bogaćenje nije loša stvar, samo više ne može podnijeti da joj se priča priča o prosvijetljenoj poduzetnici.
I zato što ih poznaje i sve im je ispričala, neke od početka njihove avanture: Swisher je posjetila legendarnu Googleovu garažu, među prvima je intervjuirala Marka Zuckerberga (natjeravši ga da se neugodno znoji na pozornici), ispričala je uspon Elona Musk od “Paypal mafije” do kupnje Twittera. Njih dvoje, koji su bili prijatelji, više ne razgovaraju jedno s drugim. Poruka koju joj je poslao, “Ti si kučka”, nalazi se na stražnjoj korici zajedno s pohvalama medijskog mogula Barryja Dillera i Marca Andreessena, kralja rizičnog kapitala. Dok u središtu knjige možete prelistati fotogaleriju koja se doima kao godišnjak američke tehnološke moći.
“Burn book”, u filmu Mean Girls, bilježnica je u koju srednjoškolci zapisuju anonimne zločestoće o svojim kolegama. I zapravo se mnogi osnivači opisuju kao vječni adolescenti nesposobni izdržati veliki uspjeh svojih kreacija. No, “dobrih momaka” ne nedostaje: Marc Cuban, koji je 1999. godine, kao prvi internetski balon, prodao svoj Broadcast.com Yahoou za 5,7 milijardi i od tada postao investitor; Mark Benioff, osnivač Salesforcea i urednik Timea; Evan Spiegel iz Snapa; Brian Chesky iz Airbnba; Kevin Systrom iz Instagrama, Reid Hoffman iz Paypala i LinkedIna. A tu su i menadžeri drugog vala, Sundar Pichai iz Alphabet-Googlea, Tim Cook iz Applea i Satya Nadella iz Microsofta.
Posebno mjesto zauzima Steve Jobs, lik teškog karaktera koji je u posljednjim godinama života izgubio okrutnost, ali je zadržao sarkazam. Godine 2007. ona i Mossberg izveli su ga na pozornicu na njihovoj konferenciji prvo nasamo, a zatim u povijesnom dvostrukom intervjuu s Billom Gatesom. Osim što je Jobs, jedan na jedan s Mossbergom, ovako odgovorio na pitanje o uspjehu iTunesa, Appleovog softvera, čak i među onima koji koriste Windows: “Da, primamo pisma i čestitke od ljudi koji nam govore da to im je omiljena aplikacija. To je kao da nekome u paklu daš čašu hladne vode.” Swisher je ispod glasa opsovao: Ako je Windows “pakao”, Gates je Sotona. Vijest o iskapanju odmah dolazi do osnivača Microsofta, koji se počinje uzrujavati iza pozornice.
Neposredno prije nego sva četvorica izađu na pozornicu, sastaju se na kratkom sastanku s organizatorima. Postavljaju Gatesu pitanje o jednoj od njegovih tvrtki, a on izlane: “Zašto bih ja to znao? vodim pakao.” Grupa ostaje paralizirana, ali ne i Jobs, koji je u ruci držao vrlo hladnu bocu vode prekrivenu kondenzacijom. “Dopusti da ti pomognem”, rekao je u šali. Probijajući tako led koji je sam stvorio.
Četiri godine kasnije Jobs je umro od raka gušterače. Sestra Mona Simpson ovako je opisala svoje posljednje trenutke: “Prije nego što je zauvijek otišla, gledala je u svoju sestru Patty, zatim dugo u svoju djecu, zatim u svoju partnericu Laurene i zatim iza njih, preko njihovih ramena. Na kraju je rekao: ‘O WOW. OH WOW. OH WOW'”. Swisher piše: “Vrhunski izvođač i najveći tehnološki showman umro je u stilu koji mu je odgovarao. U smislu oproštaja, ‘samo-još-savršena-stvar’. Poput Appleovih proizvoda, Jobsove posljednje riječi bile su minimalne i divne.”
