Na High Streetu u Hungerfordu, povijesnom tržnici oko sat vremena zapadno od Readinga, nalazi se prodavaonica poštanskih markica i kovanica Nigela Montgomeryja.
On trguje plemenitim metalima oko 50 godina, ali nikada nije doživio ovakvu zlatnu groznicu: cijena troy unce, jedinice koja se koristi za vaganje plemenitih metala koja datira iz srednjeg vijeka, dosegla je ovaj mjesec iznad 2400 dolara.
“Nikada nismo vidjeli toliku potražnju u maloprodaji kao što je vidimo u ovom trenutku”, kaže 67-godišnjak. “Prošao sam kroz razne procvate zlata i srebra od 1970-ih – vidimo održiviji, jači i istinski rast.”
Ulagači su zgrabili neoporezivi kapitalni dobitak u zlatnim suverenima i Britannia kovanicama kako bi zaštitili svoje portfelje od inflacije i bilo kakve eskalacije sukoba na Bliskom istoku. Toliko da Montgomery stalno mora obnavljati svoje zalihe.
Ali podrijetlo ove zlatne groznice nalazi se tisućama milja od Montgomeryjevog grada — i daleko od povijesnih globalnih trgovačkih središta Londona, Züricha i New Yorka — u Pekingu i Šangaju.
Narodna banka Kine predvodila je rekordnu kupnju zlata od strane središnjih banaka 2022. i 2023., zajedno kupujući više od 1.000 tona svake godine, dok su tržišta u razvoju nastojala diversificirati svoje rezerve udaljavajući se od američkog dolara, koji je Washington stavio u oružje sankcijama protiv Rusije nakon svoju invaziju na Ukrajinu.
Kineski mali ulagači nagomilali su zlato dok su druga ulaganja od nekretnina do lokalnih dionica postala loša. Kineski hedge fondovi i drugi špekulanti također su se nagomilali.
“Ovaj reli ima kineska obilježja ispisana posvuda”, kaže John Reade, glavni tržišni strateg u Svjetskom vijeću za zlato, lobističkoj skupini industrije. “Sve vodi do različitih aktera u Kini.”
Dok kladioničari u Hungerfordu i Costco trgovinama diljem SAD-a zezaju za zlatom, zapadni ulagač uglavnom je ostao po strani od najnovijeg rasta zlata. Zlatom osigurani burzovni fondovi (ETF-ovi) nastavili su bilježiti mjesečne odljeve, dok je potražnja za polugama i kovanicama bila nevjerovatna u Njemačkoj, obično trećem najvećem tržištu na svijetu.
Andreas Habluetzel, izvršni direktor Degussa Goldhandel, najvećeg europskog trgovca zlatom, koji posjeduje londonski Sharps Pixley, kaže da kriza troškova života i tvrdoglava inflacija potiču kupce na prodaju.
“Svi želimo zadržati isti način života: slati svoju djecu u dobre škole i posjedovati dva automobila. Kada govorimo o ljudima srednjeg dohotka, oni likvidiraju jer im treba novac”, kaže.
To stvara dilemu za zapadnog ulagača u fotelju. Zlato je poraslo za nekih 600 dolara po troy unci od izbijanja sukoba između Izraela i Hamasa u listopadu, ali analitičari smatraju da je nevjerojatan rast neproporcionalan uobičajenim pokretačima cijene zlata: stvarnim stopama američkih državnih obveznica, dolaru i tokovima ETF-a.
“To nije ponašanje zlata. To je više-manje ponašanje kripto”, kaže Habluetzel.
Kad je imovina toliko nestabilna, trebaju li se ulagači oslanjati na nju kao na imovinu utočišta? A ako se središte gravitacije tržišta pomiče na skupinu investitora u Kini s bitno drugačijim skupom briga od vaših, biste li se trebali oslanjati na poluge?
Iz taktičke perspektive, nagli porast zlata mogao bi ga učiniti uravnoteženim za oštru korekciju, nakon što je ovaj tjedan već pao za oko 50 dolara, što ga čini opasnom ulaznom točkom.
Ali drugi tvrde da zlato ima skupinu kupaca koji čekaju da se nagomilaju bilo kakvi padovi u zlato – uključujući zapadne ETF investitore koji još nisu sudjelovali. Analitičar Deutsche Bank Michael Hsueh kaže da je vjerojatno da bi “svako uzimanje profita ranih ulagača bilo zamijenjeno ulaganjem onih koji do sada nisu sudjelovali u potezu”.
