Orsi i njezin suprug Erik žive u Švedskoj sa svoje dvoje djece, Matthiasom i Miom. Prije više od tri godine pokrenuli su svoj YouTube kanal Days of Our Lives putem kojeg izvještavaju o tamošnjoj svakodnevici, zanimljivostima u Švedskoj te praktičnim informacijama za one koji tamo putuju i one koji se žele preseliti u inozemstvo.
Odgovarajući na pitanja Sokščít Vidék ispričali su svoju priču: kako i zašto su se preselili u Švedsku, zatim nakon dugo vremena u Mađarsku i ubrzo natrag. Možemo naučiti puno zanimljivih stvari koje možda možemo sresti samo u Švedskoj.
Zašto ste se odlučili preseliti u inozemstvo?
Erik i ja upoznali smo se na Sveučilištu Nyíregyháza, brzo smo se uselili zajedno i nismo dugo čekali na zaruke. Vjenčali smo se u srpnju 2004. i od tada živimo sretno u uravnoteženom braku punom ljubavi, a 2010. i 2012. s našom djecom kao obitelj.
I Erik i ja smo učitelji. Nakon završenog fakulteta oboje smo se zaposlili. Početkom 2009. godine kupili smo prvu nekretninu, naravno uz kredit, plus – tada – socijalno osiguranje, i sretni smo se uselili u novoizgrađeni stan, naš mali kutak.
Naš sinčić Matika rođen je u prosincu 2010. Otišla sam na gyed po definiciji, a prihodi od prethodna dva stalna posla odjednom su pali na skromniji gyed. Ubrzo je Eriku otkazan posao i, nažalost, nije mogao pronaći posao. Brzo smo podmirili sve svoje pričuve, jer su nam zbog gospodarske krize 2009. skočile naknade za stanovanje i drugi troškovi, ali su nam prihodi dramatično pali. U svibnju 2011. počeli smo se pakirati i dali oglas za iznajmljivanje stana.
Zašto ste odabrali Švedsku?
Erik je rođen i odrastao u Švedskoj do svoje 13 godine. Majka mu je Mađarica, otac Šveđanin. Unatoč činjenici da mu je majka Mađarica, u njegovom djetinjstvu nisu govorili ni riječ mađarski. Kad su se preselili kući u Mađarsku kad je imao 13 godina, imao je jedno ljeto da nauči malo mađarski, jer je škola počela u rujnu. Majka mu je naredila da igra nogomet na livadi sa susjedskom djecom Mađarima i tako je za jedno ljeto naučio gotovo tečno govoriti. Kad je u rujnu sjeo u školu, pismeno je još uvijek dobivao slabe ocjene, jer učitelji nisu htjeli vjerovati da netko tko tako dobro govori jezik uopće ne može pisati. Zatim je nekoliko mjeseci uzimao privatne sate i počeo se baviti pisanjem/gramatikom. Od tada uz švedski govori i mađarski na materinjem jeziku.
Erikova majka se vratila u Švedsku 2005., a tamo je živio i Erikov brat, a Švedska je Erikova domovina, pa je bilo jasno da ćemo se i mi preseliti ovamo, nadajući se lakšem, boljem životu.
Sjećam se da smo odluku o selidbi donijeli vrlo brzo, tijekom popodnevne šetnje. Bilo je to početkom svibnja 2011., a 2. lipnja 2011. naš je zrakoplov sletio u zračnu luku Göteborg. Preselili smo se u Švedsku s 3 kofera, malenom bebom od 5 mjeseci i puni nade. Tada smo to planirali samo na nekoliko godina, dok ne sredimo financije. Onda smo zapeli ovdje.
Koliko je bilo teško tamo započeti novi život?
Početak je bio težak, pogotovo za mene, jer uopće nisam govorio jezik. Sjećam se da se jako dugo nisam usuđivala ni otići sama u trgovinu, jer sam se bojala da će me nešto pitati, a neću moći odgovoriti. Orsi, koja je bila samostalna, sve je snalazila sama, i stala na noge, postala sramežljiva, sramežljiva djevojka. Prva tri mjeseca uživali smo u gostoprimstvu Erikove majke, a onda smo se preselili u vlastiti podstanar.
U početku smo dobili pomoć od švedske države za preseljenje i početak samostalnog života, jer Erik 5 mjeseci nije mogao naći posao, iako je švedski državljanin i njegov materinji jezik je švedski, tako da nije bilo jezične barijere.
Onda je polako sve krenulo. Erik je počeo raditi kao vozač, zatim kao čistač. 2012. stigla nam je i kći Mia. Tako sam već bila doma s dvoje djece, a Erik je nastavio čistiti.
2013. smo se preselili u gradić nedaleko Göteborga, gdje od tada živimo. Djeca su ovdje išla u vrtić pa u školu, a ja sam 2014. konačno mogla krenuti u školu za useljenike, a osim švedskog, naučila sam i zanimanje (prodavač u kafiću, pomoćni radnik u kuhinji). Kada sam došla do određene razine sa švedskim jezikom, počela sam raditi i kao čistačica. Erik je u međuvremenu postao samostalni poduzetnik, njegova tvrtka se lijepo razvijala pa sam tako i ja postao njegov zaposlenik, oboje smo dostavljali pakete.
Nakon još jednog studija tamo, Erik sada radi na računalnim igrama koje je sam razvio, a ja sam dobila posao dadilje.
Nakon mnogo godina vratio sam se u Mađarsku, a nakon kratkog vremena opet u Švedsku. Možete li mi reći nešto o tome?
U proljeće 2022. Eriku se ukazala neočekivana prilika prema kojoj je jedna tvrtka tražila kolegu koji govori švedski za rad u pozivnom centru u Mađarskoj, ali u kućnom uredu. Inače, već dugo pokušavamo oboje moći raditi u kućnom uredu. Obećali su konkurentne plaće, dodatne beneficije i mogućnosti napredovanja. U to je vrijeme Erik smatrao da nije na profesionalnom mjestu i svakako je želio isprobati ovu priliku u Mađarskoj.
Pogodilo me kao grom iz vedra neba, jer iako sam još uvijek čeznuo za povratkom u Mađarsku dobrih 7-8 godina nakon što smo se iselili, to se potpuno promijenilo do 2020.-21. Napokon sam počeo uživati u životu ovdje, zavolio sam zemlju, naučio jezik, stekao prijateljstva, dobio dobar posao na kojem sam rado radio, a više sam se osjećao kao kod kuće u Švedskoj nego u Mađarskoj. Ipak, zajedno smo odlučili preseliti se kući i pokušati.
Srećom, nismo odustali od života u Švedskoj. Iznajmljivali smo svoj stan, a djeci je bila rezervirana škola na 6 mjeseci.
Preselili smo se doma.
Matika je nastavila učiti unutar švedskog školskog sustava, u licenciranoj školi u Stockholmu, online. Nažalost, Mia je zbog godina bila izostavljena iz ovoga, pa smo je upisali u državnu školu u Mađarskoj. Budući da je znao samo govoriti mađarski, ali ne i čitati ni pisati, prebačen je u 2. razred umjesto u 4. razred. I ja sam postala kućanica, a u međuvremenu sam aktivno pomagala Mati oko učenja, jer mu je online obrazovanje bilo potpuno novo, a trebao je i roditeljsku pomoć.
U međuvremenu se u Mađarskoj svima počelo osjećati sve gore i gore, nitko nije služio svoje mjesto. Mati se skroz okrenuo unutra, nije ga bilo moguće izvući u dvorište. Cijeli je dan sjedio pred računalom jer je preko dana učio, a nakon toga se igrao s malim prijateljima koje je ostavio u Švedskoj i čavrljao na internetu. Svaki dan je pitao: Mama, kada idemo kući u Švedsku? Srce mi se slomilo zbog njega.
Mijina situacija je bila malo bolja, jer je preko dana bila u školi, provodila vrijeme u društvu i učeći. Bez obzira na to, i njemu su jako nedostajali prijatelji i sve je više želio ići kući.
Također mi je bilo vrlo čudno otkriti da se u svojoj domovini ne osjećam kao kod kuće. Naravno, ni mađarska politička i ekonomska situacija nije popravila stvari.
U međuvremenu, Erikov rad nije ispao kako smo obećavali i očekivali. Ni financijski ni egzistencijalno. Sve je išlo tako glatko, ništa nije kliknulo, i polako smo se počeli osjećati kao stranci “kod kuće”.
Radilo se o tome da nas je švedska škola, u kojoj je Mati završio online, obavijestila da nismo dobili državnu potporu, a ako Mati želi tamo nastaviti školovanje, moramo platiti 68.000 švedskih kruna za obuku, odnosno oko 2,00 kn. 1 milijun HUF. Naravno, to nismo mogli prihvatiti. Ova vijest je bila čudna, ali veliko olakšanje, jer sada je konačno postojao uvjerljiv razlog da se vrati kući u Švedsku.
Erik je odmah dao otkaz na poslu, ubrzano smo krenuli s organizacijom preseljenja iu prosincu 2022., na opće olakšanje, konačno smo se vratili kući, u svoj dom, kao da se zadnjih 5,5 mjeseci nije dogodilo.
Djecu su vratili u svoju školu, u svoj razred, a mene su vratili u isti vrtić iz kojeg sam i došao.
Zamišljate li svoj budući život ovdje ili je moguća i druga zemlja?
Velika nam je želja živjeti u toploj klimi, blizu mora. Dugo je odredište bila Španjolska ili Gran Canaria. Nakon obilaznice i iskustava u Mađarskoj, planovi su se malo promijenili. Za sada ne razmišljamo o potpunom preseljenju, ali možemo zamisliti život u dvoje, ali samo sa Švedskom kao bazom. Zato želimo biti neovisni o poslodavcu, moći voditi laptop način života, koji nam daje slobodu potrebnu za ostvarenje naših snova.
Zanimljivosti o Švedskoj koje možete saznati na YouTube kanalu Days of Our Lives
Slatkiši, poput krafni, čokolada i keksa, nikako se ne smiju nositi u školu, ali budući da je ujutro voćni odmor, učenici nižih razreda i vrtića moraju ponijeti voće sa sobom.
Za Šveđane pojam traktor ne znači samo radni stroj, već i modificirani automobil čija je brzina i učinak maksimiziran. Uglavnom ih koriste vrlo mladi, mopede mogu voziti s 15 godina s vozačkom dozvolom. Veliki narančasti trokut mora biti postavljen na stražnji dio vozila kako bi označio da se radi o sporom vozilu.
Sve javne ustanove imaju vani švedsku zastavu, ali ona se također pojavljuje na zidovima mnogih privatnih kuća. No, ne borave vani dan i noć, za to postoji preporuka koje se pridržavaju u većini javnih ustanova. U proljetno-ljetnom razdoblju mora se izložiti u 8 sati ujutro, u zimskom razdoblju u 9 sati ujutro, a uzimati jednolično u sumrak, ali najkasnije u 9 sati navečer. S druge strane, oni koji su osvijetljeni mogu stalno ostati vani.
