Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Otprilike 24 godine nakon što je Vladimir Putin izabran za svoj prvi mandat kao predsjednik Rusije na izborima koji su još uvijek bili uglavnom slobodni, izborna povorka ovog vikenda da ga pomažu za peti mandat simbolizira koliko je štete bivši čovjek KGB-a napravio u svojoj zemlji , i dalje. Srušio je političku konkurenciju kod kuće i vratio rat velikih razmjera na europski kontinent — sa šesteroznamenkastim brojem mrtvih i ranjenih. Sve je to tragedija prije svega za narode Ukrajine i Rusije. Ali peti mandat za Putina prijetnja je Europi i svijetu. Ne prvi put u povijesti Rusije, represija kod kuće ide ruku pod ruku s ratobornijom politikom u inozemstvu.
Posljednji izbori bili su jednaki od svojih prethodnika jer je većina pravih suparnika prognana, zatvorena ili mrtva. Putinov protivnik, Aleksej Navaljni, umro je u arktičkom gulagu – ili ga je zapravo ubio sustav – prije mjesec dana. U prošlosti je Kremlj dopustio nekim odabranim oporbenim kandidatima da se kandidiraju na predsjedničkim izborima u prividu natjecanja. Ovaj put, Boris Nadeždin — za čiju su kampanju neki isprva sumnjali da je sankcionirana s vrha — vlasti su zabranile pristup nakon što je njegov antiratni stav pokazao znakove privlačenja značajne podrške.
U gospodarstvu, Putinov Kremlj je odavno prokockao priliku usmjeriti rastuće prihode od prirodnih resursa u diverzifikaciju i modernizaciju. Otpornost Rusije u suočavanju s međunarodnim sankcijama uvelike odražava njezin uspjeh u preusmjeravanju gospodarstva na ratne temelje – prelijevanjem državne potrošnje u proizvodnju oružja. Ipak, dugoročna šteta od gubitka zapadnih tržišta za rusku energiju, pokretanja egzodusa stranih poduzeća i nametanja sankcija koje bi mogle trajati dugo nakon rata, bit će golema.
Pokretanje sukoba donijelo je konačni, opasni raskid sa zemljama Euroatlantika. Zbog toga se Moskva sve više oslanjala na savezništvo s Kinom koje je vrlo neravnopravno i bez povjerenja. Potreba za oružjem natjerala je Kremlj da produbi svoje veze sa sumnjivim partnerima poput Irana i Sjeverne Koreje.
Teško je procijeniti koliko je duboka potpora Putinu ili koliko Rusa odluči prihvatiti status quo samo zato što ne vide alternativu. Izvještavanje stranih medija ograničeno je restriktivnim zakonima i zastrašivanjem; ispitivanje javnog mnijenja otežava oprez da se otvoreno izraze stavovi. Postoje znakovi da je rat naveo neke Ruse da se okupe oko zastave, čak i ako misle da nikada nije trebao započeti. Pa ipak, iznenađujuće brojke porasle su do , a zabilježeni su i redovi na biračkim mjestima u nedjelju u podne nakon što je njegova udovica Julija Navalnaja pozvala na prosvjed “U podne protiv Putina”.
Putinistički sustav možda je, poput kasnosovjetskog, krhkiji nego što se čini; kada je prošlog lipnja pobunjeni vojskovođa Jevgenij Prigožin nakratko marširao prema Kremlju, neki su liberalni kritičari vidjeli to kao početak kolapsa koji su dugo predviđali. Od Prigožinove ne tako misteriozne smrti u zrakoplovnoj nesreći, čini se da je ponovno zavladao, unatoč znakovima službene nervoze oko izbora.
Sposobnost zapada da utječe na razvoj događaja unutar Rusije je ograničena. Ipak, mora učiniti više kako bi stisnula ratni stroj Moskve boljim provođenjem sankcija i uvjerila zemlje u razvoju da ih također moraju provesti. Najveći zadatak je ponovno izgraditi zapadnu obranu kao sredstvo odvraćanja — i dati Ukrajini sve . Osigurati da Putin tamo ne prevlada je najbolji način da ga se odvrati od daljnjeg. A neuspjeh njegovog krivo započetog rata ostaje jedina stvar koja će najvjerojatnije spriječiti da se njegov peti mandat produži u šesti.
