WASHINGTON — Mnogi Amerikanci su loše raspoloženi u pogledu gospodarstva iz jednog glavnog razloga: cijene im se čine previsokima.
Možda ne rastu tako brzo kao što su bile, ali prosječne cijene su još uvijek bolno iznad onih koje su bile prije tri godine. I uglavnom idu još više.
Uzmite u obzir bocu gaziranog pića od 2 litre: u veljači 2021., prije nego što se inflacija počela zagrijavati, koštala je u prosjeku 1,67 USD u supermarketima diljem Amerike. Tri godine kasnije? Ta boca košta 2,25 dolara — povećanje od 35%.
Ili cijene jaja. Uzletjeli su 2022., a zatim ponovno pali. Ipak, još uvijek su 43% viši nego prije tri godine.
Isto tako, prosječna cijena rabljenog automobila: skočila je s otprilike 23.000 USD u veljači 2021. na 31.000 USD u travnju 2022. Do prošlog mjeseca prosjek je pao na 26.752 USD. Ali to je još uvijek više od 16% u odnosu na veljaču 2021.
Ne bi li bilo sjajno da cijene stvarno padnu – što ekonomisti nazivaju deflacijom? Tko ne bi želio pokrenuti vremeplov i vratiti se u dane prije nego što je gospodarstvo poletjelo iz recesije izazvane pandemijom i izazvalo skok cijena?
Barem cijene sada rastu sporije — što se zove dezinflacija. U petak je, na primjer, vlada priopćila da je ključna mjera cijena porasla za 0,3% u veljači, što je pad od rasta od 0,4% u siječnju. A u usporedbi s godinom ranije, cijene su porasle za 2,5%, daleko niže od vrhunca od 7,1% sredinom 2022.
Ali ta postupna poboljšanja jedva da su dovoljna da zadovolje javnost, čije nezadovoljstvo cijenama predstavlja rizik za ponovni izbor predsjednika Joea Bidena.
“Većina Amerikanaca ne traži samo dezinflaciju”, rekla je prošle godine Lisa Cook, članica Upravnog odbora Federalnih rezervi. “Oni traže deflaciju. Žele da se te cijene vrate tamo gdje su bile prije pandemije.”
Mnogi ekonomisti ipak upozoravaju da potrošači trebaju paziti što žele. Pad cijena u cijelom gospodarstvu zapravo bi bio nezdrav znak.
“Postoje”, upozorava Bank of England, “više posljedica pada cijena nego što se čini.”
Što bi moglo biti toliko loše u nižim cijenama?
Deflacija je široko rasprostranjen i trajan pad cijena u cijelom gospodarstvu. Povremeni padovi potrošačkih cijena iz mjeseca u mjesec se ne računaju. Sjedinjene Države nisu doživjele pravu deflaciju od Velike depresije 1930-ih.
Japan je iskusio mnogo noviju deflaciju. Tek sada izlazi iz desetljeća pada cijena koje je započelo kolapsom tržišta nekretnina i financijskih tržišta početkom 1990-ih.
“Iako se niže cijene mogu činiti kao dobra stvar,” Banco de España, španjolska središnja banka, kaže na svojoj web stranici, “deflacija zapravo može biti vrlo štetna za gospodarstvo.”
Kako to? Uglavnom zato što pad cijena obično obeshrabruje potrošače od potrošnje. Uostalom, zašto kupovati sada, ako kasnije možete kupiti ono što želite – automobile, namještaj, kućanske aparate, odmore – po nižoj cijeni?
Stvarnost je da zdravlje gospodarstva ovisi o stalnim kupnjama potrošača. U Sjedinjenim Državama potrošnja kućanstava čini oko 70% cjelokupnog gospodarstva. Kad bi se potrošači masovno povukli čekajući niže cijene, tvrtke bi se suočile s intenzivnim pritiskom da još više smanje cijene kako bi pokušale pokrenuti prodaju.
U međuvremenu, poslodavci će možda morati otpustiti valove zaposlenika ili smanjiti plaće – ili oboje. Nezaposleni će, naravno, još manje trošiti, pa bi cijene vjerojatno nastavile padati. Sve to riskira pokretanje “deflacijske spirale” rezova cijena, otpuštanja, novih rezova cijena, novih otpuštanja. I dalje i dalje. Mogla bi uslijediti još jedna recesija.
Upravo je spriječiti upravo tu vrstu ekonomske gadosti koja objašnjava zašto je Banka Japana pribjegla negativnim kamatnim stopama 2016. i zašto je Fed držao američke stope blizu nule sedam uzastopnih godina tijekom i nakon Velike recesije 2007.-2009.
Deflacija također ima još jedan bolan učinak: šteti zajmoprimcima poskupljujući njihove kredite prilagođene inflaciji.
Svakako je istina da Amerikanci mogu povećati svoje plaće kada cijene padaju. Kad bi cijene hrane ili benzina pale, kućanstvima bi sigurno bilo manje bolno priuštiti si namirnice ili putovati na posao – sve dok su zaposleni.
Neki ekonomisti čak dovode u pitanje ideju da deflacija predstavlja ozbiljnu ekonomsku prijetnju. Godine 2015. istraživači Banke za međunarodna poravnanja, foruma svjetskih središnjih banaka, pregledali su 140 godina deflacijskih epizoda u 38 gospodarstava i došli do sljedećeg zaključka: korelacija između pada cijena i gospodarskog rasta “je slaba i uglavnom proizlazi iz Velike Depresija.”
Ali iznimka je bila groznica: od 1929. do 1933., američka gospodarska proizvodnja pala je za trećinu, cijene su potonule za četvrtinu, a stopa nezaposlenosti skočila je s 3% na poraznih 25%.
Istraživači banke rekli su da najveći ekonomski rizik ne dolazi od pada cijena robe i usluga, već od slobodnog pada cijena imovine – dionica, obveznica i nekretnina. Ta imovina koja se urušava, zauzvrat, može srušiti banke koje drže investicije koje se raspadaju ili koje su davale zajmove programerima nekretnina i kupcima nekretnina koji se bore.
Oštećene banke tada bi mogle prekinuti kreditiranje – krvotok šireg gospodarstva.
Vjerojatni rezultat? Bolna recesija.
___
AP Auto Writer Tom Krisher iz Detroita pridonio je ovom izvješću.
