Ove godine obilježava se 20. obljetnica Mean Girls, kultnog filma Marka Watersa koji nas je učio da srijedom nosimo ružičasto (što je pratio par na novinarskoj projekciji) i da je srednjoškolsko društvo utemeljeno na nepravednim principima. Po filmu je prije šest godina snimljen i brodvejski mjuzikl, a ove godine stigla je i snimljena verzija mjuzikla u režiji Samanthe Jayne i Artura Pereza. Iako mi je kao Istočnom Europljaninu već bilo teško povezati se sa srednjoškolskom atmosferom u originalnom filmu, svima je bila puno poznatija situacija kako lijepe, plavokose kovrčave, razmažene djevojke izazivaju tjeskobu kod svojih vršnjaka koji stoje van linije, nenašminkana i ne baš brendirane punđe .
Priča o Zločestim djevojkama počinje tako što roditelji Cady (Angourie Rice), privatne učenice u Keniji, upišu u srednju školu u Chicagu gdje se održava tzv. plastike oni su u vrhu školskog društva. Na primjer, hoće li se netko smatrati cool djevojkom ili gubitnikom ovisi o tome koliko voli plastiku. Ako netko spada u potonju kategoriju, može ručati u WC-u umjesto u blagovaonici. Voditeljica plastične kirurgije je Regina George (Reneé Rapp), naravno, ima najzgodnijeg dečka u školi, osim što su joj važne kvalitete što broji kalorije u ručku, a svoje djevojke (Avantika Vandanapu, Bebe Wood) smatra više kao traileri nego srodne duše. Ušavši u ovo okruženje, Cady, uz poticaj svojih prijatelja, postaje dvostruka agentica s ciljem da uništi Reginin ugled i zavede Regininog bivšeg.
Tako postoji priča koja uz prikaz adolescentskih ljubavnih kriza govori o srednjoškolskim uvredama i njihovom utjecaju na razvoj osobnosti. Film Marka Watersa iz 2004. pozabavio se ovom temom laganim dijalogom i oštrim humorom, a također se osjetilo da se scenarij Rosalind Wiseman temelji na njoj. Kraljice pčela i Wannabes dala je njegova knjiga o školskom ostracizmu i zlostavljanju.
Novi glazbeni film ovoj bi osnovnoj priči dao moderne elemente, no umjesto toga dobili smo samo površni remake, gdje je Generacija Z jednostavno predstavljena kao ljigavac.
No, kao i za verziju iz 2004., i za sadašnji film scenarij je napisala Tina Fey, koja i u novoj verziji igra ulogu jedne od učiteljica. Nažalost, ni njegova prisutnost nije pomogla nespretnim prikazima likova u aktualnom filmu.
Glavni lik novog filma, Angourie Rice, poznata iz filmova o Spider-Manu, prilično blijedo slika Cady, ali barem uvjerljivo prikazuje svetost privatne studentice koja se vratila iz Afrike i htjela bi se baciti u svijet kućnih zabava s crvenom šalicom. Pažnja gledatelja brzo se preusmjeri na Reginu George (Reneé Rapp), koja ulazi kao pčela matica i ledi zrak u kantini, pjevajući pjevušećim glasom da je ona najljepši otrov koji su ikada vidjeli.
Pjevački glas Reneé Rapp, koja se također pojavila u kazališnoj verziji Bad Girls i poznata iz serije Seksualni život studentica, nevjerojatno je najbolja među glumačkom postavom, ali to ne čini oprostivim koliko otrcano izvodi pjesmu Regine George svjetlucati. Jedan od razloga tome je što su i kostimi u remakeu također nemaštoviti, primjerice Regina George bila je odjevena u najekstravagantnije komade brze mode. Ali ne samo zbog odjeće Rapp ne ide stopama Rachel McAdams u originalnom filmu: umješnost i migoljenje tijekom pjesama jednostavno je čine odvratnim likom, zahvaljujući čemu nije nimalo razumljivo kako postala je dežurna princeza u srednjoj školi.
Međutim, filmskoj ulozi Reneé Rapp već je prethodila njezina slava na TikToku, gdje je hvaljena kao netko za koga je. Središnji lik filma, kojeg dijeli s Megan Thee Stallion, aludira na to definirajućom rečenicom lika: “Nisam ja kriv što si zaljubljen u mene.” Svi je žele, a oni koji su joj bliski počašćeni su živjeti svoje osrednje živote uz nju – to karakterizira način razmišljanja Regine George, no nažalost Renée Rapp taj lik uopće ne prenosi autentično.
U novoj verziji Tina Fey također je htjela pokazati kako društvene mreže utječu na srednjoškolsko okruženje, ali osim što likovi koriste TikTok, o tome ne znamo ništa. Međutim, važan aspekt filma mogao je biti način na koji su anonimni profili dodatno olakšali put do školskog nasilja. U usporedbi s prije dvadeset godina, sada je još goruće pitanje kako ljudi poput Regine George drugima zagorčavaju živote skrivajući se iza lažnih profila.
Tvorci se nisu samo prisjetili izvorne verzije filma s ponovljenim dijalozima, jer je i Lindsay Lohan, koja se pojavila u originalnom filmu, dobila i cameo. Jon Hamm također se pojavljuje u filmu, ali njegovom se liku ne pridaje puno pažnje osim uvredljivih komentara kao trenera.
Zločeste djevojke iz 2024. tako su postale samo neugodan film koji prikazuje slabašnu svađu s pjesmama, s zaboravljivim likovima. Ako bismo se prisjetili tjeskobe koju plastične djevojčice mogu izazvati u školi, onda se preporučuje verzija iz 2004. godine.
