NEW YORK — NEW YORK (AP) – Jerry Seinfeld zaslužan je za više filmova nego što mislite.
Da, koautor je i posudio glas za “Bee Movie” iz 2007. Ali prije toga, “Seinfeld” — gdje je odlazak u kino, uz ili bez pomoći Moviefonea, bio gotovo jednako redovita destinacija kao i kafić — iznjedrio je desetke (lažnih) filmova “Rochelle, Rochelle”. “Prognoza negativna.” “Ručak u vreći.”
No, gotovo tri desetljeća nakon što je Seinfeld u jednoj epizodi nagovoren na krijumčarenje filma “Death Blow”, konačno je snimio svoj prvi film. Seinfeld je režirao, koscenarist i glumi u filmu “Unfrosted”, komediji punoj zvijezda o izumu Pop-Tart premijerno prikazan 3. svibnja na Netflixu.
Film, u kojem zajedno glume Melissa McCarthy, Jim Gaffigan, Hugh Grant i drugi, neobična je satira s radnjom iz 60-ih nadahnuta filmom “Mad Men” u kojoj su Kellogg’s i Post Cereal uključeni u žestoku utrku kako bi “poništili američki doručak”. stol.”
“Kada vidite bilo koju scenu toga, pomislite: ‘Što je to?’ I bio sam jako sretan zbog toga”, rekao je Seinfeld u nedavnom intervjuu. “Sviđa mi se što ga pogledaš i kažeš, ‘Ne znam što je ovo’.”
Za Seinfelda, koji se odlučno drži stand-upa otkako je “Seinfeld” završio 1998., to je rijedak post-sitcom projekt, koji se pridružuje kratkom i sporadičnom popisu koji uključuje kratkotrajnu reality seriju “The Marriage Ref” i popularnu streaming emisiju “Komičari u automobilima na kavi.”
Međutim, “Unfrosted” vraća Seinfelda jednoj od njegovih trajnih strasti. Sjećate li se svih onih kutija sa žitaricama u njegovom stanu na “Seinfeldu”? Pop-Tart je ipak posebna fascinacija. U njegovoj specijalnoj komediji iz 2020. “23 sata za ubojstvo” formirao je prošireni djelić koji počinje uspomenom iz djetinjstva: “Kad su izmislili Pop-Tart, potiljak mi je odmah odletio.”
Za Seinfelda, Pop-Tart ima gotovo mitsku kvalitetu. Film o Oreosima ili Milk Dudsima ili čak Junior Mintsima ne bi funkcionirao, kaže. Ali Pop-Tart je drugačiji.
“Mnogo toga je riječ. To je smiješna riječ,” kaže Seinfeld. “Čuo sam da Mattel pokušava snimiti film Hot Wheels. To bi moglo uspjeti. Određene su nas stvari jako potresle kad smo bili djeca, znaš?”
U opsežnom intervjuu, Seinfeld je raspravljao o velikim i malim temama.
SEINFELD: Ideja se javila upravo u tom trenutku. Rekao sam, “Hej, razgovarajmo o finalu odmah.” Cijeli dan smo pričali o tome jer je to bilo njihovo finale. Cijeli dan smo samo pričali o finalima serije. I govorio sam da mi je “Mad Men” najdraži i mislio sam da je onaj “The Sopranos” odličan, a očito je naš bio takav kakav je bio.
SEINFELD: Pa, mislim ono što smo rekli u toj sceni. Pomislili smo, “Da, to bi bilo bolje.” (Smijeh) Jako je teško zapamtiti. Emocionalno stanje u kojem sam bio nakon devet godina bilo je malo narušeno. Možda nismo baš jasno razmišljali. Ideja da to učini u svojoj emisiji – matematika toga je stvarno nevjerojatna. Da bi to učinili, dvoje ljudi mora imati dva uspješna dugotrajna sitcoma i moraju glumiti sami sebe, s razdvojenošću od 25 godina. Kad sam se vozio kući te večeri 10. u LA-u, glava mi je eksplodirala zbog matematike onoga što se upravo dogodilo — da nešto sredim ’98. i isplatim ’23. Za osobu koja se šali poput mene, osjećao sam se kao da sam sletio na Mjesec.
SEINFELD: Sve je to bila ideja (pisca “Seinfelda”) Spikea Ferestena. Nisam to želio učiniti. Nisam mislio da će uspjeti. Kakav je film o izmišljanju Pop-Tarta? To nije smiješno. I (“Seinfeld” pisac) Andy Robin došao je na ideju da je to “Prava stvar”. A ja sam rekla: “Oh, to je smiješno.”
SEINFELD: Da, “Oppenheimer.” Mislim da je to zabavna igra ako se netko želi igrati — iz koliko smo filmova ukrali. Očito, “The Godfather”, očito “The Right Stuff”. U jednom sam trenutku namjeravao reći, “Zakopat ću te pod zemlju, Eli”, iz “Bit će krvi”. A nismo to ni namjeravali objašnjavati. Lik se nije zvao Eli.
