Ostanite informirani uz besplatna ažuriranja
Jednostavno se prijavite na Rat u Ukrajini myFT sažetak — isporučuje se izravno u vašu pristiglu poštu.
Kako je nastala riječ “kapitalizam”? Ako danas postavite to pitanje većini investitora, mogli bi mrmljati o tržištima, trgovini i Adamu Smithu – ili Karlu Marxu. Ali prema Michaelu Sonenscheru, britanskom povjesničaru, pojam se zapravo prvi put pojavio u Europi u 18. stoljeću u vezi s financiranjem rata.
“’Kapitalizam’ je počeo kao francuska riječ (capitalisme), ali se u početku koristio za označavanje nekoliko uglavnom britanskih problema,” . “Najistaknutiji je bio [18th-century] sustav financiranja rata. Na francuskom se netko tko je posudio novac ogranku francuske kraljevske vlade nazivao kapitalistom (kapitalist).”
Na jednoj razini, ovo je samo zabavan hir povijesti. Ali to bi danas trebalo potaknuti i na ozbiljno razmišljanje. U desetljećima nakon hladnog rata, moderni financijeri – i glasači – rijetko su razmišljali o tome kako se ratovi plaćaju. Međutim, ovog je tjedna Stockholmski institut za istraživanje mira rekao da je rastući geopolitički sukob izazvao 7 posto, usklađeno s inflacijom, povećanje potrošnje za obranu prošle godine, na rekordnih 2,4 bilijuna dolara, ili 2,3 posto globalne gospodarske proizvodnje.
To djelomično odražava učinak ruske invazije na Ukrajinu. Ne samo da su američki, europski i ukrajinski izdaci skočili, već su ruski vojni izdaci porasli iznad 6 posto bruto domaćeg proizvoda.
Zapravo, potrošnja je porasla prošle godine u svih pet geopolitičkih regija koje prati Sipri, prvi put. “Države daju prednost vojnoj snazi, ali riskiraju spiralu akcija-reakcija u sve nestabilnijem geopolitičkom i sigurnosnom krajoliku”, Nan Tian.
Rishi Sunak, premijer Ujedinjenog Kraljevstva, ovaj je tjedan na “ratnoj nozi”, s planiranim porastom rashoda na 2,5 posto BDP-a do 2030., a NATO planom potrošnje od 100 milijardi dolara. Zatim tu su za Ukrajinu, Tajvan i Izrael koje je upravo odobrio američki Kongres. U tijeku je spirala “akcija-reakcija”.
Srećom, ova stopa porasta još uvijek je niža nego u različitim razdobljima u 20. stoljeću – i dolazi iz niske baze. Prije šezdeset godina, prije nego što je zaživjela dividenda mira, SAD i UK trošile su 8 odnosno 6 posto BDP-a na vojsku. Ali s obzirom na to da je većina modernih investitora izgradila svoje karijere kada je “kapitalizam” definiran miroljubivim terminima, postoje najmanje tri točke koje bi trebali imati na umu.
Prvo, povijest pokazuje da vlade gotovo nikada glasačima ne govore pravu cijenu rata ili kako ga namjeravaju platiti. Iznimke postoje. Na primjer, 1940. John Maynard Keynes objavio je djelo pod naslovom Kako platiti za rat. A prošle godine državni praznik za stvaranje dodatnih prihoda za obrambene izdatke. U SAD-u bi politički konzultanti trebali pomno provjeravati nacrte kongresnih troškova. Ali transparentnost je rijetka. Kao što Sonenscher primjećuje, ključni razlog zašto su europski kraljevi 18. stoljeća izdavali dug za plaćanje vojnih avantura bio je zaobilaženje nadzora zakonodavnih tijela.
I dok nedavna bura oko nacrta zakona o Ukrajini u Kongresu stvara izgled demokratskog nadzora, “javni pristup proračunskim informacijama o . . . nakon 11. rujna [military spending] je nesavršena i nepotpuna”, prema Watson institutu Sveučilišta Brown.
Druga lekcija je da, čak i ako se troškovi na kraju izbrišu povećanjem poreza, inflacijom ili pljačkom, obično dolazi do porasta duga. Institut Watson procjenjuje da je u SAD-u od 2001. bilo 8 bilijuna dolara vojnih izdataka, koji su “gotovo u potpunosti plaćeni zaduživanjem”. Bez prijevremene otplate putem golemih povećanja poreza, čudesnog rasta i/ili neplaćanja, “otplate kamata mogle bi iznositi više od 6,5 bilijuna dolara do 2050-ih”.
Teško je vjerovati da će stvari u Europi biti drugačije. Da, Sunak je ovaj tjedan tvrdio da će njegovo povećanje vojne potrošnje biti “u potpunosti financirano” smanjenjem potrošnje ministarstava. Ali to zvuči kao magično razmišljanje.
Treće, ratni šok ne samo da potiče snažnu državnu ekonomsku intervenciju, već i financijske i tehnološke inovacije. Godine 1694., na primjer, britanska vlada prihvatila je ideju središnjeg bankarstva za financiranje rata. U 1940-ima, lansiranje američkih “ratnih obveznica” pomoglo je u pokretanju maloprodajnog tržišta za trezorske obveznice. Drugi svjetski rat također je doveo do toga da su britanska i američka vlada razvile politiku financijske represije. Danas se raspravlja o eksperimentima za sekuritizaciju prihoda od zaplijenjene ruske imovine za Ukrajinu.
U međuvremenu, SAD povjerava dijelove vojnih tehnoloških inovacija rizičnim kapitalistima. Rečeno mi je da upravitelji imovinom testiraju tehnike digitalne prilagodbe koje će im omogućiti da brzo isključe neprijateljske nacije ili regije iz portfelja, dok istovremeno prate tokove imovine i imovinu koja vrijeđa.
Hoće li se takve inovacije nastaviti? Vjerojatno. Ali ono što je već jasno jest da će se bez velikih povećanja poreza izdavanje duga nastaviti širiti ako prijetnje ratom rastu. To bi moglo biti obranjivo geopolitičko “osiguranje” za one države koje se boje napada. Ali to će gotovo sigurno izvršiti pritisak na povećanje kamatnih stopa. Moderni “kapitalisti” – poznati kao vlasnici obveznica – trebali bi obratiti pažnju na to.
