Puno se govori o Africi, migracijskim tokovima, sociodemografskim implikacijama i ‘pomoći u kući’. Za mnoge zemlje stvarna perspektiva je posao: na kraju stoljeća afričko stanovništvo bit će 4 milijarde – oko 40% svjetskog stanovništva, vrlo mlado i s prosječnom veličinom obitelji u gradovima već danas od 4-5 ljudi. Dajući neke naznake o izgledima velikog afričkog tržišta, u intervjuu za Adnkronos/Labitalia, Momar Tall – afrički partner SMW – Senior Management Worldwide s fokusom na podsaharsko područje i Tunis i Maurizio Quarta – Managing Partner of Temporary Management & Capital Advisors (koji je prije 20 godina bio jedan od osnivača SMW-a).
Prema Tallu i Quarti, “prva relevantna činjenica je nedavno stupanje na snagu AfCFTA-e (Afričko kontinentalno područje slobodne trgovine), afričkog područja slobodne trgovine, jedinstvenog tržišta sa slobodnim prometom roba i usluga, s više od 1,2 milijarde potrošačima i BDP-om većim od 2,5 trilijuna dolara. To je dubok sporazum, koji regulira i druge sektore gospodarstva (npr. tržišno natjecanje, ulaganja, e-trgovina) 2023. je proglašena godinom ubrzanja ‘AfCFTA-e i do danas ima 47 država sudionica.”
“Na makroekonomskoj razini – primjećuju – Kinezi su gospodari, financiraju velike infrastrukturne radove, a na snazi su prisutni Indijci, Brazilci i neke arapske zemlje. Rusija je 2019. pokrenula Međunarodnu agenciju za suvereni razvoj (IASD), s deklariranim cilj pomoći ekonomskim reformama u zemljama koje se pokušavaju osloboditi od Zapada. Europa se kreće po šarenom obrascu (Velika Britanija i Francuska, jaka kolonijalna prisutnost, njemački poduzetnički sustav) bez jedinstvene i strateški koherentne prisutnosti.
“Iz makroekonomskog okvira – naglašavaju – moguće je ocrtati mikroekonomski izvediv način za stvaranje prilika za europska i talijanska poduzeća. U većini afričkih zemalja gospodarstvo je izrazito bipolarno, s nekoliko velikih subjekata i grupa s jedne strane i bezbroj malih i srednjih poduzeća, koja pokrivaju 70% radnih mjesta, s druge strane: u ovom scenariju možemo zamisliti dobitnu suradnju koja proizlazi iz malih i srednjih poduzeća, uz sinergijsku podršku različitih institucija (npr. Ice, Sace stvaraju posao između talijanskih). i afrička mala i srednja poduzeća, često sastavljena od mladih ljudi koji se bore protiv nezaposlenosti, od kojih su neki studirali na zapadnim sveučilištima”.
“Italija i Europa – objašnjavaju Tall i Quarta – imaju veliki poseban resurs: menadžerske vještine za upravljanje financijskim resursima koji će pritjecati u afričke gospodarske i proizvodne sustave. Da bi sustav funkcionirao, potrebno je da se kanaliziraju u na organski i strukturiran način kroz Marshallov plan menadžerskih vještina, kao što se nada u knjizi ‘Afrika i Zaljev – Atlas zemalja u razvoju u eri koronavirusa’ koju je uredio Maurizio Guandalini”.
“U ovaj okvir – preciziraju – umetnuta je tema privremenog upravljanja (TM) i njegova sposobnost da razvija ljude i strukture te bude olakšavatelj i akcelerator procesa promjena. I ne samo to: u ovim kontekstima TM je nositelj više opće vještine upravljanja, znati kako suosjećati s poduzetničkom kulturom i njezinim ograničenjima”.
Prema Tallu i Quarti, privremena uprava može poduzeću donijeti različite učinke. 1) Strateška vizija: zna kako djelovati na lokalnim tržištima, razumije regionalnu dinamiku i svladava sektorska pitanja. Strateška vizija ima za cilj osigurati održivi rast tvrtke kroz definiranje ciljanih strategija, prepoznavanje prilika za rast i predviđanje mogućih prepreka. Vizija pokreće akciju, usklađujući kratkoročne ciljeve s koherentnim, budućnosti usmjerenim putem.
2) Strateška partnerstva i mreža utjecaja: zna kako stvoriti strateška partnerstva, lokalno i međunarodno, i mreže utjecaja, olakšavajući uspješne suradnje kako bi se maksimizirao njihov utjecaj na afričkom tržištu, pridržavajući se međunarodnih standarda i prilagođavajući ih lokalnoj dinamici.
