Index ga je kontaktirao i povodom državnog praznika dobio nagradu Széchenyi Robert Hermann povjesničara, najistaknutijeg istraživača događaja 1848.-1849., pitati ga za mišljenje o prije nekoliko dana predstavljenom, Rákay Filip i Sveti maslac označena imenima proizvođača, Balázs Lóth Organizirano od Sad ili nikad! u vezi s filmom (ovdje pročitajte našu recenziju).
Specijalist se nije suzdržao u svom odgovoru – prvo je izjavio da ocjenu 1,5 koja je trenutno vidljiva na IMDB-u smatra pretjerano glupom, emocijama vođenom ocjenom, jer ako je Golden Bull na 1,1, onda je to Sada ili Nikad! zaslužuje barem peticu, a zatim dodao: jest
barem je pokušao biti film, što se teško može reći za Aranybullu.
Prema Hermannu, rad je jedan
XIX Narodna drama 19. stoljeća, osebujni hibrid hollywoodskog blockbustera i sovjetskog partizanskog filma iz 1950-ih,
u odnosu na koje se očito ne očekuje da se ograniči na jednostavne činjenice, budući da Tarantinu the S nevaljalim brigantinima prikazan je potpuno alternativni niz povijesnih događaja, Sad ili nikad! Međutim
Sam početak filma je veliki fejk, odnosno onaj dio kada austrijska vojska razbija nekakav skup 14. ožujka. U stvarnosti nitko ništa nije slomio, nakon večernjeg sastanka Oporbenog kruga sudionici su sretni otišli kućama. Možda je službeno nasilje trebalo upućivati na listopad 2006.? Ne znamo…
Povjesničar je dodao:
Deficit je tada imao posljedice, uključujući sljedeće:
- 14. ožujka austrijska vojska zapravo nije razbila nikakvu skupštinu, članovi Oporbenog kruga jednostavno su otišli kućama,
- Austrijski konjanici nosili su pješačke odore,
- jedan od austrijskih vojnika ovjerio je Petőfieka, iako osobni dokumenti tada nisu postojali,
- rečenice kojima se tražilo uvođenje mađarskog jezika, koje su bile komične s obzirom na činjenicu da je mađarski službeni jezik od 1844.
- antinjemačko raspoloženje, kakvo u Pešti i Budimu u to vrijeme nije bilo, jer je grad bio koliko njemački toliko i mađarski
- prema priči, u jednom su trenutku dodijeljeni grenadiri, ali su ih zamijenili vojnici pukovnije, jer nisu nosili pokrivala od medvjeđe kože,
- u dijalogu vojnika govore se i mađarske, njemačke i talijanske zapovjedne riječi, iako je to tada bio strogo njemački
- vojnici generala konjice Ignaza von Lederera zovu jednostavno Herr General, iako bi ispravno rješenje bilo Vaša Ekselencijo, zapovjedni general ili čak Vaše Veličanstvo, jer bi Herr General iznenada zatekao podređenog Bogu iza leđa.
- Farkasch, tajni agent, naredio je policiji koju je držao grad Pešta, iako za to ne bi imao priliku, dapače, čovjek se kasnije nazivao pripadnikom državne policije, koja nije postojala. godine 1848.
- Farkasch je u svoju pušku prvo napunio papirnatu vrećicu namijenjenu davljenju, a potom i metak, ali austrijska vojska tada nije koristila vatreno oružje pa bi se metak jednostavno otkotrljao iz nje.
- U vrijeme puštanja na slobodu, Táncsics se još zvao Stancsics.
Hermann je zaključio ističući:
Ne želim tvrditi da autori nisu mogli stvoriti fiktivni avanturistički film. Naravno, naravno da su mogli stvoriti. Pa i tada bi bio red barem pokušati ostati vjeran vremenu i autentičan. To, međutim, nije uspjelo, pa se kino ponekad pretvara u parodiju samog sebe. Ovo su samo zapažanja povjesničara, a estetskih aspekata filma još se nismo ni dotakli…
