COSCUEZ, Kolumbija — Duboko u planinskim tunelima gdje je vrućina toliko jaka da uzrokuje glavobolje, žene s električnim alatima lome kamenje u potrazi za draguljima. Sami su otvorili težak put u kolumbijskoj industriji smaragda, sektoru kojim su dugo dominirali muškarci.
Nedostatak mogućnosti zaposlenja, u kombinaciji s nadom u pronalazak koji će ih učiniti bogatima, gurnuo je žene u rudarstvo. Kolumbijski smaragdi poznati su diljem svijeta po svojoj kvaliteti, a najbolji se mogu prodati za tisuće dolara, iako većina ljudi u industriji nije bogata.
“Postoje mjeseci ili godine u kojima ne zaradim ni 250 dolara” od rudnika smaragda, rekla je Yaneth Forero, jedna od žena u malom, neformalnom rudniku u blizini grada Coscueza, gdje je proizvodnja dugo bila u središtu.
“Ali mi se ovdje nastavljamo boriti za san o domu s pločicama na podovima, mjestu koje dobro miriše i odakle me nitko ne može izbaciti”, rekla je. Živi u nesigurnoj kući na brdu gdje su zidovi neobojeni, a pod od cementa.
Neki od najvećih smaragda na svijetu iskopani su u Kolumbiji, uključujući jedan težak 3 funte (1,36 kilograma) koji je oborio svjetski rekord 1995. U Coscuezu kruže glasine da je jedan rudar nedavno pronašao smaragd koji je prodan za 177 000 dolara i otišao oronuli grad zauvijek.
Godine 2022. kolumbijski izvoz smaragda bio je vrijedan 122 milijuna dolara, prema nacionalnoj federaciji smaragdnih kompanija. Dragulji su jedan od najpoznatijih proizvoda u zemlji i prodaju se u draguljarnicama u gradovima poput Cartagene i Bogote.
No većina zarade od smaragda ide trgovcima i velikim tvrtkama koje su uložile milijune dolara u tehnologije koje im pomažu pronaći najvrjednije kamenje.
Radnici u malim, nereguliranim rudnicima poput Forera, koji još uvijek koriste dinamitne štapiće za otvaranje tunela, imaju male šanse da pronađu smaragde koji mogu promijeniti nečiju sudbinu.
U svom domu izvan Coscueza, Forero čuva neke male, neprozirne smaragde koje je skupila tijekom posljednja tri mjeseca. Ona smatra da sve skupa ne vrijede više od 76 dolara.
Njezina zarada nije dovoljna za uzdržavanje četvero djece ili pomoć ocu, koji je obolio od respiratorne bolesti nakon što je desetljećima radio u rudnicima smaragda i treba mu boca kisika za disanje.
Stoga radi i nasumične poslove kako bi spojila kraj s krajem poput pranja uniformi, peglanja odjeće i čišćenja domova.
52-godišnjakinja je rekla da se borila da napusti ovaj način života jer se ekonomija u Coscuezu vrti oko rudarstva, a ima malo drugih prilika.
Rad u rudnicima je teži za žene. Nakon što završe s bušenjem dubokih tunela i prebiranjem po kamenju, moraju se brinuti za svoju djecu i obavljati kućanske poslove koje muškarci često nerado obavljaju.
Flor Marina Morales rekla je da je počela raditi u rudnicima u okolici Coscueza jer je morala zbrinuti svoju djecu.
Rekla je da je dolazila kući iz rudnika u 3 ujutro i ostajala budna kako bi svojoj djeci napravila doručak i poslala ih u školu.
Moralesova djeca sada studiraju psihologiju i pravo na sveučilištu.
“Drago mi je da imaju drugačiji pogled”, rekla je. “Rudarenje je iscrpljujuće, au ovom poslu podnosite puno gladi, hladnoće i nedostatka sna.”
Kako bi ušle u male rudnike oko Coscueza, žene nose gumene čizme i kacige i nose bušilice baš kao i muškarci.
Nakon što uđu u jednu grupu, granaju se u različitim smjerovima i kreću u tunele gdje svaka osoba ima određeno područje za bušenje. Kamenje koje se odlomi od zidova nosi se vani u kolicima, pere se i prosijava.
Ovakav angažman žena bio je nezamisliv prije nekoliko desetljeća u Kolumbiji. Stariji seljani rekli su da su prije muškarci ženama branili pristup rudnicima jer su vjerovali da će se smaragdi sakriti ako su žene u blizini.
“To je bio čisti mačizam, samo nisu htjeli da radimo”, rekla je Carmen Alicia Ávila, 57-godišnja rudarica koja je u industriji već gotovo četiri desetljeća.
Rekla je da su između 1960-ih i 1990-ih, kada su rudari napadali jedni druge za kontrolu nad područjem u razdoblju poznatom kao “zeleni ratovi”, ženama koje su pokušale raditi u rudnicima prijećeno, a neke su silovane.
Ávila je rekla da je počela raditi u rudniku kada je imala 19 godina, ali nije joj bilo dopušteno ulaziti u okna. Umjesto toga, prebirala je po kamenju koje su ubrali muškarci.
“Ženama je bio dopušten ulazak u okna samo prije dva desetljeća”, rekla je.
Područje je postalo manje nasilno nakon niza mirovnih sporazuma postignutih uz posredovanje Katoličke crkve. Mnogi rudari koji su stajali iza nasilja su umrli. Neki su prodali svoju imovinu međunarodnim tvrtkama jer je pronalaženje vrijednih smaragda postalo teže i zahtijevalo je više novca.
Trenutačno 200 žena radi u rudnicima oko Coscueza, prema lokalnoj udruzi žena rudara. Neki rade zajedno s muškarcima, dok drugi rade u pet malih rudnika u vlasništvu žena, u kojima su dopuštene samo rudarice.
Budući da su tuneli tako mali, žene se izmjenjuju radeći u njima.
Kao i drugi koji rade u malim rudnicima, pokušavaju natjerati vladu da ih službeno prizna kao zanatske rudare. To bi im dalo pravo da legalno iskorištavaju rudnike. To bi im također dalo veću stabilnost i olakšalo dobivanje kredita.
Kolumbijska vlada već je dodijelila više od 900 naslova tvrtkama i pojedincima za eksploataciju rudnika smaragda. No, prema Nacionalnoj agenciji za rudarstvo, 576 zahtjeva još uvijek se razmatra, uključujući one malih rudara.
Luz Myriam Duarte Ramírez, predsjednica Nacionalne federacije rudara, rekla je da njezina organizacija podupire napore rudara iz Coscueza da se registriraju kao rudari obrtnici, kao i legalizaciju pet rudnika u vlasništvu žena.
Unatoč ovim naporima da poboljša uvjete, Forero je rekla da ne želi dugo ostati u industriji. Rekla je da će, ako joj se posreći i pronađe vrijedan dragulj, kupiti kuću i pokrenuti malu tvrtku kako bi je držala podalje od vrućih, mračnih tunela u kojima je radila godinama.
“Život je težak u ovim rudnicima, čak i ako su neki ljudi pronašli smaragde koji su se prodavali u Dubaiju”, rekao je Forero. “Ponekad sjedim u tim tunelima i razgovaram s Bogom. Ali, nažalost, čini se da nismo imali dobru vezu.”
____
Pratite AP-ovo izvještavanje o Latinskoj Americi i Karibima na
