Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Što je sreća? Za starogrčkog filozofa Platona to je značilo život posvećen znanju i vrlini. Japanski koncept “ikigai” propovijeda ravnotežu. Ili, prema legijama samopomazanih gurua životnog stila na društvenim mrežama, radi se o tome da “budete najbolji u sebi” – što god to značilo. Ne postoji univerzalna definicija. Ali postoji međunarodni konsenzus da je sreća, koliko god se mjerila, važna – toliko da ju UN priznaje kao “temeljni ljudski cilj”. I , proglasila je 20. ožujka Međunarodnim danom sreće.
Godišnjak, objavljen ovom prigodom ovog tjedna, rangira najsretnije zemlje. Temelji se na anketi koja od pojedinaca traži da procijene svoje živote na ljestvici od 0 do 10. Od 143 zemlje, bogate skandinavske nacije s niskom nejednakošću i visokim blagostanjem nalaze se pri vrhu. Zemlje G7 raspoređene su između 15. i 51. mjesta. A krhke države pogođene sukobima skupljaju se na dnu, što nije iznenađujuće.
Iako mnogi spominju sreću, Butan je jedinstven po tome što se izričito fokusira na nju. Treba li to učiniti više nacija? Na kraju krajeva, još od financijske krize došlo je do dobrodošao poticaja za šire mjere društvenog napretka, izvan bruto domaćeg proizvoda. Kao što pokazuje WHR, nacije s višim BDP-om obično imaju veću sreću, ali niti jedno od 10 najvećih svjetskih gospodarstava ne nalazi se među prvih 10.
Himalajsko kraljevstvo ilustrira zamke pokušaja mjerenja sreće. Kad je Butan posljednji put rangiran u , bio je na skromnom 95. mjestu od 156. Ali vlastiti indeks zemlje — temeljen na devet tema kao što su dobrobit, zajednica i okoliš — porastao je od 2015. Doista, čak i ako se zemlja može složiti prema odgovarajućem skupu metrika sreće, svaki građanin na drugačiji način dobiva osjećaj životnog zadovoljstva. Usporedbe između zemalja mogu biti besmislene, a na ankete temeljene na raspoloženju utječe sve, od doba dana do vremena.
Ipak, osjećaji su važni za politiku i gospodarstvo. Studije pokazuju da je visoko zadovoljstvo životom jedan od izbornih uspjeha vladajuće stranke, te da nesretni birači obično glasaju za populiste. WHR također zabrinjavajuće opadanje sreće mladih na zapadu. Sve veći problemi s mentalnim zdravljem imaju posredni učinak na produktivnost i potražnju za javnim uslugama.
Dakle, kakvu bi ulogu vlada trebala imati u potrazi građana za srećom? Na stranu pitanja mjerenja, ciljanje viših rezultata sreće nije recept za utopiju. “Kruha i cirkusa” nije održiv oblik upravljanja — bilo da se radi o građanima zemlje ili zaposlenicima poduzeća. Niti je moguće usrećiti sve u isto vrijeme.
No, razumijevanje onoga što doprinosi sreći je vrijedno. WHR pokazuje da se procjene života mogu u velikoj mjeri objasniti sa šest faktora: BDP-om po glavi stanovnika, razinama socijalne podrške, zdravljem, slobodom, velikodušnošću i percepcijom korupcije. Ovi pokretači ispunjenja daleko su bolja osnova za politiku. Ekvivalentan pristup je vidjeti ulogu vlade kao smanjenje uzroka nesreće. To je usredotočeno na davanje mogućnosti građanima da poboljšaju svoje živote, pružanjem osnovnih javnih usluga, podržavanjem sloboda i zaštitom od štete.
Najbolje je prepustiti pojedincima da traže ono što sreća za njih znači, bilo da se radi o pokretanju posla, bavljenju jogom ili ranim jutarnjim ledenim kupkama. Za takav amorfni, ali važan koncept, sreću bi najbolje trebalo smatrati nusproduktom dobrog upravljanja, a ne njezinim raison d’être.
