„Uspjeli smo to iskorijeniti iz osnovne škole, iako je Nacionalni temeljni kurikulum jedan od istaknutih ciljeva vizualnog obrazovanja, obrazovanja i ugradnje djelovanja medija u znanje djece. Za usporedbu, sada je u opasnosti čak iu srednjoj školi”, rekla je Eszter Erdélyi, profesorica u srednjoj školi Deák Ferenc u Szegedu, u utorak navečer u Grand Caféu u Szegedu, gdje su stručnjaci raspravljali o stripovima i njihovom mjestu u medijskom obrazovanju.
Mediji se u srednjim školama predaju jedan sat tjedno, u posljednjih godinu dana, smatra Erdélyi, “ni za što nije dovoljno, a u dvanaestom razredu je već prekasno”. Učiteljica smatra da s proučavanjem vizualnosti treba krenuti još u vrtiću i ranom djetinjstvu, za usporedbu, “odlučili su da ćemo prošle godine u jednom satu tjedno nabrzinu sažeti povijest filma, teoriju medija i sve”. Dok se studenti pripremaju i za maturu.
Što stane u taj jedan sat obično određuje nastavnik prema vlastitim preferencijama, pa može doći i do dramske pedagogije, teorije filma i povijesti medija. Stripovi su često samo marginalni. To, kao i mali broj sati, jasno govori o mogućnostima koje srednjoškolci imaju da se upoznaju s medijima, “ima djece koja se s ovakvom edukacijom uopće ne susreću, ni u vrtiću, ni u osnovnoj školi , niti u srednjoj školi. A onda će im biti teško kao biračima”, jer je to najbolji način da djecu naučimo kritičkom mišljenju.
U visokom obrazovanju sve više ljudi bira teme diplomskih radova i područja istraživanja na temu stripa, ali prema Transilvanijevom iskustvu taj žanr nije baš popularan među njegovim studentima i kolegama. U svojoj metodičkoj biblioteci koristio je i praktični dio materije: za vrijeme epidemije, primjerice, jedan od zadataka djece bio je
u projektnom radu izrađuju strip verziju nekih priča iz Biblije.
“Vrlo je razvojno jer zahtijeva pažljivo čitanje kako bi se shvatila srž teksta, koji zatim upisujem u govorni oblačić”, kaže.
Ozbiljne teme u jednostavnom mediju
Larisa Kocić, docentica na Odsjeku za engleski jezik SZTE BTK, pristupa više sa sadržajne strane. Crtanjem se iz hobija bavi odmalena, pa je stoga u svoje školovanje engleske književnosti uključio i strip na kojem i predaje. “Čak i na užasnim tečajevima o tome kako napisati diplomski rad, volim crtati po ploči za svoje studente”, kaže ona.
Ignác Szalay, Larisa Kocic i Tamás Dunai – Foto: Ferenc Ocskó / Szegeder / Telex
„Shvatio sam da više nije ono što ja prenosim kada želim naučiti učenike da kritički razmišljaju, bez obzira koji alat ili sadržaj koristim. Ako su više zainteresirani za stripove, ja sam za to.”
Prema njegovim riječima, u žanru, kao mediju, proteklih su desetljeća nastala originalna djela koja sama po sebi zaslužuju da ih ocjenjuju ljudi koji se bave književnošću i kulturom i kritički razmišljaju. Primjer je Marjane Satrapi Perzepoliskroz i Arta Spiegelmana Maus spominje njegov rad, prvi predstavlja život djevojke koja je odrastala u Teheranu 70-ih s više aspekata, drugi razrađuje osobnu priču o holokaustu.
“To su vrlo ozbiljne teme, a činjenica da probada srce i nasmijava čitatelja u isto vrijeme unutar jednostavnog i komičnog medija učinit će ga hitom.”
U Kocićevoj nastavi strip ne predaje kao adaptacije, već kao samostalna djela, upozoravajući na osobitosti formalnog jezika. „Već dugo znamo da se u području semiotike ne može čitati samo tekst, već i slike. Čitanje, kao tumačenje, kao tumačenje, daje vrlo širok raspon mogućnosti.”
Lijepi orci, ali zašto?
Posljednjih godina, Odsjek za crtanje i povijest umjetnosti SZTE JGYPK već je započeo specijalizaciju zasnovanu na žanru, koja uglavnom podučava digitalno slikarstvo i digitalno crtanje. Tamo studenti često biraju teme stripova na temelju svojih iskustava. “Ovo je pedagoški dobar zadatak jer utječe na puno toga. Sve od ljudskih prikaza do apstrakcije i satiričnih prikaza“, kaže Ignác Szalay, profesor na fakultetu, koji kaže da se u ovakvim zadacima može steći mnogo praktičnih znanja koja će vam kasnije dobro doći kao grafičar ili konceptualni umjetnik.