3) Društvena i ekološka odgovornost: sposoban je integrirati društveno i ekološki odgovorne poslovne prakse, promicanje etičkog ponašanja usmjerenog na održivi razvoj, također kroz pozitivno prihvaćanje među lokalnim zajednicama.
4) Inovacija i digitalna transformacija: Tm znači inovacija i digitalna transformacija kao jedinstveni pokretač rasta. Djelujući kao katalizator promjena, integrira inovativne pristupe i digitalna rješenja za poticanje operativne učinkovitosti. Ova sposobnost prihvaćanja inovacija izravno pridonosi rastu i konkurentnosti poslovanja u Africi, kroz stvaranje kulture inovacija i prilagodbe brzim tehnološkim promjenama.
5) Upravljanje talentima i promjenama: učinkovito upravljanje talentima usmjereno je na razvijanje lokalnih vještina, prijenos vještina i stvaranje različitih timova, olakšavanje prilagodbe tima novim realnostima, maksimiziranje operativnih sposobnosti i minimiziranje otpora promjenama.
6) Operativna responzivnost, što znači brze i učinkovite intervencije, kako bi se stvorila operativna responzivnost na neočekivane promjene. To znači upravljanje promjenama, minimiziranje otpora u radnim timovima; implementacija praktičnih i konkretnih rješenja koja osiguravaju učinkovito utemeljenje strategija kroz konkretne projekte. To znači prijenos vještina i mentorstvo s lokalnim timovima, za trajan učinak na kraju projekta, kroz transparentnu i participativnu komunikaciju, za jačanje povjerenja ljudi, samopouzdanja i angažmana.
“Postoje sektori – podsjećaju – koji bi više od drugih mogli imati koristi od privremenih intervencija upravljanja. Infrastruktura (luke, željeznice, ceste, elektrane, bolnice i telekomunikacije): više od polovice nedavnog rasta povezano je s tim ulaganjima s razvojem koji se očekuje u sljedećih 20-30 godina. Energija: danas susrećemo nedostatne i nepouzdane mreže u uvjetima stalno rastuće potrošnje. Planirani su projekti prometne infrastrukture i elektrifikacije, proširenje proizvodnih kapaciteta i prijenosnih mreža. Velike mogućnosti u obnovljivim izvorima energije (najveći potencijal solarne energije na svijetu), te u ulaganjima u zelene tehnologije.”
I opet: “Medicinska (jaki nedostatak zdravstvenih radnika i neadekvatna infrastruktura) i farmaceutska (primjer za privatnu proizvodnju i logističke projekte). Promet i logistika, favorizirani AfCFTA-om i rastom trgovine s inozemnim partnerima. Turizam i ugostiteljstvo – neka područja bit će među najbrže rastućim turističkim žarištima u svijetu. ICT povezane s digitalnom transformacijom poduzeća i vlada te izravnim ulaganjima međunarodnih tvrtki: projekt Lab Innova koji ima za cilj identificirati startupove s velikim potencijalom. meko slijetanje u Italiju, promicanje odnosa s investitorima, industrijskim partnerima i potencijalnim korisnicima”.
Prema Quarti i Tallu, poljoprivredno-prehrambeni sektor zaslužuje posebnu raspravu: “Sektor koji doživljava veliki rast od sada do 2030.: Afrika ima više od 60% neiskorištenog obradivog zemljišta u svijetu (samo 25% kultivirano), s vrlo niskim stopa mehanizacije i uvoza poljoprivrednih proizvoda koji će uskoro porasti na 100 milijardi dolara. Cilj je dizajnirati integrirani poljoprivredno-prehrambeni lanac od sirovina do proizvodnje gotove hrane širem smislu (uključujući strojeve, logističke mreže, sustave navodnjavanja, gnojiva itd.), dobro predstavlja ambivalentnost koja još uvijek karakterizira talijanska mala i srednja poduzeća prema afričkom kontinentu”.
“S jedne strane – komentiraju – postoje velike mogućnosti čak iu kratkom roku: uvoz sirovina, podrška lokalnim proizvođačima za povećanje produktivnosti usjeva, nabava sustava, poljoprivrednih strojeva ili gnojiva. S druge strane, pristup koji još uvijek vrlo zastrašujuće i vezano uz rizike koji se tradicionalno povezuju s Afrikom: prije svega korupcija, visoka politička nestabilnost, poteškoće u pronalaženju pouzdanih i dugotrajnih kontakata uz dodatak strukturnog problema: to su talijanska mala i srednja poduzeća koja moraju komunicirati i raditi s Afrikom Mala i srednja poduzeća, koja stoga dijele neke zajedničke granice (ograničeni menadžerski resursi, u smislu količine i kvalitete, ograničena financijska sredstva, poteškoće u kulturnoj interakciji)”.