Gledajući dalje, pitanje za ulagače je vjeruju li da je globalni monetarni sustav na početku sveobuhvatne transformacije. To bi moglo biti novo doba uporne inflacije koja nagriza kupovnu moć fiat valuta i konkurencije velikih sila koja povećava udio zlata u rezervama na račun američkog dolara.
Max Belmont, upravitelj portfelja strategije zlata u tvrtki First Eagle Investments, upravitelj imovinom, kaže da zlato “nanjuši” sve veću zabrinutost oko održivosti razine globalnog duga.
Dug SAD-a povećava se za oko 1 bilijun dolara svakih 100-tinjak dana s kamatnim stopama na sadašnjim razinama, dok se ulagači plaše da bi Europa mogla imati problema s upravljanjem razinama duga ako Donald Trump uđe u Bijelu kuću i založi se za povećanje potrošnje za obranu NATO-a. MMF kaže da SAD, Kina, Italija i Ujedinjeno Kraljevstvo “od kritične važnosti moraju poduzeti mjere” vezane uz dug. Niti jedan američki predsjednički kandidat ne pokazuje mnogo znakova da želi obuzdati potrošnju.
Nicky Shiels, analitičar za plemenite metale u MKS Pamp, švicarskoj rafineriji i trgovcu, kaže da skokovite cijene zlata predviđaju “veliku promjenu režima kroz koju zapad prolazi”, od pada kupovne moći američkih dolara, više-dugotrajne inflacije i multipolarne svijet.
Kad je riječ o američkom dugu, ona kaže da je tržište sve više uvjereno da Fed može smanjiti kamatne stope čak i ako inflacija skoči kako bi se smanjile isplate kamata koje američka vlada servisira (Fed je neovisan o Ministarstvu financija).
“To je to: dva desetljeća labavljenja monetarne politike dolaze do vrhunca”, kaže ona.
S druge strane, središnje banke tržišta u razvoju i državna bogatstva predvođena Kinom, Rusijom i Bliskim istokom kupuju zlato nakon što su SAD sankcionirale milijarde dolara rezervi Moskve u američkim obveznicama.
“To je korisnost gubitka dolara kao sredstva za pohranjivanje trgovinskih viškova”, kaže John Hathaway, partner za upravljanje Sprott Inc., kanadskog upravitelja imovinom specijaliziranog za metale. Zlato je tradicionalno pratilo stvarne stope američkih državnih obveznica, ali dodaje da “politika Fed-a možda više nije važna za cijene zlata” s obzirom na novi klub motivacija kupaca.
A kineski ulagači slijede kupnje vlastitih središnjih banaka. “Strašno puno privatnog bogatstva pretvorit će se u zlato jer se nema što drugo kupiti: imovina je sranje, dionice vam gube novac, gotovina u banci ne donosi ništa i novac ne mogu izvući u inozemstvo”, kaže Adrian Ash , direktor istraživanja u BullionVaultu, online tržištu zlata.
Ali drugi kažu da su geopolitički rizici, pad dolara i zabrinutosti oko duga pretjerani.
“Svijet nije ni približno tako rizičan kao [in] 1980.”, kaže James Steel, glavni analitičar za plemenite metale u HSBC-u, kada je zlato dosegnulo svoju rekordnu vrijednost prilagođenu inflaciji znatno iznad 3000 dolara za troy uncu.
Za male ulagače koji su zabrinuti da su propustili jašući na valu pjenastih cijena zlata, jedna opcija bi mogla biti dionice rudarstva zlata.
Procjene svjetskih proizvođača zlata, koje predvode Newmont i Barrick Gold, rijetko su bile toliko snižene u posljednjih 40 godina u odnosu na cijenu zlata kao sada, prema upravitelju imovine Schrodersu. Zbog toga zajednička procjena sektora rudarstva zlata na otprilike 300 milijardi dolara nije veća od Home Depota, američkog prodavača DIY proizvoda.
Teorija je da će visoke cijene zlata dovesti do viših marži kada proizvođači zlata sljedeći put objave zaradu, što će dovesti do skoka cijena dionica.
“To je drugačiji rizik-nagrada. Ako se cijene zlata udvostruče, tada biste trebali dobiti veći porast svoje marže,” kaže Robert Crayfourd, koji upravlja fondom Golden Prospect Precious Metals u CQS-u, upravitelju imovine.