“Ovo ima ozbiljnu težinu koju nam vanjski svijet stavlja, da je super što možemo crtati takve orke, ali kakvo je značenje ovoga u vanjskom svijetu? Stoga sve u mojim projektima ima projekciju koja tada
kakvu korisnost zapravo postiže.”
Primjer ove korisnosti stvorili su prošle godine studenti smjera dizajna i umjetničkog menadžmenta te odjela povijesti crtanja i umjetnosti, radeći na ozbiljnim društvenim problemima, a čiji je prihod potpomogao zakladu koja se bavi siromašnom djecom u Szegedu.
“Koliko se neki medij cijeni, specifično je za određenu kulturu”, govori Larisa Kocić o popularnosti stripa kod nas. Prema njegovim riječima, koga će to privući ovisi o godinama i financijskim mogućnostima, jer dok je 70-ih, 80-ih i ranih 90-ih to bio jeftini ceradni žanr, danas je tu moguće ostaviti bogatstvo – za izdanje u knjižarama. „Postoje web stripovi, web stripovi. Oni koji mi se sada prijavljuju čitaju web stripove ako čitaju.”
Prema riječima docenta, izazov je zavoljeti studente u medij i uvidjeti mogućnosti koje taj medij nosi.Studenti se često zaljube u književna djela, stripove ili filmove na način da potpuno ignorirati njihove specifičnosti i govoriti samo o njihovom sadržaju.
Eszter Erdélyi – Fotografija: Ferenc Ocskó / Szegeder / Telex
“Zašto bih to gledao u stripu kad je film tamo?” – pita Eszter Erdélyi, pitanje koje tinja u glavama učenika, razmišljajući o tome zašto je ovaj format nepopularan među srednjoškolcima. Vidi da je sve nadmašilo strip, da postoji filmska verzija, “medijsko okruženje se proširilo, studenti kao stvaraoci sada mogu stvarati sve. Underground priroda stripa, koja je bila prije 25-30 godina, je nestala.”
Prema Szalayu, kod mladih se također smanjila želja za posjedovanjem. Također smatra da njegovi studenti više vole web stripove na platformama na koje svatko može uploadati vlastite radove, čak iu poludovršenim verzijama. “Ne postoji ništa u stripovima što, vau, želim to imati, posjedovati, a onda će ih moji unuci, nakon što umrem, dati antikvaru u kutijama za banane.”
Morate biti svjesni
Svi se slažu da bi s vizualnim odgojem svakako trebalo krenuti već u vrtiću, ali i u osnovnoj školi, u čemu strip može puno pomoći. Kocić smatra da bi u Vladi postojala volja u kulturnom smjeru, onda bi stanje vizualnog obrazovanja u Mađarskoj bilo bolje. Prema njegovim riječima, to je važno područje jer je i središte naše kulture.
Često pristupamo na način da svatko može pročitati slike,
jer je denotativan, neovisan o okruženju i ne zahtijeva konotativno tumačenje. Prema njegovim riječima, to samo osjećamo jer tako počinjemo učiti o svijetu od djetinjstva, ali to je i naučen proces, svaka slika ima vrlo važne interpretacijske konotacije i kontekste, a često morate biti vrlo svjesni da biste snalaziti se u njihovom svijetu.
“U osnovi, stvaranje stripova, u kojima predani članovi grupe rade različite poslove, može biti vrlo dobar zadatak za grupni projektni rad koji traje nekoliko sati. Uči te projektno razmišljati i daje ti sustav do cijele godine. Ali stvarnost je suprotna tome”, kaže Szalay.
Sve je više studenata koji, ne samo zato što dolaze iz obitelji u nepovoljnom položaju, već zato što kod kuće ne nailaze na takve proizvode,
žive u tako različitoj vizualnoj kulturi. “Zašto igrati 40-satnu video igricu kada mogu pogledati 15-minutni video i još uvijek biti u tijeku?” – ilustrira instruktor drugi aspekt problema.
Mlađa generacija konzumira na drugačiji način, a ti sadržaji zahtijevaju puno sporije i suzdržanije razmišljanje. “Dijete se vrti na horizontu događaja, postaje sve brže i brže, ali u jednom trenutku više ne može ubrzati, a onda pada u crnu rupu. Sada se postavlja pitanje je li ga preporučljivo uhvatiti prije nego što pretjera ili ga treba ostaviti. Jedno od ključnih pitanja u obrazovanju je koja je naša zadaća, trčimo li s njima ili ih sputavamo, ali to je očito samo teorijsko pitanje“, kaže Szalay koji smatra da je stripu mjesto u vizualnosti u vrtićima, osnovnim i srednjih škola, ali važno je definirati koja je svrha svega toga.
Autor je a novinar. Članak je objavljen iu Telexu u sklopu suradnje Szegedera i Telexa.