SEINFELD: Vjerojatno sam to rekao samo kako bih to istaknuo. Ali volim Pop-Tarts. Jučer sam imao jedan. Radili smo prilog za društvene mreže s Jimmyjem Fallonom i Meghan Trainor. Zagrizao sam i rekao: “Ovo je fantastično.” Ono što mi se sviđa kod njega je kvaliteta koju je napravio čovjek. Volim sjajne predmete koji vam lijepo stanu u ruku. Kutija cigareta jedna je od najvećih stvari koje možete staviti u ruku. Osjećaj je sjajan. Kockice se osjećaju odlično. Volim lijepu žlicu. Sviđaju mi se stvari. (smijeh)
SEINFELD: Da, ali počeli smo puno prije toga. Bio sam malo razočaran što sam odjednom postao dio trenda, ali ništa nismo mogli učiniti po tom pitanju.
SEINFELD: Što se mene tiče, volim muškarce u odijelima koji pričaju o nečemu glupom, poput žitarica, oblačića i posipa.
SEINFELD: Počeo sam malo o tvojoj kuhinjskoj spužvi na sudoperu gledajući te govoreći: “Ne znam koliko još misliš da imam. Završio sam prije dva mjeseca.” Sada samo raste i prerasta u monolog vaše kuhinjske spužve koja vam govori: „Pusti me! Pusti me da umrem kao pravokutnik, a ne u komadima.” Kad se uhvatim za tako nešto, samo želim vidjeti koliko daleko mogu ići s tim, koliko će me dugo pustiti da pričam o ovome.
SEINFELD: Ne.
SEINFELD: Vrlo. Ovo je moj “Fabelmans”. Jer me ne zanima moj život. Zanima me jelo.
SEINFELD: Ne govorim tečno. Tvoja komična stvar, kakva god bila, funkcionira samo na određenim stvarima. Moja stvar radi samo na ovim glupim stvarima.
SEINFELD: O tome sam opširno raspravljao sa svojim prijateljem Joelom Hodgsonom (“Mystery Science 3000”) i on je nevjerojatno artikuliran o ovoj temi, a to je: Kultura bacanja iz našeg djetinjstva za nas nije bila samo za bacanje. Duboko volimo te stvari i bile su značajne u svojoj besmislenosti.
SEINFELD: Mislim da je moj stav bio više razgovor s komičarima. Mislim da komičari, ako žele preživjeti cijeli život radeći ovo, moraju obratiti veliku pozornost na smijeh. Nema manje vrijednosti u onome što radi, ali brinuo bih se koliko će ovo trajati u tvom životu. Ali, da, to je dobro. Oboje smo bili u pravu, samo različiti.
SEINFELD: Do kraja. Do samog kraja.
SEINFELD: Da. Jedini težak dio mog života su druge stvari. Ljudi me pitaju da usporim, a ja kažem: “Poslovni dio mog života nije stand-up. To su sve druge stvari.” Stand-up je nevjerojatno, čisto iskustvo. Surfanje je moje veliko životno žaljenje što nikad nisam bio dobar u tome. Jednom sam to radio dva tjedna prije mnogo godina. Ali da ste surfer, nikada ne biste prestali to raditi. To je za mene stand-up. Osjećati tu energiju, tu prirodnu životnu energiju ispod sebe i oko sebe, nikad se ne umorim od toga.
SEINFELD: Ne, nisam. Trenutno nisam siguran u to kao oblik komedije za mene. Volio bih razmišljati o nečem drugom, ako bih to uopće želio učiniti – što trenutno ne mislim. Kao, “Komičari u automobilima na kavi”, podtekst toga je: Dosta mi je muka od talk showa na TV-u. Zato sam to učinio. I da vam pokažem zašto. Ne želimo ih više vidjeti kako sjede na kauču. Ljudi koji to rade uopće se ne zabavljaju radeći to. To je bio moj anti-talk show. Želio bih napraviti anti-stand-up specijal ako bih ga napravio. Zavidim, ponekad, tim malim talijanskim obrtnicima koji zapravo ne mare zna li itko tko su i što rade. I stand-up može biti takav. Svaki spisateljski posao vrlo je usamljen posao. Stand-up je na neki način privatni, usamljeni svijet. U petak idem u Dayton, Ohio. Nitko neće saznati što se tamo dogodilo. To me jako privlači. To me više privlači nego: “Hej svima, snimio sam film.” Kad bih imao izbora, ja bih ovaj posao želio raditi vrlo tiho i nasamo.
SEINFELD: To je moguće. Ali nikada se nisam osjećao kao ja. Larry i ja smo, kad smo prvi put počeli raditi nastup, mislili: Ovo će biti stvarno zabavna, mala butik stvar koja će natjerati naše ljude da vole ovakve neobične, neuobičajene stvari, i to bi bilo super. Ono što je postalo nikada nije bilo na našem radaru. Onda, odjednom, postajete surfer na velikim valovima. Mislim da je Larryju bilo teže nego meni. Jer osjećate pritisak. Nikad mi nije smetao pritisak.
SEINFELD: Ta dob oko 10 do 12, čini se da ga pronalaze. U početku nemaju pojma što je to. (Smijeh) Mislim da sve zasluge pripadaju Jasonu (Alexander), Michaelu (Richards) i Juliji (Louis-Dreyfus) — onome što su učinili s tim likovima, boji koju su pronašli u svim tim likovima. Larry i ja, samo smo vodili te glupe razgovore, ali učinili su to tako pristupačnim. Oni su zaslužni za uspjeh predstave.
___
Pratite AP-ovog filmskog scenarista Jakea Coylea na Twitteru na:
