Ni u Orbánovom režimu nikada se nije dogodilo da je predsjednik neke republike okrenuo leđa istini i postao toliko razdvojen i prije svoje inauguracije, kao sada Tamás Sulyok, koji, prema člancima povjesničara, da to u biti nije Bez obzira kakva je stvarnost, računa se samo obiteljska legenda. Karsai i Ungváry napisali su da je Sulyok u prethodnom intervjuu iznio neistine o svom ocu, primjerice da je nakon Drugog svjetskog rata osuđen na smrt i da se morao skrivati 10 godina.
“Mogu reći da je prije promjene režima prošlost bila tabu u našoj obitelji kao i za većinu Mađara. Ali postojala je i postoji do danas jedna obiteljska legenda koja je sačuvala priče o mom ocu, kao što sam ranije rekao”, rekao je novoizabrani predsjednik Republike.
Sulyok je rekao da “optužbe iznesene na račun njegova oca smatra bespolnim napadom” i ne želi opterećivati mađarski javni život takvim besmislenim raspravama. Tada je izjavio: “Sabor je za predsjednika republike izabrao mene, a ne mog oca, koji je umro prije promjene režima”.
Tu je nedvojbeno u pravu, doista ga je Sabor izabrao za šefa države. Međutim, krivo shvaća da su optužbe iznesene protiv njegova oca. Ni Karsai ni Ungváry nisu za ništa optuživali svog oca, o njemu je samo napisana tzv. Iznesena je samo jedna optužba, ali protiv Tamása Sulyoka: da u prošlogodišnjem intervjuu, kada je govorio o svom ocu, nije rekao istinu.
Naravno, Sulyok svakako tumači činjenicu da je Karsai svog oca nazvao nacističkim simpatizerom, krajnjom desnicom i antisemitom, koji je zapravo bio šef krajnje desne i izrazito antisemitske Mađarske nacionalsocijalističke stranke u županiji Fejér. optužba. Na to Sulyok kaže da je njegov otac bio “socijalno osjetljiva, domoljubna, filosemitska osoba”, i ako to zna, to je nesumnjivo dobrodošlo, ali činjenice ne govore u tom smjeru.
Novi predsjednik republike tako – vjerojatno svjesno – krivo shvaća koga i što točno povjesničari optužuju. Šteta je raspravljati o činjenici da mu je otac prije 1945. godine bio lokalni vođa ekstremno desničarske stranke, ali s gledišta Tamása Sulyoka danas s tim nema problema. Sulyok neće postati veća ili manja osoba zbog onoga što je učinio njegov otac. Bit će manji jer ne širite istinu o tome.
No, to čak nije ni glavni problem reakcije predsjednika republike, već činjenica da on dokazuje da je, prema “obiteljskoj legendi”, istina ono što je tvrdio o svom ocu. Dakle, nije bitno kakva je stvarnost, bitna je obiteljska legenda. Ne želim znati istinu o svom ocu, dovoljno mi je ono što mi je rekao i način na koji je rekao.
Ovo je naravno sasvim normalna ljudska reakcija, u sličnoj situaciji, većina ljudi bi sigurno reagirala na isti način, jer bi mislili da ljudi očekuju da on sam smatra lošim podrijetlom, zbog onoga što se otkrilo o njemu . Ali u stvarnosti to nitko ne očekuje od Sulyka. Dakako, ni Karsai ni Ungváry ne osporavaju da je odvjetnik iz Székesfehérvára László Sulyok mogao biti najbolji otac na svijetu, samo tvrde da Tamás Sulyok nije javno govorio istinu o svom ocu, a treba očekivati i predsjednika Ustavnog suda. reći istinu, posebno od predsjednika Republike.
I upravo zato je deprimirajuće kada Suljok kaže: “ali to je u obiteljskoj legendi”, jer time otkriva da – barem zasad – nije uspio postati šef države. Jer u takvoj situaciji najviša mađarska javna vlast, koja – kako stoji u temeljnom zakonu Fidesza – izražava jedinstvo nacije i bdi nad demokratskim djelovanjem državnog uređenja, ne shvaća situaciju krivo, ne naziva je bespolnom. napada da je netko napisao istinu o njegovom ocu, a prije svega ne stavlja vlastitu obiteljsku legendu iznad konkretnih povijesnih činjenica, odnosno stvarnosti.
Jer kako god Mađari mislili o određenim pitanjima, zajednička stvarnost je ono što nas spaja. A onaj tko treba izraziti jedinstvo nacije ne može se okrenuti od te zajedničke stvarnosti, čak i ako mu se to slučajno ne sviđa. Tamás Sulyok – za sada – ne osjeća i ne shvaća da više nije običan odvjetnik, već predsjednik republike.
Nažalost, njegova se reakcija upravo poklapa s pogledom na povijest koji karakterizira mađarsku vladu od 2010. godine. Pristupom povijesti kojem možemo zahvaliti i onaj koji stoji na trgu Szabadság. Onaj kome je svejedno kakva je stvarnost, povijest promatra isključivo kroz političke interese sadašnjosti i polazi od toga da smo mi dobri, a oni koji nas kritiziraju zli. Po kojem je svaka kritika koja nam se upućuje nezaslužena i neutemeljena kleveta, jer mi nikada ne griješimo, nema mrlje srama u našoj povijesti, a ako i postoji, nismo mi krivi, nego nečiji drugi.
Čini se da je državni pogled na povijest sada procurio i do razine običnih ljudi, a posebno je bolno što to pokazuje osoba koja bi trebala biti najobičnija među nama: predsjednik republike.
Jezivo je kako su prethodne urede Lászla Sólyoma i Árpáda Göncza amortizirale Orbánove vlade koje su se smjenjivale od 2010. godine. Da Fidesz dvotrećinski želi zadržati funkciju predsjednika republike pod strogom političkom kontrolom, vidjelo se već 2010., kada nisu ni pomišljali ponovno kandidirati neovisnog i agilnog Lászla Sólyoma, koji je izabran za šefa države 2005. nakon imenovanja predstavnika Fidesza. Zamijenio ga je Pál Schmitt, punopravni član Fidesza, za kojeg je dvije godine kasnije utvrđeno da je plagirao najmanje 201 od 215 stranica svoje doktorske disertacije.
Slijedio ga je sigurnosni izbor, János Áder, kolega Viktora Orbána iz Bibósa, koji, iako je zaštitu okoliša stavio na svoju zastavu, nikada nije imao problema s klimatskim promjenama ili vladinim mjerama koje ozbiljno štete okolišu. Istina je da je barem Fidesz uspio s njim odraditi dva predsjednička mandata bez ikakvih ozbiljnijih skandala, što se čini velikim uspjehom posebno u svjetlu činjenice da ne samo njegov prethodnik, nego ni njegova nasljednica Katalin Novák nisu uspjeli čak uspjeti završiti prvi mandat. Novák je dao predsjedničko pomilovanje pedofilu, ravnatelju dječjeg doma u Bicskeu, Endreu K. Valingu, zbog čega je morao otići.
Time je postao drugi predsjednik republike, nakon Pála Schmitta, koji je morao podnijeti ostavku nakon promjene režima. Između 1990. i 2010. navršili smo 20 godina s tri predsjednika republike, u 14 godina koliko je od tada prošlo, sada smo na četvrtom. Vidi se da za ovu dužnost nije dobro da se njezini nositelji biraju na temelju lojalnosti premijeru. Kao što od 2010. godine dvotrećinska parlamentarna većina Fidesza naprosto izabere bilo kojeg kandidata za predsjednika republike u bilo kojem trenutku, mogući protukandidati nemaju ni šanse, pa nema suvisle političke rasprave o tome. osoba šefa države, ne samo u parlamentu, nego ni u javnosti. Nakon ostavke Pála Schmitta i Katalin Novák, Fidesz je brzo pronašao nove predsjedničke kandidate, koji su izabrani u parlamentu bez ikakve sadržajne rasprave. A ovime poručuju osim da je svejedno tko je predsjednik republike, ako netko od njih bude morao podnijeti ostavku, iz stražnjeg će džepa u tren oka izvući nekoga tko bit će postavljen u palači Sándor za nekoliko tjedana.
I Pál Schmitt i Katalin Novák u biti su pali na to da nikada nisu bili samostalni, da na svoja mjesta nisu došli svojim pravom, nego voljom jedinog centra moći, Viktora Orbana. Kao predsjednika morali su ga prije svega poslušati, zastupati i odmah otići kad se činilo da bi mogli baciti loše svjetlo na premijera. To se moglo izbjeći da ih premijer nije imenovao na njihova mjesta.
Nakon pada Nováka, očekivanja Viktora Orbána od Tamása Sulyoka vjerojatno nisu osobito visoka, sa stajališta Fidesza, više je nego dovoljno ako ispuni volju vlade u svemu () i ne iznevjeri 10 godina s nekom glupom gracioznošću ili plagijatom. To mu – zasad – ide, ali kad bude tamo, mogao bi pokušati biti ne samo Viktor Orbán, nego i predsjednik svih mađarskih republika. Najgore što mu se može dogoditi je da ga zastupnici Fidesza ne kandidiraju za još jedan mandat.
