Mnogo puta proizvođači elektronike, automobila ili poljoprivredne opreme ne nude rezervne dijelove ili pokušavaju kontrolirati proces popravka nudeći opciju samo u servisnim centrima koje su oni ovlastili, s komponentama koje isporučuju samo oni, s osobljem koje su samo oni obučili. I to po odgovarajućim cijenama.
U drugim slučajevima, ne daju priručnike za servisere, ili čak i ako uspiju, tvrtke postavljaju čipove na elektroniku proizvoda tako da blokiraju rad ako otkriju neovlašteno rukovanje.
U osnovi ste zapeli popravljajući vlastiti proizvod koji ste platili. Gotovo ste prisiljeni kupiti još jedan novi, gdje počinjete ispočetka s ograničenjima proizvođača.
Pa ne…
Važno glasovanje u Europskom parlamentu
Europski parlament usvojio je u utorak direktivu o “pravu potrošača na pravni lijek” s 584 glasa za, 3 protiv i 14 suzdržanih, prema .
Direktiva dolazi nakon što su grupe za prava potrošača vodile kampanju za pravo na produljenje vijeka trajanja proizvoda koji se mogu popraviti.
Ovo dolazi u kontekstu u kojem se sve više tvrtki odlučuje “ugasiti” proizvedene sustave.
Na primjer, ako na stolnom računalu možete promijeniti procesor, memoriju i pohranu, produžujući mu vijek trajanja sve dok postoje kompatibilne komponente, s minijaturizacijom to više nije moguće.
Ne možete više mijenjati toliko komponenti u prijenosnim računalima. Kod gotovo svih procesor se ne može mijenjati, a memorija samo kod nekih.
A kod telefona i tableta, koji su još manji i tanji, oni su “zavareni” za matičnu ploču, pa se zahvati mogu dodatno otežati.
U drugim slučajevima proizvođači vežu komponente za vlastiti softver i tako blokiraju nezavisne servisne radionice.
Profiteri trenutne situacije
Među proizvođačima optuženima da pribjegavaju ovoj taktici kako bi zaradili više novca su Apple – optužen za ograničavanje popravaka iPhonea i Macova, Microsoft – za svoje tablete i prijenosna računala Surface te Xbox konzole te proizvođač poljoprivredne opreme John Deere, čiji su kombajni na kraju košta čak 500.000 dolara/euro.
Apple uključuje sigurnosne čipove u svoje proizvode i opetovano je tvrdio da su ograničenja koja nameće usmjerena na povećanje sigurnosti i protiv kibernetičkih kriminalaca.
U 2018. istraživanje CBC-a pokazala je da je Apple naplaćivao 700 dolara za popravak MacBooka, koji je na kraju popravio vlasnik za 50 dolara. U drugom slučaju, Apple je naplaćivao 1200 dolara za popravak koji je neovisni pružatelj usluga obavio besplatno.
Također, IGN je pisao prošle godine da je SSD-ove koje Microsoft koristi za pohranu u Xbox X konzolama nemoguće popraviti kod kuće i moraju se poslati natrag tvrtki ako ih korisnici žele popraviti. To je uzrokovano tajnom particijom s enkripcijom. Prethodna generacija Xboxa X i S to nije imala, a korisnici su sami mogli promijeniti pohranu.
U SAD-u su među tvrtkama koje su se borile protiv “prava na popravak” proizvođač automobila Tesla, ali i proizvođači medicinske opreme Johnson & Johnson, Philips i Medtronic, farmaceutska grupacija Eli Lilly, proizvođač zrakoplovnih motora i energetske opreme General Electric , ali i tvrtke poput T-Mobilea, AT&T i eBaya, prema .
Nove obveze proizvođača
Pravila pojašnjavaju obveze proizvođača da popravljaju robu i potiču potrošače da popravcima produže životni ciklus proizvoda.
I to zato što nepopravljena elektronika tada postaje otpad, a cilj je koristiti više proizvoda kako ne bi tjerali proizvođače da naručuju nove rude, proizvode nove komponente i novu plastiku.
Direktiva ima sljedeće odredbe:
- Proizvođači će imati obvezu popraviti proizvod po razumnoj cijeni, u razumnom roku te informirati potrošače o pravu na popravak, stoji u priopćenju Europskog parlamenta.
- Ako je popravak obavljen unutar jamstvenog roka, tada se jamstvo produžuje za jednu godinu.
- Nakon isteka jamstvenog roka proizvođači će i dalje imati obvezu popravka kućanskih proizvoda koji su tehnički popravljivi. To uključuje telefone, perilice rublja, usisavače itd. Popis kategorija se može proširiti.
- Potrošači će moći dobiti uređaj na posudbu dok je njihov na popravku ili se odlučiti za obnovljeni kao alternativu ako se njihov proizvod više ne može popraviti.
- Kupci će dobiti obrazac za popravak na kojem će biti navedene cijene i trajanje popravka, ovisno o utvrđenom kvaru.
- Stvorit će se europska internetska platforma s odjeljcima za svaku zemlju, gdje se mogu pronaći lokalne radionice za popravak.
- Od proizvođača će se tražiti da osiguraju rezervne dijelove i alate za popravke. Bit će im zabranjeno blokirati popravak putem ugovornih klauzula ili imati računalne programe koji blokiraju popravak.
“Točnije, proizvođači neće moći spriječiti neovisne servisere da koriste rabljene ili 3D ispisane komponente, niti će moći odbiti popravak proizvoda isključivo iz ekonomskih razloga ili zato što ga je prethodno popravljao netko drugi, “, kaže Europski parlament.
Države moraju obavijestiti i osigurati vaučere
Konačno, kako bi popravci bili dostupniji, svaka će država morati primijeniti barem jednu od sljedećih mjera: osigurati vaučere i sredstva za popravke, pokrenuti informativne kampanje, ponuditi tečajeve popravaka ili podržati inicijative na terenu na razini zajednice.
“Pravo potrošača na popravak proizvoda sada će postati stvarnost. Lakše će se i jeftinije popraviti umjesto kupnje novih, skupih proizvoda”, kaže o zakonu izvjestitelj za direktivu René Repasi, socijaldemokrat iz Njemačke.
Sljedeći koraci
Direktivu također mora odobriti Europsko vijeće i objaviti u Službenom listu Europske unije.
Nakon što se ovaj korak donese, države članice EU-a, uključujući Rumunjsku, morat će implementirati direktivu u svoja nacionalna zakonodavstva.
Problem okoliša
Potrošači gube 12 milijardi eura godišnje mijenjajući robu umjesto da je popravljaju, navodi Europska komisija.
Osim financijskih neugodnosti za potrošače, taktika proizvođača također ima ogroman utjecaj na okoliš.
Prema Europskoj komisiji, prerano zbrinjavanje robe široke potrošnje proizvodi 261 milijun tona ekvivalenta ugljičnog dioksida, troši 30 milijuna tona resursa i stvara 35 milijuna tona otpada u EU svake godine.
Očekuje se da će nova pravila donijeti 4,8 milijardi eura gospodarskog rasta i ulaganja u EU.
Nova bi direktiva eliminirala 18 milijuna tona ugljičnog dioksida tijekom 15 godina i uštedjela 176 milijardi eura, navodi , koji se poziva na Europsku komisiju.