Jim Luke, upravitelj fonda u Schrodersu, napisao je u nedavnoj bilješci da iza niskih procjena stoje “tužni zapadni sentiment” o zlatu i loša operativna isporuka vodećih kompanija u sektoru.
“Nije pretjerano reći da bi se sektor mogao oporaviti za 50 posto i još uvijek izgledati jeftino”, kaže.
Dionice rudarstva zlata suočavaju se sa strukturnim izazovima zbog svojih vjerodajnica ESG-a, budući da igraju malu ulogu u energetskoj tranziciji, rastućem političkom riziku u zemljama u razvoju od Malija do Meksika u nedostatku novca i smanjenju rezervi.
Međutim, još više zabrinjava to što su ovaj rast zlata potaknuli kineska središnja banka, maloprodajni ulagači, upravitelji imovinom i fondovi za koje zapadne dionice rudarstva zlata nisu privlačne.
Ulagače je odvratila nesposobnost sektora da ukroti inflaciju troškova od vitalnih inputa kao što su gorivo, eksplozivi i cijanid u posljednjih nekoliko godina i prekomjerna potrošnja tijekom prethodnih procvata. Upravitelji fondova žele vidjeti dokaz da će marže porasti.
John McCluskey, izvršni direktor Alamos Golda, kanadskog proizvođača zlata srednje veličine, kaže da trčanje na tržištima dionica vođeno tehnologijom, s Dow Jonesom koji se probio iznad 38.000, otežava procjenu vremena kada će proizvođači zlata to učiniti.
„Zabava ide punom parom. Mislim da ću otići kući provjeriti ima li plina – nećeš to sada učiniti. ‘Izbacit ću to i staviti u ove zlatne fondove koji nisu imali dobre rezultate 10 godina’ — nemojte to raditi,” kaže. Ali, dodaje: “Kada vide marže, onda će kupiti te dionice.”
Jason Todt sebe naziva jednim iz nove vrste “umirovljenih zlatnih buba” koji žestoko tulumare.
Nakon globalne financijske krize, voditelj autosalona u Missouriju potrošio je 100.000 dolara od prodaje nekretnine na zlato. Da je 47-godišnjak zadržao sve svoje poluge do sada, vrijedile bi 120.000 dolara. Umjesto toga, Todt je zaradio 1,5 milijuna dolara prodajom 65.000 dolara svog zlata 2017. za kupnju bitcoina i druge imovine, što mu je omogućilo odlazak u prijevremenu mirovinu 2020., upoznavanje svoje ukrajinske supruge i putovanje svijetom u jedrilici.
“Trebalo je sedam godina da dobijete stopostotni povrat na zlato kada to možete učiniti u bitcoinu za godinu dana”, kaže on.
Todtova situacija naglašava privlačenje potencijalnih mega-povrata putem kriptovaluta, AI i tehnoloških dionica za mnoge ulagače umjesto težnje za očuvanjem bogatstva.
Laith Khalaf, voditelj investicijske analize u AJ Bellu, upozorava da čak i za one koji pokušavaju zadržati svoje bogatstvo, zlato često ne uspijeva ispuniti svoju reputaciju “sigurnog utočišta” jer je nestabilno i trguje bočno ili prema dolje tijekom dugih vremenskih razdoblja.
“To ne bi trebao biti veliki dio vašeg portfelja”, kaže. “Ne više od 5 posto.”
No čini se da se bogati svijeta ne slažu s tim. Američki fondovi, obiteljski uredi i upravitelji imovinom povećavaju alokaciju zlata unutar svojih portfelja na 10-15 posto, u odnosu na 5-7 posto, kaže Habluetzel iz Degussa.
To je potkrijepljeno dugoročnom sposobnošću zlata da očuva bogatstvo – ako se kupi u pravo vrijeme. Od 1970. godine, kada je američki predsjednik Richard Nixon odvojio dolar od zlata, poluge su proizvele prosječan povrat od nešto ispod 8 posto godišnje, kaže Peter Clark, umirovljeni upravitelj fonda.
Za Montgomeryja u Hungerfordu zlato je obavezna polica osiguranja za ulagače kako bi se zaštitili od kraja kapitalističke i kriptomanije.
“Da imamo mir u svijetu i stabilniju ekonomiju, zlato bi bilo stabilno ili bi padalo”, kaže on. “Ali svijet nije stabilno mjesto. Ljudi su jako dobro poslovali na burzama, a cijene nekretnina nastavile su rasti. Što je ostalo? To je zlato.”
