Besplatno otključajte Editor’s Digest
Roula Khalaf, urednica FT-a, bira svoje omiljene priče u ovom tjednom biltenu.
Pisac je ravnatelj koledža Homerton u Cambridgeu i bivši predsjednik odjela za rasne razlike u vladi Ujedinjenog Kraljevstva
UK se suočava s krizom čekanja zbog raširene diskriminacije na radnom mjestu. Nadao sam se, možda naivno, da mladi ljudi danas neće podnijeti ono što sam ja morao kad sam počeo raditi prije više od 40 godina. Nadao sam se da će do 2024. procjena prema boji moje kože, a ne prema mojim talentima i vještinama biti stvar prošlosti.
Ali to je još uvijek svakodnevna stvarnost diljem Britanije. Najnovije istraživanje časopisa Parker Review o 350 najvećih tvrtki u Velikoj Britaniji, objavljeno prošlog tjedna, pokazalo je da još uvijek moramo prijeći dug put kako bismo prostorije za sastanke učinili raznolikijima. Samo 12 izvršnih direktora je crnaca i etničkih manjina u FTSE 100. Samo jedan od osam viših menadžera je etnički različit. Ovo nije nacionalno reprezentativno za naše stanovništvo: možemo i moramo biti bolji.
Ali ovo je pitanje daleko ukorijenjenije od zastupljenosti u odborima. Zahvaća sve razine radne snage i utječe na mlade ljude od najranijih trenutaka njihove karijere. Novo istraživanje Youth Futures Foundationa, čiji sam član odbora, sadrži neugodne istine o sustavnoj diskriminaciji.
Gotovo polovica pripadnika etničkih manjina mlađih od 25 godina susrela se s diskriminacijom ili rasizmom na radnom mjestu — a trećina je doživjela rasističke primjedbe ili šale svojih kolega. To se događa u najvažnijem trenutku njihove karijere kada su dojmljivi i ambiciozni.
Posljedice za naciju su strašne. U Homertonu sam iz prve ruke vidio koliko je važno da se mladi ljudi njeguju akademski i osobno dok ulaze u radnu snagu — i koliko je tih prvih nekoliko godina zaposlenja formativno. Previše je onih koji imaju stalno slomljeno samopouzdanje. Takve nepotrebne prepreke mogu nanijeti trajnu emocionalnu i psihičku štetu.
Budući da petina mladih ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu sada dolazi iz etničkih manjina, ovo je kriza koja čeka da se dogodi. Istraživanje pokazuje da većina onih koji su doživjeli diskriminaciju razmišlja o promjeni posla — ili potpunom napuštanju sektora. Budući da Ujedinjeno Kraljevstvo zaostaje za tolikim brojem naših kolega iz OECD-a u razinama zapošljavanja mladih, ovo je kriza koju ne trebamo dalje poticati.
Poslodavci i kreatori politike dužni su izravno se suočiti s ovim diskriminirajućim praksama, ponašanjima i kulturama. Rješenja poput zajamčenog naukovanja ili radnog iskustva za mlade ljude iz crnačkih i manjinskih etničkih zajednica — kao i drugih nepovoljnih sredina — mogla bi biti transformativna. Radno iskustvo gradi samopouzdanje i podiže aspiracije mladih ljudi — ono ulijeva uvjerenje da mogu postići i doprinijeti.
Veća transparentnost plaća i napredovanja, zajedno sa snažnijim politikama za rješavanje slučajeva predrasuda ili rasizma, pružila bi temelje za nadu da su uvjeti jednaki i da će se poduzeti mjere kada se pojave problemi.
Kao nacija, moramo pažljivo sagledati činjenice jer poduzeća jednostavno ne rade dovoljno dobro. Kad bi se poslodavci izravno pozabavili diskriminacijom, mogli bismo pokrenuti val talenata među radnom snagom. Više mladih ljudi pronašlo bi put do poslova i karijera koji im odgovaraju i gdje mogu dati najbolji doprinos. Poslodavci bi imali koristi od najboljih kandidata na svim razinama – od najviših rukovoditelja do najpametnijih mladih pripravnika i diplomanata.
Ali povrh i iznad svih argumenata o boljoj produktivnosti ili boljem učinku, koliko god oni bili važni, radi se o iskorjenjivanju sramotnog ponašanja i stvaranju UK-a najboljim mogućim društvom za pripadanje i napredak. U svijetu koji se tako često može osjećati punim podjele, još uvijek mislim da je ovo nagrada koja nam je nadohvat ruke.