Stoga je potrebno da mala i srednja poduzeća steknu nove vještine. “Radeći na menadžerskim vještinama – sugeriraju – moguće je ne samo pomoći talijanskim tvrtkama da prevladaju spomenute objektivne rizike, već i stvoriti dobar krug kroz koji afrička mala i srednja poduzeća mogu rasti. Alat privremenog upravljanja može se izraziti na različite načine , korištenjem lokalnih menadžera za podršku talijanskim tvrtkama koje se žele uspostaviti u Africi, europskih menadžera za podršku afričkim tvrtkama (velikim i malim i srednjim poduzećima) u zemlji podrijetla i europskih menadžera, čak i djelomično, za afrička poduzeća koji se žele internacionalizirati” . Osobito u prvoj točki, talijanska mala i srednja poduzeća moći će imati na raspolaganju kvalitetne starije resurse za: planiranje i provedbu planova širenja (sporazumi, zajednička poduzeća, start-up poduzeća); odabrati najprikladnijeg lokalnog partnera, uključujući procjenu ljudskih potencijala; izgraditi mogući sporazum i povezati strane do njegovog zatvaranja. Kolateralno jačanje lokalnih upravljačkih vještina.”
„Prednosti za mala i srednja poduzeća – nabrajaju oni – su dostupnost velikog iskustva i znanja uz promjenjive troškove; brzina sklapanja ugovora; stvaranje pozitivnog sučelja između dviju kultura; jamstvo učinkovite i brze prilagodbe upotrebama i pravilima. , pozitivan utjecaj koji privremena uprava može imati i na više od 350 velikih tvrtki s prometom od preko 1 milijarde dolara, koje često imaju poteškoća u poslovanju sa zapadnim tvrtkama, koje prije svega vide veliku kompleksnost i korupciju u nekom ključu funkcije (npr. financije, HR, međunarodno poslovanje) pomaže u uvođenju novih sustava upravljanja i modela koji bi mogli olakšati odnose sa zapadnim tvrtkama (npr. stvaranje lokalnih zajedničkih poduzeća)”.
“Možemo reći – kažu Quarta i Tall – da se Marshallov plan kojem se Guandalini nadao u gore spomenutom izdanju materijalizirao u nedavnom Matteijevom planu koji je pokrenula talijanska vlada, a koji ima zaslugu da se obvezuje na najviše razine, a ne više prepušten djelovanju pojedinačnih ministarstava iu slučaju hitnih humanitarnih situacija Plan Mattei ima za cilj jačanje suradnje između Italije i afričkih zemalja, osiguravajući sredstva u iznosu od 5,5 milijardi eura u sljedeće četiri godine, s ciljem poticanja daljnjih privatnih i institucionalnih ulaganja. “.
“Plan je – priznaju – u razvoju i vrlo je detaljan: ovdje ističemo aspekt povezan s financiranjem i potporom za internacionalizaciju malih i srednjih poduzeća. Kao što je također istaknuto na nedavnom kongresu IABW-a u Rimu, postoji mnogo talijanskih malih i srednjih poduzeća koja gledajte sa zanimanjem afričke zemlje, ne znajući kako se kretati u kontekstu gdje je privatni sektor ograničeno prisutan, ne ulazeći u pretjerane tehnikalije: alat koji se može kombinirati s onima tradicionalnog izvoza su natječaji tzv. multilateralnih banaka. (npr. Svjetska banka) za provedbu projekata koje oni financiraju. Pojedinačna poduzeća ili poduzeća grupirana u zajednička ulaganja mogu sudjelovati, uz dobrobit smanjenja ukupnog rizika zemlje (pouzdanost plaćanja, transparentnost operativnih procesa). ciljeve koji olakšavaju pristup ovoj vrsti natjecanja”.
Ukratko, prema Tallu i Quarti, “privremeni upravitelji djeluju gotovo kao kulturni posrednici, sposobni u potpunosti razumjeti kulturu pojedinačne zemlje, znaju kako se odnositi prema lokalnom stanovništvu, bez odašiljanja slike novih kolonijalista, i prema svijetu domaćih i međunarodnih institucija”.
